Iskusni košarkaš Bratunca Dejan Ćup prisjetio se početaka bogate karijere: Izabrao sam Igokeu jer u Borcu ne bih dobio šansu

BRATUNAC - Drugu sezonu zaredom Dejan Ćup provodi u Bratuncu gdje se skrasio nakon nekoliko godina igranja u inostranstvu.

Slovenija, Kipar i Grčka destinacije su na kojima je proveo dobar dio karijere, gdje se radovao, ali i tugovao. Centar koji se rodio u Banjaluci 1983. godine prve košarkaške korake napravio je iz ljutnje prema trenerima Fudbalskog kluba Borac.

- Kao dječak prvo sam trenirao fudbal u Borcu. Onda sam se jednom razbolio i ležao kući mjesec dana, pa nakon povratka na trening bio prebačen u drugu ekipu koja je bila slabija od one sa kojom sam trenirao. To me pogodilo, pa sam prekinuo fudbalske treninge i odlučio se za košarku. Prvi trener bio mi je Marinko Božinović kao i Zlaja iz Orlova u sali Osnovne škole “Vuk Karadžić”. Kako sam tada krenuo nikad nisam prekinuo trening pa evo i sada u ovim godinama - rekao je Ćup.

Poslije dobrih partija u Orlovima put ga je doveo na raskrsnicu da bira između tada dva najbolja kluba u Republici Srpskoj.

- Opcije su bile Borac ili Igokea. Borac je bio jak klub, abaligaš, dok Igokea nije bila na tom nivou pa sam nju izabrao. Smatrao sam da je to dobra sredina za razvoj te da u Borcu neću uspjeti da dobijem potrebnu minutažu jer je u ekipi bilo mnogo kvalitetnih igrača. Otišao sam u Aleksandrovac i tu ostao šest godina, bio kapiten ekipe, osvojio prvi Kup BiH u istoriji kluba. Tada smo nekoliko sezona bili pri samom vrhu, ali su Široki i Bosna bili bolji od nas i tek kasnije smo ih skinuli sa trona. Moj povratak 2014. godine obilježile su velike poplave u Republici Srpskoj kao i osvajanje šampionske titule - kazao je Ćup.

U vrijeme kada se probijao na scenu Borac i Igokea bili su ljuti rivali.

- Sjećam se skoro svih utakmica ovih klubova kada je rivalitet bio snažno izražen, ali nisam imao bojazan da iz Banjaluke pređem u Igokeu. U to vrijeme intenzitet rivalstva je jenjavao i nije bilo na ranijem nivou. Nikada nisam osjetio da me ljudi poprijeko gledaju i niko mi nikad nije dobacio onako u prolazu u vezi sa izborom kluba - dodao je Ćup.

Iz Aleksandrovca put ga je odveo u Sloveniju, gdje je nastupao za Elektru i Maribor, a pored ponuda ostalih klubova odlučio se za odlazak na Kipar, i nije pogriješio.

- Odlazak u Sloveniju bio je iskorak iz BiH da se prilagodiš igranju u inostranstvu, a Kipar je bio potez karijere, jer iz tog perioda nosim najljepše uspomene. Četiri sezone proveo sam tamo, prve dvije u Eti Engomisu sa kojim sam dva puta bio šampion države, što su bile prve titule za klub u istoriji. Poslije toga izgubio sam dva finala, ali sve je bilo odlično u AEK Larnaki, Apoel Nikoziji, osim tih poraza u finalima, ali nema slatke pobjede bez gorskog poraza - izjavio je Ćup.

Na Kipru je u to vrijeme igralo mnogo igrača iz Srbije.

- Jednu sezonu odigrao sam sa Savom Đikanovićem i Ivanom Marašem mada je bilo mnogo manje poznatih igrača iz Srbije u mojoj ekipi, ali i ostalim klubovima. Jedne sezone za Keravnos je igrao moj drug iz Banjaluke Feliks Kojadinović i protiv njega sam dobio finale, a u svakoj utakmici gubili smo sa sedam do deset poena razlike da bi potom preokrenuli i došli do pobjede. Tu smo pokazali pobjednički mentalitet, disciplinu u napadu i bilo je užitak igrati te utakmice - naglasio je Ćup.

Život je posvetio košarci i planira da ostane u njoj i po okončanju aktivne karijere, a želio bi da bude trener omladinskih kategorija.

- Godinama sam već u sportu i tako će vjerovatno biti i dalje. Želja mi je da budem trener i radim sa mlađima pa dokle doguram dalje. Iz iskustva znam kako je teška stepenica za prelazak iz juniora među seniore gdje mnogi košarkaši jednostavno nestanu, jer niko ne želi da ih istrpi u prvom timu pa bih želio da im to olakšam svojim radom i nekim iskustvom - rekao je Ćup.

Tokom karijere radio je sa mnogo stručnjaka, a jednog posebno apostrofira.

- To je Antonis Konstantinidis sa Kipra iz Ete kojeg smo zvali Toni. Generalno, bilo je mnogo trenera sa kojima sam radio i od svakog se može mnogo naučiti, samo ako to želiš i ako si pametan da prihvatiš stvari - naglasio je Ćup.

Među veteranima

Zajedno sa Mujom Tuljkovićem iz Sparsa i Nikolom Đurasovićem iz Leotara najstariji je igrač u Ligi BiH.

- Prođe godina za godinom i eto me među najstarijima, mada sam to odavno bio. Prošle godine saigrač mi je bio Mladen Pantić koji je bio stariji, a sada sam ja. Sreća pa tokom karijere nisam imao problema sa povredama osim onih sitnih i prva ozbiljnija bila je povreda metatarzalne kosti nakon koje se postepeno vraćam u puni trening. Vjerujem da ću igrati još koju sezonu, jer obraćam pažnju na oporavak i vježbe kojima možeš da produžiš karijeru što praktikujem već godinama. Bratunac me korektno prihvatio i jedan je od rijetkih klubova koji je izmirio sve obaveze nakon prekida prošle sezone zbog pandemije - izjavio je Ćup.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.