Domaći treneri bez pečalbi

Banjaluka - Fudbalski treneri iz BiH teško dolaze do angažmana u inostranstvu, iako više od 30 stručnjaka ima licence da mogu da vode čak i klubove iz Lige šampiona. Međutim, osim sporadičnih izleta u fudbalski egzotične azijske i afričke zemlje, nijedan stručnjak nije se "prodao" vodeći klubove u Premijer ligi BiH!

U obzir ne treba uzeti afirmisana trenerska imena, samo rođena u BiH, poput Dušana Bajevića, Faruka Hadžibegića, Nebojše Gudelja, Željka Buvača... koji su vodili ili vode klubove isključivo u zemljama gdje su kao igrači ostavili trag.

Na prste jedne ruke mogu da se izbroje treneri iz BiH koji su iz Premijer lige otišli u inostranstvo. Bivši strateg Borca Zoran Smileski godinama je radio u Iranu, a menadžer Željezničara Amar Osim bio je godinu na klupi japanskog Džef junajteda. Sada angažman imaju samo bivši trener Slavije Milomir Šešlija, koji vodi Sabah u Maleziji i nekadašnji strateg Travnika Nedžad Selimović, koji je zaposlen u Angoli. Pored njih, niko u posljednjih desetak godina nije dobio povjerenje klubova iz bilo kog dijela svijeta.

Trener Borca Dragan Jović prvi je stručnjak u BiH sa pro licencom, ali ističe da do sada nije imao konkretnu ponudu iz inostranstva. On smatra da kvalitet lige koja je, prema podacima Međunarodne federacije za fudbalsku istoriju i statistiku (IFFHS), 102. na svijetu diktira predrasude o niskom kvalitetu i fudbala i struke.

- Vrlo teško je pronaći klub u inostranstvu, zato što naša liga nije cijenjena u svijetu. Bez obzira na rezultate trenera u Premijer ligi BiH i na evropskoj sceni, malo koji moj kolega dobije primamljivu ponudu. Mene su često zvali menadžeri u trenutku kada nisam vodio nijedan klub i obećavali da će mi pronaći inostrani angažman, ali se uvijek ispostavljalo da mi treneri njima više trebamo. Kada sjednem na klupu nekog tima, onda ti isti zovu i nude svoje igrače na probu, što nije etički i profesionalno - rekao je Jović.

Za razliku od trenera, fudbaleri sa ovih prostora sve češće hljeb zarađuju u inostranstvu. Istina, ne odlaze u najjače lige Evrope, većina čak sreću traži u takođe u egzotičnim zemljama poput Singapura, Bangladeša, Južne Koreje, Mjanmara i slično, i to prvenstveno zahvaljujući menadžerima.

S druge strane, malo trenera ima svog menadžera, odnosno na fudbalskom tržištu prodavca njegovih usluga.

- Činjenica je da je, ukoliko imate menadžera, mnogo lakše pronaći inostrani angažman. Problem je samo što je potrebno odabrati pravog čovjeka, ali je to kod nas vrlo teško. Strpljiv sam i ne želim da pogriješim pri izboru, a mislim da ću brzo pronaći čovjeka koji će se brinuti o mojoj karijeri. Već 12 godina radim samostalno, imam rezultate, želim i dalje da napredujem i mislim da ću u jednom trenutku dobiti šansu da se dokažem van granica BiH - rekao je selektor mlade reprezentacije BiH Vlado Jagodić.

Okruženje

Za razliku od trenera iz BiH, stručnjaci iz Srbije i Hrvatske mnogo lakše dolaze do posla širom svijeta. Poneki čak vode i velike evropske klubove, poput Siniše Mihajlovića (Sampdorija), Slavena Bilića (Lokomotiva Moskva, Bešiktaš), Miroslava Đukića (bivši trener Valjadolida i Valensije). Takođe, sve veći broj trenera angažman pronalazi u Aziji. Tako su na Dalekom istoku radili ili rade Aleksandar Stanojević, Milorad Kosanović, Ljupko Petrović, Dragomir Okuka, Radomir Antić, Goran Stevanović, Svetozar Šapurić, Ilija Petković, Dragan Stojković, Zlatko Dalić, Zlatko Kranjčar i mnogi drugi.

Udruženje trenera

Jedan od velikih problema trenera u BiH je i nepostojanje udruženja koje bi štitilo njihove interese.

- Čelnici klubova troše nas kao sapun. Moramo što prije da formiramo udruženje, kao što su to uradile kolege iz Hrvatske i Srbije, i sada su mnogo više zaštićeni. U zemljama okruženja nemoguće je da, kada trener dobije otkaz, klub angažuje drugog, a da pri tom ne riješi račune sa prethodnim, što kod nas nije slučaj - rekao je Vlado Jagodić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.