Foto: Srđan Samardžić, polumaratonac: Uživam u trčanju i jedva čekam trke
BANjALUKA - Dok su stadioni pusti, mnoge dvorane pretvorene u privremene bolnice, a sportisti uglavnom provode vrijeme u kući i rade osnovne vježbe da bi koliko-toliko ostali u formi, dugoprugaši nemaju tih problema.
Bilo da je ljeto, kiša ili snijeg, pa čak i u vrijeme pandemije, njihovo se zna - osnovni rekviziti su patike, šorc i šuškavac te čelična volja, kojom svakodnevno savladavaju kilometre.
Najboljem polumaratoncu Srpske Srđanu Samardžiću ne pada teško ovo vrijeme, jer mu nije poremećena dnevna rutina.
- Bilo je malo problema na početku, jer smo se svi tokom zime pripremali kao da će na proljeće biti trke, ali to se nije desilo. Najteže je kada ostanete bez nekog cilja koji vas vuče naprijed pa sam morao brzo da pronađem plan B. Kako je Svjetska atletska federacija preporučila da u prvoj sedmici avgusta sve zemlje održe prvenstvo na stazi, odlučio sam da se usmjerim na trke na 3.000 i 5.000 metara - rekao je Samardžić.
Iako su mu polumaraton i maraton primarne discipline, ipak vidi pozitivne stvari u pripremi za kraće dionice.
- Niko od nas dugoprugaša ne trči zbog nagrada i samih trka. Osnovna satisfakcija je da se bavimo onim što volimo i da iz treninga u trening vidimo svoj napredak. Uživam u trčanju svaki dan i želim da budem bolji. Ovi intenzivniji treninzi za kraće discipline pomoći će mi i za polumaraton, jer se nadam da ću uspješno prenijeti brzinu na duže dionice - rekao je Samardžić.
Kako ulazi u najbolje godine za dugoprugaše, uskoro će mu u fokusu biti najteža disciplina maraton. Već ih je istrčao nekoliko pa se može reći da prikuplja neophodno iskustvo za trku na 42,2 kilometra.
- Period od 30. do 40. godine je najbolji za takmičenja, jer već imate iskustvo, a organizam je zreo i spreman za najveće napore. Do sada sam obično išao na sve ili ništa i u takvim situacijama obično bude ništa pa nemam neko respektabilno vrijeme. Ipak, znam da sam spreman za 2.25 časova, što govori i moj rezultat na polumaratonu 1.07 časova - zaključio je Samardžić.
Iako je običnom čovjeku nepojmljivo da svakodnevno trči polumaraton, nijedan dan ne prođe a da Samardžić ne preteči bar dužinu od 20 kilometara.
- Najčešće ujutro istrčim deset kilometara, a poslije podne od deset do 20. To je nešto na šta je navikao i moj organizam i što mi ne predstavlja nikakav problem. Naprotiv, loše bih se osjećao da ne istrčim toliko. Drago mi je što u Banjaluci ima sve više rekreativaca i što im trčanje predstavlja sastavni dio života. Ko ga jednom zavoli, voli ga zauvijek - naglasio je Samardžić.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.