Foto: ATP: Posljednji osvrt na burnu 2013.
Jedni su se uzdizali, drugi su padali, a teniski fanatici bili su bez daha tokom najvećeg dijela 2013. godine. Iza nas je još jedna turbulentna sezona – periodi uživanja smjenjivali su periode gorčine, bili smo svjedocima neponovljivih pobjeda i istih takvih poraza, nagledali smo se genijalnih poena, a imali smo razloga i za tugu.
Nadal je odigrao možda i najbolju sezonu u karijeri, Đoković je oscilirao, ali je ipak osvojio sedam titula, a Endi Mari konačno je prekino prokletstvo Britanaca na Vimbldonu.
"Slučaj Troicki" potresao je sportsku javnost, Federer je doživeo šokantan poraz baš na svom Vimbldonu, a neke od mnogima dragih tenisera nećemo gledati naredne sezone.
Izvanredni rezultati Rafaela Nadala sada nam ne predstavljaju iznenađenje, ponovo smo naviknuti na njih. Ali kada se Rafa u februaru ove godine vratio poslije sedmomesečne pauze zbog povrede i izgubio od Orasija Sebaljosa u Vinji del Mar, rijetko ko je mislio da će Nadal poput tajfuna protutnjati kroz 2013. godinu.
Nije bio mali broj onih koji su vjerovali da Španac nikada više neće moći da zaigra na najvišem nivou, pogotovo ne na betonu, podlozi najneugodnijoj za njegova ranjiva kolena.
Te sumnje nije razrješio ni Nadalov trofej u Indijan Velsu, a novi znak pitanja donio je Nadalov poraz u prvom kolu Vimbldona od Stiva Darsisa.
Međutim, tada kreće furiozna serija Maljorčanina – titule u Montrealu, Sinsinatiju i na US openu. Ukupno, Nadal je osvojio deset trofeja, od toga dvije na Gren slem turnirima, i upisao je pobjede nad najvećim rivalom Novakom Đokovićem u najvažnijim mečevima – na Rolan Garosu i u Njujorku.
Osvajanjem Australijan opena Novak Đoković našao se u društvu legendi kao što su Stefan Edberg i Boris Beker, koji takođe imaju šest Gren slem titula. Osim toga, postao je prvi teniser u Open eri koji je osvojio tri uzastopna Australijan opena.
Novak je u velikom dijelu sezone igrao po principu toplo-hladno, osim u Melburnu gubio je najvažnije mečeve, ali je poslije US opena vezao 24 pobjede usput osvojivši četiri turnira – Peking, Šangaj, Pariz i završni Masters u Londonu.
Time je Đoković uhvatio nepohodan zalet za još bolju 2014. godinu, što je jedan od pet razloga za njegovu dominaciju iduće sezone.
Čekali su Britanci od Freda Perija i 1936. godine i napokon su dočekali – sedmog jula 2013. godine Endi Mari pobjedio je Novaka Đokovića u finalu Vimbldona.
Škot je na terenima Ol Ingland Klaba ponovo prošao periode sumnje u sopstvene sposobnosti – gubio je sa 2:0 od Verdaska, zatim i 1:0 od Janoviča, ali oba puta uspio je da preokrene i na kraju da ispuni san.
Ostatak sezone nije bio tako uspješan za Marija – zasićenost, opuštanje poslije najveće titule u karijeri, a onda i povreda leđa zbog koje nije igrao od sredine septembra.
U jednom od najvećih šokova u 2013. godini Sergej Stahovski je hazarderskom igrom – kombinacijom izuzetnih servisa i panterskih voleja uspio da eliminiše Rodžera Federera u drugom kolu Vimbldona.
Bio je to prvi put poslije više od devet godina da je Švajcarac na nekom od Gren slem turnira ispao prije četvrtfinala.Ukrajinac je prekinuo njegovu seriju od 36 uzastopnih GS četvrtfinala, oličenje Federerovog kontinuiteta u vrhunskom tenisu.
Taj dan na Vimbldonu bio je koban i za brojne druge favorite.
Tenisku javnost uzburkali su slučajevi dopinga u nedavno završenoj sezoni – Viktor Troicki kažnjen je prvobitno sa 18 mjeseci zabrane igranja, a Sud u Lozani tu kaznu smanjio je na 12, što znači da će srpski teniser moći da se vrati na teren tek u julu slijedeće godine.
"Slučaj Troicki" najvjerovatnije će dovesti do promene u antidoping pravilima ITF. Troicki nije bio pozitivan na doping, ali u Monte Karlu nije dao uzorak krvi na traženi dan, već sutradan. Viktor se pravdao riječima da mu nije bilo dobro tog dana i da mu je dežurna zvaničnica ITF dozvolila da dâ krv sutradan.
"Vjerovatno će se pravilo promjeniti – kada igrač odbije ili ne dâ uzorak, kontrolor za doping trebalo bi da ponudi teniseru šansu da razgovara sa supervizorom turnira koji će mu objasniti njegove obaveze. Mislim da je pošteno reći da je na tu buduću promjenu najviše uticao slučaju Troickog", rekao je antidoping menadžer ITF Stjuart Miler.
Mnogo je onih koji smatraju da je Troicki nepravedno kažnjen, pogotovo tako drakonski, a ITF je ogroman propust napravio i u slučaju Marina Čilića.
Hrvat četiri mjeseca nije mogao da se takmiči zbog navodnog dopinga, da bi se na kraju ispostavilo da pozitivni nalaz nije ni postojao. Čilić je izgubio na ugledu, novcu i bodovima, tražio je izvinjenje od ITF-a, ali još ga nije dobio. Sumnjamo i da hoće.
U posljednje vrijeme postoji tendencija da iskusni teniseri bilježe zapaženije rezultate od mlađih, a ima li bolje potvrde od nedavno završene sezone? Čak 16 turnira osvojili su teniseri sa 30 i više godina, što je najviše od 1975. godine:
David Ferer (30 god, Oklend, Buenos Ajres), Tomi Robredo (30, Kazablanka, Umag), Tomi Has (35, Minhen, Beč), Albert Montanjes (32, Nica), Rodžer Federer (31, Hale), Felisijano Lopes (31, Istburn), Nikolas Mai (31, Hertogenboš i Njuport), Karlos Berlok (30, Bastad), Ivo Karlović (34, Bogota), Mihail Južni (31, Gštad, Valensija), Jirgen Melcer (32, Vinston Sejlem).
Na teniskim terenima više nećemo gledati harizmatičnog Davida Nalbandijana, bio je to tužan dan za sve koji tenis istinski vole.
"Jednostavno, rame mi se nije oporavilo kako treba i ne mogu da se takmičim na ATP nivou. Veoma mi je teško što moram da objavim da se povlačim", rekao je Nalbandijan.
Jedino finale Gren slem turnira igrao je 2002. na Vimbldonu, kada je u finalu izgubio od Lejtona Hjuita. Na ostala tri najveća takmičenja igrao je u polufinalu – u Melburnu 2006. godine, na Rolan Garosu 2004. i 2006, a na US openu 2003. godine. U jednom trenutku bio je jedini aktivni teniser, uz Federera i Nadala, koji je igrao barem polufinale na sva četiri Gren slem turnira,.
Osvojio je Masters 2005. godine, bio je treći teniser na svijetu, a u karijeri je ukupno uzeo 11 trofeja i bio je treći na ATP listi.
Nalbandijan je imao dopadljiv i raznovrstan stil igre, posebno će se pamtiti njegov elegantni bekhend i drop šot. Bio je teniser tankih živaca, vrlo često autodestruktivan i to ga je, uz povrede, vjerovatno koštalo još bolje karijere.
Možda i najsvjetliji trenutak njegove karijere jeste spomenuti Masters 2005. godine, kada je u finalu pobjedio Federera, iako je gubio sa 2:0 u setovima.
Osim Nalbandijana, karijeru su u 2013. okončali još dvojica veteran – Džejms Blejk, nekada četvrti teniser planete, i Gzavije Malis, polufinalista Vimbldona iz 2002. godine.
Od legendarnog meča Đokovića i Vavrinke na Australijan openu, pa sve do finala Nadala i Đokovića na US openu, vidjeli smo poene koji su vrijedni ponovnog gledanja. Dalji komentar nije potreban.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.