Uzduž i poprijeko: Štab i šargarepa

Glas Srpske 16.08.2007 00:00

Piše Siniša DAVIDOVIĆ

MEKLEJN upozorio na opstrukcije iz Republike Srpske! - uskliknuli su gromko ovih dana u jednom sarajevskom glasilu. Sam po sebi, jedan takav naslov ne predstavlja nikakvu novinu na ovim, a pogotovo sarajevskim medijskim prostorima, slijedom čega ne bi ni zasluživao moju pažnju. Međutim, zaintrigiralo me ko je sad pa taj Meklejn? Moja prva i logična pretpostavka je bila da se radi o štamparskoj grešci, odnosno o Daglasu Meklhejniju, čije izjave takođe nisu nikakva novost. Međutim, ispostavilo se da se radi o Brusu Meklejnu, još jednom "Meku" koji bi da se na nama pokaže kao, ipak, "tvrd" momak. I utvrdim da je pomenuti, kao politički savjetnik štaba NATO-a u Sarajevu, ljut zbog toga "što još nije usaglašen nacrt zakona o zaštiti i spasavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća u BiH". E, sad su mi se već otvorile i izvjesne dileme: Kao prvo, šta mu dođe to "Štab NATO-a u Sarajevu"? Mislim, znam ja da smo mi u onom "Partnerstvu za mir" i svim drugim oblicima "unijaćenja" u EU i NATO. Ali mi nikako nije jasno zašto svi ostali subjekti takvih integracija unutar BiH imaju komisije, misije ili delegacije, a samo NATO ima nešto što se naziva štabom? Jer, po našim uvriježenim standardima i principima, štab uglavnom označava mjesto sa kojeg se komanduje podređenim strukturama, obično vojnim formacijama. A po mom, naravno krhkom znanju, u BiH nisu raspoređene jedinice NATO-a, već nečega drugog, što se EUFOR-om naziva. Nesiguran u sve te fore i fazone, euforično se dohvatim Vujaklije, kako bih provjerio šta to još o štabovima ne znam. A mudra knjiga veli da se pod štabom, pored skupa komandanata vojnih jedinica, podrazumijeva i glavni rukovodeći organ, odnosno vođstvo "nečega"... Dakle, poslije "nečega" što smo nazivali ONO, dobili smo još jedno "nešto", a što nije ni ONO ni ovo, ni tamo ni ovamo, već onakvo kakvo nam se učini ili prikaže. A iz tog i takvog štaba smo imali i različite "prikaze". Jedna od njih je i dobro nam znani general Stiven Šuk, koji je na sjednicu Narodne skupštine Republike Srpske svojevremeno uparadirao u čizmama, razdrljen i zavrnutih rukava. Onaj isti Stiven Šuk, koji danas na Kosmetu u uredno odvrnutim rukavima drži raznorazne kečeve i druge adute za kosmetsku nezavisnost. E, iz tog istog štaba se ovih dana oglasio i pomenuti Brus, da malo "izbrusi" i štab Nikole Špirića, to jest Savjet ministara BiH, koji je takođe vođstvo "nečega"... Istini za volju, i Savjet ministara (Stranke za) BiH sve više podsjeća na štab omladinske radne akcije, na kojoj brigadir Sven Alkalaj do "prelazne zastavice" dolazi prelaskom preko svih zakona i svih granica pristojnosti i strpljenja. Zato je ovakva atmosfera osokolila i jednog običnog štapskog savjetnika da i on sjedne u bukovu klupu i uzme pero u desnicu ruku. Da ga i on malo našilji, jer ako je to dozvoljeno i najobičnijem službeniku OHR-a, zašto onda ne bi bilo dozvoljeno i jednom savjetniku štaba, to jest vrhovnog vođstva? A prema gospodinu savjetniku, mi ne radimo ništa na zaštiti od prirodnih i drugih nesreća. Da u slučaju nastupanja neke od njih, građanima podijelimo kutije "prve pomoći" sa "državnim" zakonom u njima, i tako bezbolno otklonimo sve moguće probleme. A koliko juče, kao važan argument za reformu vojske, takvi savjetnici su potezali upravo potrebu stvaranja uslova za efikasnu zaštitu od elementarnih nepogoda. Do juče smo ubjeđivani i da niko iz vojnih struktura, uključujući i štapske savjetnike, ni za živu glavu ne smije da se petlja u poslove civilnih vlasti. Međutim, jedino što se od juče do danas nije promijenilo je Adil Osmanović, koji ni do danas nije saznao ustavno ime svog poslodavca, ali zato zna da je sve što isti preduzima neustavno, osim isplate Adilove plate i pripadajućih mu bonova. Zato Adila i drčne savjetnike treba tumačiti kao pojave koje na najbolji način ilustruju koje i kakve to "druge nesreće", osim onih prirodnih, mogu da pogode ili su već zadesile BiH.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.