Dubravko Ivaniš, frontmen sastava “Pips, Chips & Videoclips”: Fascinira me bistrina uma i promjena kod nekog autora

Bespoštedna potraga, bez robovanja uzansama i balastu prošlosti. U tome je presudan kontinuitet rada na sebi i podrazumijeva se ogroman rizik. Bez toga nema napretka.

Rekao je ovo u razgovoru za “Glas Srpske” pjevač i frontmen benda “Pips, Chips & Videoclips” Dubravko Ivaniš. “Pips, Chips & Videoclips” će nastupiti na ovogodišnjem “OK festu”, koji će biti održan od 12. do 14. jula na Tjentištu.

GLAS: Šta biste rekli da je najviše uticalo na formiranje vas kao umjetnika?

IVANIŠ: Moji familijarni geni  su muzički,  mada sam prvi koji se muzikom bavi profesionalno, odnosno muzika se bavi sa mnom. Zaista, nikad nisam razmišljao o odgovoru na ovo pitanje, a oduvijek, od malih nogu sam išao u muzičku i paralelno komponovao, već od 10. godine. Zapravo, ni u čemu drugome osim u bendu se nikada nisam vidio, mada je cijeli moj CV do 25. išao u sasvim drugom smjeru.

GLAS: Koliko sopstveno “ja” ostaje u onome što se stvara i postoji li povlađivanje publici i u jednom trenutku?

IVANIŠ: Pjesma je onoliko dobra koliko je iz nje izdvojeno “ja” i bilo kakva autorova namjera, odnosno manipulacija. Kreacija je poništavanje jastva, mukotrpan proces, jer jastvo je naš prvi egzistencijalni odbrambeni zid,  ali isto tako lako sklizne u taštinu i tada je najgori dželat kreacije. Utoliko, kreacija, iskonska, ona lišena jastva zapravo je dobrodošlica za monstruma. Jer, ideja svog domaćina i odgaja i ubija, dvostran je to proces. Veliki je majstor onaj ko bi uspio u namjeri da napiše pjesmu koja mu se ne sviđa, ali je zato nekome drugome dobra. Ja svakako nisam tako dobar.                                           

GLAS: Kako gledate na odnos muzike i društva, u kontekstu kritičkog posmatranja svijeta i okoline i na postojanje kritičkog mišljenja?

IVANIŠ: Godinama radim ankete za “Pips” sajt. Pri tome se za neku temu, priču o njoj i na koncu pitanje moram dobro pripremiti. Recimo, kao za jednu solidnu seminarsku radnju. Nedavno sam htio staviti pitanje o kritičkom mišljenju i naišao na tako kompleksnu temu da nisam znao kako uopšte postaviti anketno pitanje, a još teže implementirati anketne odgovore. Hoću reći, pojmom kritičkog mišljenja se olako mlati. Bojim se da većina ne zna šta ono uopšte jeste. Pecentna muzika, ona tzv. popularna je muzika za debile. Uvijek je pop bio debilan, i njegova funkcija jeste da botoksira konzumente jer oni plaćaju da budu botoksirani. Dakle, fer je igra. Pri tome, nisam pristalica zagovaranja teorija zavjere, postoji čitka teorija kapitalizma, i u našem slučaju  upravo o njoj je riječ.

GLAS: Šta vidite kao glavni problem muzičke scene u Hrvatskoj, ali i u regionu?

IVANIŠ: Ne bavim se tim problemima niti poznajem scenu. Generalno, mali formati imaju tendenciju čahurenja i zapasavanja lena. Dominiraju lokalni šerifi i avlijanerske barabe. Zakonitost malog formata je da u svom limitu puca i prelazi u veći. Tada u kadar ulazi zločesti bjelosvjetski Godzila, naravno, on je uvijek tu da pomogne “našim dečkima”, ali njegovim dolaskom u većem formatu vrijede ponešto korigovana pravila igre.

GLAS: Čemu posvećujete slobodno vrijeme?

IVANIŠ: Nemam slobodnog vremena niti ga želim imati. Moj život su “Pipsi” i familija.

GLAS: Stvarate li šta novo?

IVANIŠ: Svakodnevno. To mi je posao.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.