Zoran Subošić, gitarista “Hladnog piva” za “Glas Srpske”: U borbi za sebe zaboravljamo druge
U sveopštoj borbi za egzistenciju ljudi zaborave na značaj društva, da ne žive sami i da je sve povezano. Mi smo jedinke koje ne mogu biti sretne i osjećati se slobodno ukoliko nemamo empatije i razumijevanja za druge i drugačije.
Rekao je ovo u razgovoru za “Glas Srpske” gitarista benda “Hladno pivo” Zoran Subošić. “Hladno pivo” će ove godine nastupiti na banjalučkoj tvrđavi Kastel 8. maja, uz “Gobline” i “Brkove”.
GLAS: Jesmo li slobodni, živimo li slobodno? (I kada će se to poboljšati?)
SUBOŠIĆ: Generalno gledajući, nismo slobodni. Radnici zavise od volje manjine koja određuje, pozivajuće se na slobodno tržište, cijenu rada koja je uvijek niža od osnovnih životnih potreba dostojnih čovjeka. Pod izgovorom demokratije, razna udruženja i političke stranke pokušavaju nametnuti ljudima drugačije seksualne i vjerske orijentacije i svoja pravila. Zatiranje sloboda je konstantno. Čovjek jedino može poraditi na svojoj individualnoj, maloj slobodi koja čuči u svakom, samo je treba otkriti i uvijek je tražiti i boriti se za prava koja nam pripadaju samim rođenjem.
GLAS: Koliko je slobode u umjetnosti, ili konkretno, u ovom slučaju, u muzici?
SUBOŠIĆ: Tu opet dolazimo do pitanja individualizma i pitanja o prilagođavanju tržištu, ukoliko tjeraš po svome, možeš reći da si slobodan, ali upitno je možeš li egzistirati i plaćati račune. Opet, ako se prilagodiš širem ukusu, s materijalne strane postaješ slobodniji. Uvijek postoji određena cenzura u društvu koje naginje obrascima zgrtanja novca, pa samim tim je nepopularno biti svoj. No, srećom uvijek postoje izuzeci.
GLAS: Koliko je muzika danas iskrena?
SUBOŠIĆ: Nisam sklon generalizovanju muzike, iskrena je onoliko koliko slušalac želi, ukoliko tražiš samo zabavu, možeš je naći, a ukoliko želiš prokopati malo dublje zahvaljujući internetu možeš otkrivati prave genijalce. Najveći autori ipak grizu i odgajaju svoju publiku otkrivajući ljudima stvari o životu i svijetu za koje nisu znali da čuče u njima.
GLAS: Kako uspijevamo da izlazimo na kraj sa svakodnevnim smakom svijeta, između ostalog, sa bombardovanjem lošim vijestima i (najčešće) toksičnim društvenim mrežama i svim drugim negativnostima?
SUBOŠIĆ: Dobro je ponekad ne otići na internet i odmoriti se, iako smo generalno i oguglali na sve te negativne i lažne vijesti koje nas zasipaju. Podsvjesno sigurno ta količina straha ostavlja trag i tjera prema određenoj letargiji, ali ako čovjek želi prokopati dublje ima tu genijalnih stvari koje ti ipak daju nadu u boljitak.
GLAS: Kako se izbaviti iz sveopšteg letargičnog vrtloga u koji smo zapali?
SUBOŠIĆ: Pomagati drugima, družiti se, čitati, putovati, gledati pozorišne predstave, biti socijalno biće i misliti na širu zajednicu - to je ključ čupanja iz letargije.
GLAS: Iza vas je 30 godina karijere. Kakav je osjećaj znati da su vašu muziku voljele i danas vole mnoge generacije?
SUBOŠIĆ: Lijepo je znati da su tvoja djela imala i da imaju odjek. Kada nas ne bude ipak ćemo nešto ostaviti naraštajima u nasljedstvo, a to te tjera i da guraš dalje. Život je tek pred nama.
Živjeti slobodno
GLAS: Ove godine ćete ponovo nastupiti na događaju “Živjeti slobodno” koji se održava u Banjaluci, povodom obilježavanja Međunarodnog dana pobjede nad fašizmom. Koliko je za Vas značajan nastup na ovakvom događaju, šta očekujete i šta publika može da očekuje?
SUBOŠIĆ: Svakako je važno prenijeti mlađim generacijama (i podsjetiti starije na) značaj ovakvih godišnjica. U današnje vrijeme povijesnog revizionizma bitno je istaknuti koja je strana bila na strani ljudskosti i prosperiteta, a koja na strani genocida i zatiranja osnovnih ljudskih sloboda. Očekujemo odličan ili fenomenalan koncert. U Banjaluci imamo publiku koja se do sada uvijek pokazala na visini zadatka. Mi ćemo odsvirati i neke pjesme koje nismo u posljednje vrijeme često svirali uživo.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
