Pet najvećih holivudskih filmskih laži

Među filmovima, koji su ukrali motiv iz stvarnosti i pretvorili ga u jednu sasvim individualnu i ne baš pretjerano "dokumentarnu" zvijer, su i "Most na rijeci Kvaj", "Groznica subotnje večeri" i "Engleski pacijent"

HOLIVUD laže, to svi znamo, ipak postoje i oni filmovi koji su radikalno izmijenili stvarnost za potrebe zabave. Holivudu je glavni cilj da bude zabavan i komercijalno uspješan, a tek onda vjeran udžbenicima istorije. Zato su na različite osude naišli mnogi poznati filmovi koji se bave istinitim događajima: svi smo upoznati sa kritikama na koje su nailazili novi rediteljski poduhvati Mela Gibsona ili vizije Olivera Stona, pa čak i filmovi kao što su "Bande Njujorka" ili "300". Ali, šta kada Holivud uzme motiv iz stvarnosti i pretvori ga u jednu sasvim individualnu, svoju i ne baš pretjerano "dokumentarnu" zvjerku? Filmofili su izdvojili pet filmova poznatih po tome što su upravo nastali pomoću takvih metoda - posuđenih motiva iz stvarnosti i njihovog radikalnog izokretanja i modelisanja za vlastite potrebe. Jedan od njih je i "Most na rijeci Kvaj" (1957). Ratni klasik pedesetih govori o britanskim ratnim zarobljenicima Drugog svjetskog rata na Burmi, koje okrutni japanski vojnici prisiljavaju da im grade most sa željezničkom prugom. Kao pravi britanski stručnjaci za sve, od okrutnog ratovanja do mostogradnje, vojnici uspiju u zadatku, ali daleko više slave nakon što ga raznesu nego nakon što završe njegovu izgradnju. Prava priča je radikalno drugačija. Britanski zatvorenici u stvarnosti su izgradili dva mosta, i to zahvaljujući japanskom znanju mostogradnje, ne britanskoj školi. Uz sve to, okrutni japanski vojnici uopšte nisu bili okrutni, što dokazuje i činjenica da je zapovjednik britanske vojske poručnik Tusi na kraju rata svjedočio u korist japanskog komandant Saita i tako ga spasio od smrtne kazne. Mostove nisu srušili sami, već su ih srušili pripadnici britanske ratne avijacije i to dvije godine poslije. U priči "Holivud laže" našao se i film "Engleski pacijent" (1996). Ralf Fajns kao grof Laslo Almasi ima velike opekotine, ali utjehu pronalazi u rukama francusko-kanadske medicinske sestre, koja se krajem Drugog svjetskog rata brine o njegovim povredama, ali i sluša priču koju on ima potrebu da ispriča. Film nas šalje na putovanje koje govori o ljubavnoj aferi Almasija i žene njegovog prijatelja. Ali, pravi Almasi nije ličio na Fajnsa, nimalo - bio je ružan i imao je pokvarene zube i bio je homoseksualac. Bio je zaljubljen u američkog vojnika. Nije izgorio, ni umro na kraju Drugog svjetskog rata. Stvarnost dodaje još malo soli na holivudsku ranu - Almasi je nakon rata radio kao sovjetski špijun. Treći na listi je "The Sting" (1973). Dva prevaranta, Gondorf i Huker, osvećuju ubijenog prijatelja namjerno varajući irske mafijaše u akciji vezanoj za kockanje. Prevara, naravno, uspije, a antijunaci, simpatični seks simboli, sretno odlaze u zalazak sunca. U stvarnosti je Gondorf zaista postojao, ali od Hukera ni "H". Gondorf je radio sa svojim bratom, a motiv prevare nisu bili osveta, čast ni plemeniti moral, već jednostavno pohlepa i najobičnija krađa. I to krađa nad Englezom od kog su 1914. ukrali deset hiljada dolara. Dotični Englez pozvao je pravu policiju, a pravi Gondorf završio je u zatvoru. Iako čudno zvuči ovoj grupi pridružila se i "Groznica subotnje večeri" (1977). Radnja filma svima je poznata, ali manje je poznato da je film zasnovan na članku iz magazina "Nenj York", koji je napisao poznati Nik Kon. On se navodno susreo i razgovarao sa pravim Tonijem Manerom, ali se na kraju sve razotkrilo kao totalna laž - Toni Manero nikada nije postojao, a 1997. godine Kon je konačno javno priznao da ga je, kao i većinu napisanog, jednostavno izmislio. Na listi je i jedan Indijana Džons i to sa "Otimačima izgubljenog blaga" (1981). Harison Ford kao vješti arheolog i avanturista je Indijana Džons - lovac na blago sa bičem u ruci. Lik Indijane Džonsa zasnovan je na stvarnoj osobi iz 18. vijeka, naučniku i cirkuskom izvođaču koji je jednog dana odlučio da postane arheolog. Njegovo je ime Đovani Belzoni, a proslavio se otkrivši nekoliko izgubljenih egipatskih grobnica. Nikada se nije borio protiv nacista, već protiv francuskih egiptologa. I nije sretno živio kao profesor - umro je u 55. godini od dizenterije, tražeći izgubljeni grad Timbuktu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.