Odnos Hrvatske prema Jasenovcu i žrtvama ustaškog zlo

Glas Srpske
Odnos Hrvatske prema Jasenovcu i žrtvama ustaškog zlo

Hrvatska stigla na raskrsnicu i krajnje vrijeme da odluči hoće li zaista krenuti u Evropu ili će ostati da tapka u mjestu, slaveći najmračniji period svoje istorije

DA hrvatski predsjednik Stjepan Mesić čuje samo ono što želi da čuje, dokazao je i nedavnim, nazovimo ga nesporazumom poslije sastanka sa predsjednikom Srbije Borisom Tadićem. Podsjetimo, hrvatska glasila su objavila da su se dvojica predsjednika, pored ostalog, dogovorili i to da teme iz Drugog svjetskog rata, uključujući i monstruozni ustaški logor smrti Jasenovac, jednom za sva vremena ostave iza sebe. Mesićeve tvrdnje demantovao je Tadićev kabinet, upozorivši da je predsjednik Srbije kolegi iz Hrvatske rekao da se Jasenovac i druga stratišta ne smiju zaboraviti, kao i da se oni koji su počinili zločine moraju naći pred licem pravde. Kako je onda Mesić zaključio da Tadića baš i ne interesuje Drugi svjetski rat, Jasenovac, Jadovno i sva druga stratišta širom Nezavisne države Hrvatske, na kojima su stradale stotine hiljada nevinih ljudi, žena i djece, samo zbog imena srpskog i vjere pravoslavne? Najnoviju političku podvalu sa Pantovčaka dobro upućeni krugovi u Srpskoj smatraju očekivanom i, reklo bi se, razumljivom. Hrvatska je, tvrde naši izvori, stigla na raskrsnicu i krajnje je vrijeme da odluči hoće li zaista krenuti u Evropu ili će ostati da tapka u mjestu, slaveći najmračniji period svoje istorije. Mišljenje je to i profesora istorije na banjolučkom Filozofskom fakultetu Ranka Pejića, koji je još jednom podsjetio na činjenicu da se Hrvatska dva puta u prošlom vijeku srećno izvukla i izbjegla odgovornost za monstruozne zločine. - U oba svjetska rata Hrvatska je stajala na strani sila zla, da bi tek pred kraj sukoba promijenila stranu. Vrijeme je da se to jednom promijeni i da Hrvatska prizna da je u njeno ime, u ne tako davnoj prošlosti, počinjen jedan od najstrašnijih zločina u istoriji čovječanstva - poručio je profesor Pejić. Prema njegovim riječima, to priznanje i preuzimanje odgovornosti za zločine, počinjene od strane njihovog naroda i u njihovo ime, trebalo bi pred Hrvatsku postaviti kao jedan od uslova za prijem u Evropsku uniju. Neshvatljivo je da antifašistička Evropa, nastavio je profesor Pejić, pod svoje skute prima državu, koja i danas koristi simbole iz vremena fašizma. Treba li, upitao je profesor Pejić, Evropi jedan takav šamar? Slično misli i predsjednik Izvršnog odbora Udruženja "Donja Gradina - Jasenovac", profesor doktor Vladimir Lukić, naglasivši da ga Mesićevi i stavovi drugih hrvatskih zvaničnika uopšte ne iznenađuju. Nisu oni jedini u Hrvatskoj, koji, navodi Lukić, isto misle još od 1945. godine. - Jasenovac je najbolji primjer za to. Kada su ustaše vidjele da gube rat, bilo im je jasno da bi ih Jasenovac mogao puno koštati, pa su krenuli sa masovnim uništenjem i prikrivanjem tragova. Ono što je najgore u cijeloj priči jeste činjenica da se Jasenovac i poslije Drugog svjetskog rata uporno "gurao pod tepih" i svjesno prikrivao - upozorio je profesor Lukić. Koliko je današnja Hrvatska zaista antifašistički nastrojena, nastavio je on, najbolje se može zaključiti sredinom maja svake godine, na obilježavanju godišnjice stradanja pripadnika hrvatskih oružanih snaga kod Blajburga. Profesor Lukić naglasio je da su u Blajburgu stradali i brojni "tvorci" Jasenovca, Jadovna i drugih stratišta iz perioda Drugog svjetskog rata, koje savremena Hrvatska, što svjetovna, što duhovna, danas oplakuje i naziva mučenicima. Ne govori li to dovoljno o svemu, zapitao je profesor Lukić? Krajnje je vrijeme, smatra on, da se jednom za sva vremena stavi tačka na prebrojavanje žrtava i vaganje zločina, ali i da se kaže prava i potpuna istina o svemu što se desilo u ime Nezavisne države Hrvatske i hrvatskog naroda. A desilo se, zabilježila je istorija - zlo, koje je na svojoj koži svojevremeno osjetio i predsjednik republičkog Udruženja bivših logoraša iz Drugog svjetskog rata Gojko Knežević. On se oštro usprotivio najnovijim pokušajima revizije istorije i podsjetio da je bio samo jedno od desetina hiljada mališana, koji su prošli kroz koncentracione logore NDH i da se to, jednostavno, ne smije zaboraviti ni ostaviti "ad akta", kako to priželjkuje Stjepan Mesić i njemu slični. - Sramota je da toliko godina poslije Drugog svjetskog rata, mi još čekamo priznanje, izvinjenje i pravično obeštećenje od Hrvatske - zaključio je Knežević. D. MAJSTOROVIĆ O IZVINjENjU Profesor Ranko Pejić razočaran je nedavnim izvinjenjem predsjednika Srbije Borisa Tadića, upućenog hrvatskom narodu. Prema njegovim riječima, izvinjenje bi imalo smisla, kada bi isto uslijedilo i sa hrvatske strane, koja ima daleko više razloga da se izvinjava srpskom narodu. Ako ništa drugo, poručio je Pejić, žrtve Jasenovca zaslužile su više od izvinjenja, a Hrvatskoj, sudeći prema izjavama njenih zvaničnika, ne pada na pamet da se izvinjava zbog toga. Zar to nije početkom devedesetih pred hrvatskom dijasporom u Australiji poručio upravo Stjepan Mesić?

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana