Mirko Šarović, predsjednik Republike od 26. januara 2000. do 28. novembra 2002. godine: Srpsku za 30 godina vidim kao oazu mira

On ističe da je desetogodišnjica potpisivanja Dejtonskog sporazuma bila period snažne međunarodne ofanzive čiji je cilj bio izgradnja BiH drugačije od one koja je potpisana u Dejtonu.

- Najturbulentniji period za Republiku Srpsku poklapa se i sa najturbulentnijim periodom u mom životu, jer sam tada voljom visokog predstavnika bio smijenjen sa pozicije predsjednika Republike Srpske i dobio zabranu političkog djelovanja. Taj period je iza nas i danas su izazovi pred kojima je Republika Srpska znatno drugačiji od onih iz tog perioda - kaže Šarović u intervjuu za specijal “Glasa Srpske”.

GLAS: Gdje ste bili 9. januara 1992. godine?

ŠAROVIĆ: Tog januara 1992. godine bio sam u Sarajevu, kao i svih ratnih godina u ratnom paklu Grbavice. Na Grbavici sam bio sve do 17. marta 1996. godine.

GLAS: Čega se najviše i najradije sjećate iz tog perioda?

ŠAROVIĆ: Sjećam se tenzija koje su se osjećale u vazduhu, a svi političari i tadašnji nosioci vlasti su nas umirivali i govorili da neće biti rata i da se silom neće rješavati bilo koja sporna pitanja u zemlji. Nažalost, pokazalo se drugačije. Ono čega se kasnije sjećam je užasno težak ratni period na Grbavici i Lukavici uz svakodnevne pogibije, ranjavanja i težak život. Sjećam se ratnih bolnica, snajpera koji je ubijao i djecu i starce ne birajući. Svaki dan sam bio u tom ratnom paklu i nikada nisam napuštao taj prostor, do završetka rata.

GLAS: Kako vidite prvih 30 godina Republike Srpske?

ŠAROVIĆ: Prvih 30 godina Republike Srpske vidim kao period u kojem je Republika Srpska uspjela da sačuva svoju političku autonomiju i uticaj u BiH koji nam je dat Dejtonskim mirovnim sporazumom. Nažalost, na polju ekonomije moglo se mnogo više uraditi. Republika Srpska je u odnosu na 1992. godinu izgubila trećinu stanovništva i to smatram najvećim neuspjehom ovih 30 godina.

GLAS: Koji su bili najveći politički izazovi u vašem predsjedničkom mandatu?

ŠAROVIĆ: Najveći izazov bio je dolazak Pedija Ešdauna na čelo OHR-a, kada je počeo sa smjenama kadrova SDS-a i nametanjem odluka. Ja sam bio od onih koji su znali da mu je cilj da uništi SDS, dok su neki mislili da ih ta “Ešdaunova oluja” neće oduvati. Međutim, desilo se upravo kako sam i mislio. Ja sam taj mač najviše osjetio, jer sam osam godina bio bez ikakvih prava, a stradali su i oni koji su za razliku od mene kalkulisali. Ešdaun me odveo u svoj kabinet i doslovno mi je rekao: “Potpišite da Ministarstvo odbrane i vojska prelaze na nivo BiH i bićete oslobođeni svih sankcija”. Nisam pristao. Ali neki drugi su to učinili. Pričao sam s Ešdaunom 2003. godine i rekao mi je šta je scenario. Prvo me je zvao u sjedište OHR-a i rekao mi direktno: “Gospodine Šaroviću, potpiši odluku da se Vojska RS sjedinjuje i pravi nova struktura na nivou države i sve ovo ćemo zaboraviti”. Sjećam se da mi je nakon toga rekao: “Ti si OK čovjek i znam da nisi kriv ni za šta, ali ja moram da te smijenim”. Rekao mi je da planira da sankcioniše mnoge ljude u SDS-u i da planira Dodika instalirati za ključnog političkog faktora u Republici Srpskoj. Tad mi je još rekao da će od tri čelna čovjeka SDS-a u tom trenutku: Čavića, Kalinića i mene ostaviti samo jednog koji će biti kao drvo u posječenoj šumi. Ispostavilo se da je taj čovjek bio Dragan Čavić.

GLAS: Da li se kajete zbog nečega što ste uradili ili nečega što niste uradili dok ste bili na čelu Srpske?

ŠAROVIĆ: Ne kajem se za bilo šta. Ja sam svoj predsjednički mandat završio časno i u interesu Republike Srpske i zato sam platio visoku cijenu vlastite slobode.

GLAS: Kako vidite Republiku Srpsku danas?

ŠAROVIĆ: Danas je Republika Srpska nažalost demografski raseljena, ekonomski razorena, sa resursima koji služe u funkciji pljačke vladajuće kaste, a ne u funkciji razvoja. Njen diplomatski imidž u svijetu je ugrožen stalnim nestabilnostima u koje nas uvlači vladajuća stranka zarad političkih poena. Sve češće se o Republici Srpskoj piše kao izvoru problema u BiH, što ne smije da se događa. Pravni sistem nije uspio da stane u kraj nezakonju koje građani svakodnevno na svojoj koži osjećaju. Institucije, prije svega Narodna skupština RS, su ponižene, jer služe kao protočni bojler interesima vladajuće partije. To nije Republika Srpska, koju su sanjali njeni tvorci 1992. godine i za koju su naši najbolji sinovi dali svoje živote. Svi koji su prije 30 godina stali uz SDS da sačuvaju pravo na slobodu i stvore svoju Republiku i nisu štedjeli čak ni živote svoje djece, nikako nisu sanjali Republiku Srpsku koju će neko privatizovati za svoje interese i čije bogatstvo će otimati i pustošiti nekoliko porodica. Slobodna, prosperitetna i dostojanstvena Republika Srpska, svih njenih jednakih građana, sa jednakim šansama, posebno mladih ljudi, je Republika za koju smo se svi borili i za koju moramo svi mi nastaviti da se borimo

GLAS: A kako je vidite 2052. godine?

ŠAROVIĆ: Proslavljajući danas tridesetogodišnjicu Republike Srpske opšte je uvjerenje svakog našeg čovjeka, svakog građanina Republike Srpske da, nakon toliko godina u slobodi, zaslužujemo bolju, pravedniju i ekonomski napredniju Republiku Srpsku. Republiku Srpsku vidim kao ekonomski snažnu, punu ljudima koji su odlučili da svoje porodice zasnuju baš ovdje. Naši resursi moraju biti stavljeni u funkciju razvoja, a ne u funkciju pljačke kako je to danas. Njena prepoznatljivost u svijetu treba da bude zasnovana na lijepim i pozitivnim pričama, a ne, kao što je danas, da se o Republici Srpskoj u svjetskoj štampi piše kao problemu u srcu Evrope. Neka svjetske novinske članke pune vijesti o našim ekonomskim uspjesima, prirodnim ljepotama koje dolaze da vide ljudi iz čitavog svijeta, našim običajima koje smo sačuvali od savremenosti. Vidim Republiku Srpsku kao oazu mira, prostor netaknute prirode u to vrijeme što će biti rijetkost u Evropi. Vjerujem u takvu Republiku Srpsku.

Najbolji sinovi

GLAS: Vaša poruka građanima povodom 30. rođendana Republike Srpske?!

ŠAROVIĆ: Vjerujete u ideju bolje, pravednije i ljepše Republike Srpske. Onakve Republike Srpske kakvu smo je sanjali 1992. godine. Ne prepuštajte se letargiji i ideji da su promjene nabolje nemoguće. I svako, u domenu svojih mogućnosti, neka radi da izgradimo takvu Republiku Srpsku kakvom su je sanjali naši najbolji sinovi koji su dali živote za nju.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.