Željka Cvijanović, predsjednica Republike Srpske od 19. novembra 2018. godine: Svima koji nas napadaju najviše smeta što je Srpska stvorena u miru

Naravno da bi ta slika bila mnogo jednostavnija da smo nakon rata ušli u period bez teških političkih izazova, da smo mogli samo da se posvetimo izgradnji i obnovi i ono što je neka vrsta balasta cijelog tog vremena jeste uporna borba za Srpsku. I mi se i danas borimo.

Kaže to u intervjuu za specijal “Glasa” povodom 30 godina postojanja Srpske predsjednica Republike, Željka Cvijanović. Sjećajući se događaja iz 1991. i 1992. godine, ona napominje da je to bilo vrijeme u kojem je trebalo pokazati izuzetnu hrabrost da bi bile donesene odgovarajuće političke odluke.

- Naravno, bivša država se raspadala, bilo je vrlo traumatično, mnogo toga je bilo iznuđeno i možda i refleksno u smislu odbrane onoga što želite sačuvati. Mučno vrijeme izrodilo je hrabre ljude, a nakon svega toga još hrabrije u vremenu koje je odnosilo život i uništavalo imovinu. Danas kad to upoređujem sa stvarima s kojima se mi borimo nemoguće je ne pomenuti silnu hajku koja se nakon rata digla protiv činjenice da je Srpska stvorena u miru. To je velika smetnja svima onima koji danas žele da prekrajaju BiH. Ono na šta treba da budemo ponosni, jeste to da je Srpska stvorena u miru, kroz predviđene procedure na institucionalan način - kaže Cvijanovićeva.

GLAS: Koliko ima sličnosti u atmosferi s početka devedesetih s ovom današnjom? Jedna izjava Radovana Karadžića izrečena tog 9. januara 1992. godine, čini se, mnogo govori o svemu tome. On je tada rekao “zar ima šansu jedinstvena BiH kada Alija Izetbegović sam donosi odluke u Predsjedništvu i ne smatra ga krnjim, iako, su dva člana srpske nacionalnosti zamrznuli svoj rad u njemu”?

CVIJANOVIĆ: Mnogo stvari je potpuno isto. Imate nesređenu situaciju, nešto što bi trebalo da bude kolektivni šef države gdje bi odluke trebalo da se donose usaglašeno, radi potpuno drugačije i imamo preglasavanje. Dobro je da danas imamo zaštitni mehanizam kroz Narodnu skupštinu RS, ali mi smo očekivali da ćemo se poslije rata baviti čistom politikom na unapređenju ekonomskog i socijalnog života. Međutim, imamo dva kolosijeka, jedan je taj ekonomski, a drugi je politička borba koja i dalje traje jer Srpsku žele osporiti na različite načine, kroz zajedničke institucije ili OHR koji se obračunavao sa Srpskom praveći državu imaginacije, praveći državu koja bi bila unitarna do te mjere da bi Srpska izgubila ingerencije potvrđene u Dejtonu. Mnogo toga je još na političkom terenu. Ono što je važno jeste da smo okupljeni oko interesa Republike i da svi zajedno razumijemo da smo morali rasipati energiju na poslove koji nisu u redovnoj nadležnosti vlasti. Branili smo nešto na šta imamo pravo.

GLAS: Pomenuli ste da su odluke početkom devedesetih bile iznuđene. Šta to govori?

CVIJANOVIĆ: To je bila reakcija na određene pojave. Nije postojao bilo kakav plan, rasturanje države nije bila odluka Srba niti njihovih institucija. Iznuđena rješenja bila su odgovor na situaciju koja nas je uvodila u haos. Ispravno je urađeno, u mirnodopsko vrijeme. Razumijevši kakve su prilike na pomolu ti ljudi su dali institucionalni odgovor na veliko zlo koje se sprema. I tu imamo paralelu s današnjom situacijom. Srpska ponovo daje institucionalni odgovor, nikome ne guramo prst u oko, nemamo prethodno smišljeni superlukav plan samo smo rekli dosta. Bilo je iznuđeno, ali se reagovalo institucionalno, isto tako i danas su neke reakcije iznuđene i danas to radimo institucionalno. Držimo se onoga što je rekao Ustav. Kao što su i onda razumjeli da mora biti donesen i ustav i zakoni, izgrađene institucije, da imate građane koji su spremni to da prihvate.

GLAS: Manje od dva mjeseca nakon proglašenja Republike donesen je Ustav.

CVIJANOVIĆ: Postojala je svijest da sve morate raditi na način koji je propisan. Nije bilo promašaja, radilo se institucionalno. I tada je bilo pruženih ruku i spremnosti da se razgovara, ali ta potreba da nekoga preglasavate, a živite u državi koja je navodno zajednička, jeste i tada bila problem.

GLAS: Čega se sjećate iz perioda potpisivanja Dejtonskog sporazuma?

CVIJANOVIĆ: Sjećam se iščekivanja da rat bude okončan, odobravanja, ali i neodobravanja. Bilo je onih koji su nalazili zamjerke na ono što je potpisano. Danas smatram da je to bilo zaista veliko dostignuće, s obzirom na sve što se događalo prije toga. Sjećam se i svijesti da s dolaskom mira morate da razmišljate kako obezbijediti razvoj društva nakon tragičnog sukoba. Bilo je to i vrijeme nade. I mislim da smo taj dio spremno dočekali kao društvo, da smo se vrlo odgovorno odnosili prema miru koji smo dobili, ali smo se u Srpskoj, osim odgovornog ponašanja prema miru, ponašali odgovorno i prema institucionalnom okviru koji nam je Dejton dao, a to je Aneks 4. Mi se i danas pozivamo na taj ustav i ono što nam je dao i sve što sada radimo jeste da branimo taj akt.

GLAS: Nakon Dejtona Srpska ulazi u fazu izgradnje institucija. Koje biste događaje označili kao prelomne u tom periodu?

CVIJANOVIĆ: Ne bih to definisala kroz ključne momente, već kroz procese. Izuzetno je važno vrijeme kada smo iz izolacije ušli u fazu da vrlo otvoreno pričamo s mnogim ljudima u svijetu. To je bio negdje 1998. godine. Takođe, bila je važna i nivelacija međunarodne pomoći. To je bilo brutalno neravnopravno, Srpska je dobijala nekih dva odsto od ukupne pomoći i trebalo je mnogo raditi da bude ispravljena ta pozicija. Zatim, 2007. godine postali smo svjesni kako moramo da dignemo glas protiv određenih zlih namjera onih koji su nam mijenjali stvarni život želeći da promijene Ustav. Na papiru je sve ostalo isto, ali u stvarnom životu dobili ste more nekih novih institucija kroz intervencije OHR-a i izmjene entitetskih ustava. Tu je i cijeli jedan proces koji smo pokrenuli svojim snagama i vezama u okruženju da se usmjerimo na ozbiljne projekte, velike investicije, da se bavimo onim čime se bave sve vlasti u svim državama.

GLAS: Ko su danas prijatelji Republike Srpske?

CVIJANOVIĆ: Imamo sve više prijatelja i ljudi koji razumiju odnose u BiH i spremni su da zajedno s nama učestvuju u promjeni stereotipa koji nas prate svih ovih godina. Mi danas široko komuniciramo sa svima. Naravno da je naš najveći oslonac Srbija, ali otvoreni smo za sve zemlje u okruženju i tu, čak, i pored ratne prošlosti imamo sve više sagovornika i ljudi koji ispravno razumiju odnose u BiH. Naravno da bi prije nekoliko godina bilo teško zamisliti da će Rusija ili Kina zauzeti stav kakav su zauzeli nedavno prema OHR-u. Mi ne želimo da svojatamo nekoga ili da nekoga isključimo iz potencijalnog partnerstva. Sve je više zemalja, pa i u EU, koji razumiju situaciju. Neki se nikad ranije nisu oglašavali, a sada pozivaju na razgovor. Sada je stvar da li mi, kao misleći ljudi, želimo o tome da vodimo računa.

GLAS: Pomenuli ste Ruse i Kineze, jak je i glas iz Mađarske. Šta je dovelo do toga? Da li promjena geopolitičkih okolnosti ili upornost Banjaluke?

CVIJANOVIĆ: Ima tu svega pomalo. Okolnosti su takve da kroz određene pukotine sada vidite malo više nego ranije. Mi smo uložili mnogo truda da objasnimo ljudima da nije sve u BiH crno-bijelo. Mnogi sada razumiju da živimo po posebnom aranžmanu u kojem imate prisustvo međunarodnog faktora s namjerama da uređuju mikrosferu, svaki put kad im se ne sviđa šta rade domaće institucije oni se ponašaju kao faktor koji kao da izlazi na izbore u BiH. I konačno, tu je činjenica da se tako dugo zadržao OHR. To je bio signal demokratskom svijetu da ovdje nešto ne štima. Danas u Evropi postoji nekoliko zemalja s kojima imamo komunikaciju koje imaju potrebu da razumiju situaciju, pa čak, i sami daju određene stavove o tome šta vide kao problem. I svako realan će reći kako nije normalno da država živi u stanju protektorata ili poluprotektorata. Nije normalno da nekome lažete da ima evropsku perspektivu, a da ima stranog supervizora.

GLAS: Kad razgovarate sa strancima stičete li utisak da se promijenio način na koji vas slušaju?

CVIJANOVIĆ: Postoje diplomate i ljudi na važnim pozicijama u svojim zemljama koji zaista do najsitnijih detalja znaju sve o pojavama u BiH. Imate i one koji, takođe, znaju te detalje, ali ne žele prihvatiti neku drugu recepturu u odnosu na onu koja je godinama na snazi. Razumijem i one koji žele da sve bude naopako i to brane zato što bi u suprotnom priznali svoj poraz u konceptu pravljenja nekakve države. Ono što me raduje jeste to da mnogi žele da razumiju. Prije deset godina imali ste one koji znaju šta je problem i na strani su istine i one koji takođe znaju šta je problem, ali neće da se upuštaju u takvu vrstu diskusije. Danas je to lakše iskomunicirati, naravno, ne svuda. Ova zemlja bi bila mnogo srećnija da nema tih raznih stranih mentora, koji danas sjede u nekoj svojoj zemlji, bave se važnim poslovima i koji izbacuju razne otrovne stvari o nama ovdje, a nisu se potrudili da bilo šta nauče. Sve zemlje imaju ovdje svoje ambasadore i resurse i ispadne tragično da su toliki resursi i ljudi iskorišteni, a da oni koji su ih poslali ne znaju stvarno stanje. Onda se pitam kakva je to igra na sceni.

GLAS: Ušlo se u proces povratka nadležnosti. Kako će to završiti, šta očekujete?

CVIJANOVIĆ: Održiva rješenja. Poznato je da smo mi nudili razgovor svima u BiH, ali nikada nismo imali podršku bošnjačke političke komponente za to. Oni stalno misle da imaju veliku zaštitu međunarodnog faktora, da neko stalno treba da ovdje suflira. Veoma je tužno što nikad nisam prepoznala da neko iz FBiH kaže “hajde da razgovaramo”. Oni stalno pitaju gdje je međunarodni faktor, ima li kakvih sankcija ili prijete da će nas kazniti ako ne odustanemo. Kako će nas kazniti? Kroz zajedničke institucije? To nije moguće, jer su zajedničke. Odlučili smo se da ponovo damo mogućnost da u nekom periodu od šest mjeseci, bez pritiska, otvorimo prostor za razgovor da uredimo neke oblasti i da počnemo živjeti stvarni život, jer mnoge institucije ne žive svoj pravi život, već nametnuti. Vraćanje nadležnosti trebalo bi da dovede povratku ustavnog života bez manipulacija, nametanja i sufliranja. Mi smo odgovorni prema našim građanima i donosimo odluke. Hajde da vidimo kako ćemo urediti odnose da nisu bolni ni za koga u BiH, ali nemamo povratnu informaciju o spremnosti, već samo prijetnje. Treba da gradimo ustavni red, a ne nered.

GLAS: Šta to znači? Da li postoji šansa da kroz razgovor neke nadležnosti ne budu vraćene?

CVIJANOVIĆ: Zašto da ne. Ako ima spremnosti za razgovor nikada nismo rekli da ne postoji mogućnost da sjednemo pa analiziramo jednu po jednu instituciju i vidimo da je li rješenje da se nađemo na pola puta, da se svi osjećamo zaštićeno, a da vidimo na koji način može ta neka institucija dobiti legitimitet i da radi u interesu svih. To bi bilo i poželjno.

GLAS: Kako vidite Srpsku za tri godine i 30 godina? Politički, ekonomski i demografski?

CVIJANOVIĆ: Sigurno nas čeka mnogo posla na aktivnostima koje smo započeli, spremni smo da se kroz moć institucija i jedinstvo građana i institucija borimo i jačamo Srpsku. U političkom smislu očekujem da to bude zadržavanje stabilnosti naših institucija, a u ekonomskom smislu da postanemo bolji, da imamo stabilan budžet, zatim povećamo određena davanja i da jačamo izgradnju infrastrukture. U demografskom smislu trebalo bi da se bavimo time kao posebnim izazovom. Mislim kako će doći vrijeme da se koncipiraju određeni programi, ne samo podrške onima koji su ovdje, već stimulativna podrška onima koji bi da se vrate.

GLAS: Možemo li uopšte u kontekstu aktuelnih odnosa govoriti o Srpskoj za 30 godina?

CVIJANOVIĆ: Naravno. Vidim je kao izuzetno razvijenu, sposobnu da se uhvati u koštac s tadašnjim problemima, ali da bi tada bili sposobni za to kroz ovaj period moramo proći na način koji nije destruktivan.

GLAS: Biće samostalna u okviru BiH, nezavisna ili ujedinjena sa Srbijom?

CVIJANOVIĆ: Teško je predviđati. Mi smo rekli da nama nije problem ni BiH, ali da u okviru BiH stvari budu uređene Ustavom. Kada bi napravili realnu, iskrenu, otvorenu, anketu, građani bi imali preferencije da to bude spajanje sa Srbijom ili nezavisna Srpska, ali građani vrlo dobro razumiju da Srpska koja čuva svoje nadležnosti, koja nikome nije smetnja, niti je njoj iko smetnja ne bi imala problem sa BiH. Problem sa BiH jeste to što je ona neprijateljski nastrojena prema svojim građanima. Stalno je neka bitka. Srpska će postojati, svakako.

BiH stvorena u Dejtonu

GLAS: Nedavno je jedan “fakt-čeking” sajt osporio navode iz jednog od tekstova u našem listu gdje smo naveli da je BiH nastala u Dejtonu. Pozivali su se na Ustav i odredbu o kontinuitetu. Da li je “Glas” napravio grešku?

CVIJANOVIĆ: Ne. Ovakva BiH jeste nastala u Dejtonu. Taj spoljni kontinuitet postoji, ali BiH s ovim uređenjem u kojem su prepoznata dva entiteta i tri naroda sa svim mehanizmima zaštite kolektivnih prava jesu stvari koje su vezane isključivo za Dejton. Prepoznao je i verifikovao Srpsku koja je nastala prije rata i FBiH koja je nastala tokom rata. Država koju smo dobili jeste ono što je Dejton prepoznao.

Jedinstvo

GLAS: Šta poručujete građanima povodom Dana Republike?

CVIJANOVIĆ: Ovo je izuzetno važan jubilej, naših prvih 30 godina. Savladali smo sve prepreke koje smo imali na političkom i finansijskom planu. U nekim stvarima iskoračili smo i više od mogućnosti, ali predstoji nam da radimo i u budućem periodu. Moramo očuvati jedinstvo naših građana i institucija, kroz tu sinergiju imamo budućnost. Vjerujem u naše kapacitete i našu budućnost. I tu ljubav koja drži Srpsku u pokretu. Svima čestitam veliki jubilej.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.