Zlatan Prešić, košarkaški trener iz Doboja, niže uspjehe sa bjeloruskim Horizontom: Tri trofeja ukrasila sezonu

MINSK - Prateći košarkašku loptu Zlatan Prešić napustio je Doboj prije mnogo godina, obišao dobar dio Evrope dok je od prošlog ljeta stanovnik Bjelorusije.

Kao pomoćni trener i glavni koordinator rada sa mlađim kategorijama Ženskog košarkaškog kluba Horizont može se pohvaliti šampionskom titulom u državi koja je nekada bila dio velikog SSSR-a. Ekipa iz Minska stigla je do trofeja sa samo jednim porazom i to od gradskog rivala Cmokija kojeg je lako savladala u finalnoj seriji plej-ofa sa 3:0.

- I taj poraz je na neki način bio planiran, jer su najbolji klubovi u državi vezani za reprezentaciju i rad je koncipiran tako da u timovima bude nekoliko reprezentativki sa kojima će se raditi tokom sezone da budu spremne za izazove u državnoj selekciji. Horizont ima pet reprezentativki koje su se tada spremale za kvalifikacioni balon turnir u Rigi pa je pripremni ciklus bio koncipiran za to takmičenje, mnogo su radile u teretani što se odrazilo na igru. Taj poraz nas uopšte nije poremetio, a treneri nekada namjerno izgube meč da pokažu ekipi da nije nedodirljiva. Ipak, cilj je ostvaren osvajanjem prvenstva i Kupa Bjelorusije dok smo napravili veliki posao trijumfom u Međunarodnoj evropskoj košarkaškoj ligi koja predstavlja treći nivo takmičenja u Evropi što je za nas veliki uspjeh - rekao je Prešić na početku intervjua za “Glas Srpske”.

Šesta titula poklopila se sa jubilejom kluba kao i košarke u Bjelorusiji.

- Pod imenom Horizot klub se takmiči od 2011. godine mada je ranije nosio neka druga imena pa smo titulu osvojili u desetoj godini dok je Savez proslavio 100 godina od osnivanja kada je ustanovljen u Vitebsku pa je i to shvaćeno kao sjajna stvar, jer se pehari osvojeni u godini jubileja više pamte nego ostali - istakao je Prešić.

Proputovao je pola Evrope zbog košarke. Nakon igranja u Doboju, Tuzli i Puli obreo se u Holandiji, ali su ga problemi sa leđima udaljili od igre. Ipak, tražio je način da ostane pod obručevima pa je početka 90-ih godina prošlog vijeka odlučio da bude trener.

- Krešimir Zubak bio je predsjednik suda u Doboju i on me nagovorio da budem trener pa sam do početka rata radio u mom gradu i održavao kontakte sa Udruženjem košarkaških trenera Jugoslavije, a Emilio Protić mi je pomogao da budem dio kampa na Zlatiboru kada sam shvatio da ne znam ništa o košarci. Kamp je vodio legendarni profesor Aca Nikolić i rekao mi je da se edukujem pa sam upisao trenersku školu što sam i uradio na nagovor Milutina Lute Pavlovića - rekao je Prešić.

Put ga ja zatim odveo u Italiju, Finsku i Letoniju gdje je radio sa talentovanim igračima.

- Period u Finskoj poznat je po tome što sam imao priliku da u trening ubacim Bojana Šarčevića i Ognjena Kuzmića gdje je počeo njegov ozbiljan igrački, a moj trenerski put. Zatim sam brzo otišao u Letoniju gdje sam imao sreću da radim sa izuzetno talentovanom generacijom u kojoj su bila braća Davis i Dairis Bertans, Janis Strelnieks, Žanis Pienars, Janis Tima... Sa njima sam bio tri godine i sa reprezentacijom 1992. godište te smo bili srebrni na Evropskom prvenstvu što je bio fantastičan uspjeh - kazao je Prešić.

Dobar rad odveo ga je u Rusiju, u Podmoskovlje gdje je u razvoju bio Himki, a bio je posrednik gostovanja bogatog kluba u Laktašima na Igokeinom turniru.

- Dolazak u Himki bio je nešto posebno jer je u pitanju klub sa milionskim budžetom i vrhunskom organizacijom te sam vidio kolike se pare okreću u tako moćnom klubu. Bio sam koordinator rada svih mlađih kategorija i pomagao u radu sa prvim timom gdje sam mnogo naučio od Rimasa Kurtinaitisa i Andrije Gavrilovića koji su vodili ekipu. Pred početak jedne sezone otišli smo na 15-dnevne pripreme u Kranjsku Goru i trebale su nam utakmice da vidimo dokle smo stigli, ali nismo mogli da nađemo adekvatnog protivnika. Znao sam da Igokea ima turnir pa sam zvao Dragana Bajića da vidim možemo li nastupiti, a on mi je to potvrdio odmah drugi dan pa smo bili gosti Republike Srpske zajedno sa Krkom i Partizanom. Turnir je ispao dobar, a Partizan je tada promijenio ekipu i nadali smo se pobjedi, ali nismo uspjeli u tome što niko nije shvatio u našoj ekipi i pitali su se odakle im više toliki dobri igrači svake godine - istakao je Prešić.

Bio je prvi strani trener u ruskoj univerzitetskoj košarci i učesnik prvog Ol-star meča organizovanog u Sočiju 2017. godine između igrača Studentske VTB lige i mladih igrača VTB lige.

- Imao sam sreću da sam radio na jednom tako prestižnom univerzitetu gdje sam na najbolji način predstavljao grad i Republiku Srpsku - kazao je Prešić.

Godine provedene u omladinskoj košarci daju mu za pravo da ima posve drugačiju sliku kako bi trebalo da bude rađeno sa mlađim kategorijama.

- Škole košarkaše su napravljene da treneri uzmu pare od članarina, da plaćaju zakupe sala, a ne da rade planski na stvaranju igrača jer to ti ljudi ne znaju. Spletom okolnosti nekada nekoga izbace što je više plod slučajnosti nego sistematskog rada. Veliki je problem što je izgubljen koncept nekadašnje jugoslovensko-srpske košarke u metodici proizvodnje igrača. Mladi treneri misle da sve znaju i nemaju strpljenja da istrpe poznate sisteme rada. Sve se prebija preko koljena, informacije su dostupne svima preko interneta pa svi negdje žure te ne znaju šta rade. Izgubljen je kontinuitet da bi se proizveo igrač, jer svi trče za rezultatom dok formiran igrač treba da bude rezultat. Roditelji su posebna priča jer nastupaju kao menadžeri koji preko djece žele da riješe svoje probleme dok ima i kvazi trenera koji lažu roditelje da će njihovo dijete uspjeti samo da bi im izvukli što više novca. Niko neće da kaže istinu, koliko treba da se radi da bi se ostvario rezultat već svi pričaju o milionima i NBA ligi - izjavio je Prešić.

Vizionari

Jednu od anegdota doživio je tokom gostovanja u Italiji sa mladom selekcijom Himkija.

- U Varezeu se održava turnir za igrače od 16-17 godina gdje sam bio sa Himkijem, a na ulazu u dvoranu ima pano sa likom profesora Nikolića koji zauzima posebno mjesto. Sin Dine Menegina Andrea mi je pričao dogodovštine sa profesorom. Pri pomenu njegovog imena svi ustaju jer je to zaslužio svojim radom. Jednostavno bio je vizionar baš kao i Bora Stanković ili Radomir Šaper koji su bili vizionari i najmanje 30 godina ispred svog vremena. Oni su prvi govorili o skraćivanju napada ili pomjeranju linije za tri poena - naglasio je Prešić.

 Žeravica i Bulsi

Prešić je ispričao priču iz druženja sa sinom legendarnog Ranka Žeravice kao i sinom Ivice Dukana o tome kako je osvajač zlatne olimpijske medalje iz 1980. jednom prilikom pozvan u Čikago Bulse da ih posvjetuje oko ekipe.

- Pričali su mi da je Ranko došao jednog ljeta u Čikago da selektuje igrače za razvojni tim. On izabere 30 igrača i nakon dva mjeseca teških treninga svede spisak na 15. Tada sa starijim Dukanom ode kod generalnog menadžera ekipe i onako šeretski im kaže da su dobili 15 jako interesantnih igrača i da se vraća kući u Španiju te da će pratiti ekipu koliko bude mogao. Generalnom menadžeru je rekao da imaju materijala da mogu napredovati i ako nakon jedne godine pet igrača ne bude u prvom timu da otpuste sve trenere koje imaju. Ako oni nemaju žicu da prepoznaju igrača i razigraju ga onda nisu za taj posao. Na kraju, zaista to se i desilo, Bulsi su iduće godine otpustili sve trenere sem jednoga - rekao je Prešić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.