Filip Janković, novi fudbaler Laktaša, za “Glas Srpske”: U pogrešno vrijeme na pogrešnom mjestu

Dejan Kondić
Filip Janković, novi fudbaler Laktaša, za “Glas Srpske”: U pogrešno vrijeme na pogrešnom mjestu

Kada je 4. avgusta. 2011. godine kročio na teren “Marakane” u evropskom meču protiv letonskog Ventspilsa, Filip Janković bio je na sedmom nebu.

Sa 16 godina, šest mjeseci i 18 dana postao je drugi na listi najmlađih debitanta u istoriji Crvene zvezde. Tadašnji trener Beograđana Robert Prosinečki dao je šansu omalenom čupavom plavušanu, vidjevši možda sebe u dječaku za čiji je talenat čula cijela Evropa. Prvi je iz ultratalentovane generacije '95 “crveno-bijelih” dobio šansu. Krenulo je kao u bajci, a završio je, preko Parme, Katanije, Domžala, Radomlja, Ekstramadure, Kordobe, Triglava, Ilirije i Podgorice, prije neki dan u Laktašima, uz dužno poštovanje prema prvoligašu Srpske. Lucidni vezista u intervjuu za “Glas Srpske” otkriva zašto nije uspio da ostvari karijeru koja mu je predviđana.

- Ukratko, bio sam u pogrešno vreme na pogrešnom mestu, s pogrešnim ljudima. Uvek to podvlačim. Nijednom se nisam poklopio sa upravom kluba, sa njihovim željama. Sad iz ove perspektive kad gledam, možda je moja karijera i mogla da ide u drugom smeru da sam prihvatio neke stvari, za koje kažem da je pitanje da li bi dugoročno bile dobre za mene. Sam sam izabrao svoj put i stvarno ne žalim ni za jednom odlukom koju sam doneo, a sigurno neću ni ubuduće - istakao je Janković.

GLAS: Kakav je bio osjećaj kada Vam je Robert Prosinečki dao šansu protiv Letonaca da debitujete?

JANKOVIĆ: Prosinečki me zapazio. On je bio pokretač svega, sve je držao, vukao. Govorio kako želi da igramo. Izabrao je mene ispred mojih saigrača da odem na pripreme. Bio je zadovoljan kako sam ih odradio. Pre utakmice uopšte mi nije dao nijedan znak da ću dobiti šansu. Za mene je to bila neverovatna čast da posle osam godina u Omladinskoj školi zaigram za prvi tim. Bilo je fantastično.

GLAS: Vaša generacija (1995. godište) jedna je od najtalentovanijih u novijoj istoriji kluba. Pomenimo samo Nemanju Maksimovića, Veljka Simića, Mihajla Milutinovića, Nedeljka Piščevića...

JANKOVIĆ: Moja generacija je bila stvarno fantastična. Dosta momaka je napravilo i lepe karijere. Nekima su se stvari poklopile, hvala Bogu, nekima nisu. Bože moj, to je život, to je fudbal.

GLAS: Na, uslovno rečeno, ružan način rastali ste se sa Crvenom zvezdom. Niko nije čuo Vašu stranu priče. Zašto?

JANKOVIĆ: Nisam hteo da idem u kontru svom klubu. Jednog dana ću ispričati svoju priču, kada dođe vreme za to. Još nije sazrelo, iz poštovanja prema klubu. Zvezdu volim i meni je taj klub uvek u srcu, samo mislim da ljudi koji su je tada vodili nisu bili korektni prema meni. Nije prijatno to što sam doživeo kao rođeni Beograđanin, ali moj izbor je bio i još jeste da ne kažem svoju stranu priče. Klub tada nije imao stabilnu finansijsku situaciju. Stalno se potenciralo kako moja porodica i ja želimo novac od Zvezde, što apsolutno nije istina. To je to, neka na tome ostane.

GLAS: Kakva iskustva nosite iz Parme?

JANKOVIĆ: To je jedan ozbiljan klub. Kada sam došao, igrali smo najbolju sezonu unazad osam godina. Izborili smo Ligu Evrope. Nakon te godine desio se finansijski krah u klubu. Niko nije mogao da veruje da se to može desiti jednoj Parmi. Da kažem i to, jednu polusezonu mi je bio trener tamo Ernan Krespo. Sjajan lik, vežbao je i završnice s nama. Neverovatan dasa.

GLAS: Vaš najveći uspjeh u karijeri sigurno je titula šampiona svijeta osvojena na Novom Zelandu 2015. godine.

JANKOVIĆ: Definitivno mi je to najveći uspeh u karijeri. To niko ne može da mi oduzme, ne samo meni već i svim tim divnim momcima koji su bili deo te priče. Bilo je fantastično. Bio sam tad u baš dobroj formi s obzirom na to da sam odigrao dobru polusezonu u Seriji B. Veljko je prepoznao sve to i dao mi je šansu protiv Mađarske, sve se otvorilo. Ponosan sam što sam otišao na taj Mundijalito. Izborio sam na jako težak način taj poziv. Preponosan sam što je sve bilo čisto, prečisto.

Fantastični Kasano

GLAS: Koji saigrač je ostavio najjači utisak na Vas?

JANKOVIĆ: Najveće ime s kojim sam igrao je Antonio Kasano. Čudan lik. Međutim, s njim sam imao fantastičan odnos. Mnogi nisu. Ima sjajan odnos s našim ljudima, nekako nas razume. S njim kad ste jedan na jedan, on je fantastičan. Skoro sam gledao neki podkast gde je bio gost Kristijana Vijerija i to je isti lik koji normalno s tobom priča. Međutim, za javnost pravi šou. Takva mu je, valjda, narav.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana