Episkop banjalučki Jefrem: Potrebno je da se vratimo Bogu

- U pretpraznične dane nastupajućeg velikog hrišćanskog praznika - Božića, našim vjernicima prije svega čestitamo Rođenje Hristovo i pozdravljamo radosnim pozdravom Mir Božiji, Hristos se rodi - Zaista se Hristos rodi! Hristos se rodi radi nas ljudi i radi našega spasenja postade čovjek,  tj. Bogočovjek, da bi nas ljude pale u grijeh obožio - učinio svetim, jer smo i rođeni za svetost, a ne za grijeh i život u grijehu. Otuda i treba da budemo svjesni ljudskog dostojanstva koje nam je Bog dao i to dostojanstvo čuvati na visini hrišćanskog i ljudskog zvanja, po njemu živjeti odnoseći se uvijek na pravi način i prema sebi i prema drugima. Istovremeno moramo biti svjesni da nas nikakve ljudske slabosti - veliki i mali grijesi ne mogu i ne smiju skrenuti sa puta Božije pravde i istine koja nam je dana i zadana. Potrebno je da se vratimo Bogu i vječnim duhovnim i moralnim vrijednostima i ovaj svijet i život u njemu učinimo mogućim, prihvatljivim i dostojnim čovjeka. Ne smijemo da se varamo, niko nam na zemlji neće riješiti sve naše probleme, ali ako naši prohtjevi i potrebe budu imali mjeru, onda ima nade da naš život bude srećan, miran i blagosloven - da budemo zadovoljni.

GLAS: Kako ocjenjujete trenutno stanje na području Banjalučke eparhije, a kako ukupne prilike unutar Srpske pravoslavne crkve?

JEFREM: Stanje u našoj Srpskoj pravoslavnoj crkvi, pa i u Eparhiji banjalučkoj je uglavnom dobro, ali ne u potpunosti i bez poteškoća. Poteškoće u Crkvi mogu biti unutrašnje i spolja nametnute, ali uvijek su posljedica ljudske gordosti, grijeha i želje za uticajem svuda, pa ako je moguće i u Crkvi. Pravoslavna Crkva je ušla u treći milenijum svoga postojanja i iz istorijskog iskustva zna da je Crkva neuništiva, vječna i da će do kraja svijeta i vijeka vršiti svoju duhovnu misiju na zemlji. Konkretno u našoj crkvi, mi se nalazimo u postkomunističkom periodu i jasno je da duhovni preporod ne može doći odjednom, on je proces koji traje, ali najvažnije je da smo na uzlaznoj putanji. Sve momentalne poteškoće koje su prisutne vremenom će se upornim radom otklanjati i smanjivati. Uostalom, na nebu je Crkva slavljenička, a Crkva na zemlji je u stalnoj borbi sa ljudskim slabostima i propustima i nastojanjima da naš život usmjerimo ka vječnom dobru - Bogu. Crkva to čini i u ovom vremenu ostavljajući svakom pojedincu pravo i mogućnost opredjeljenja za ono što je dobro.

GLAS: Koja su najveća iskušenja koja u narednoj godini čekaju vjernike Srpske pravoslavne crkve?

JEFREM: Već smo rekli da je zemaljska Crkva u stalnoj borbi sa ličnim, porodičnim i svenarodnim propustima, kako bismo, kao što rekosmo, mogli živjeti u miru, raditi i stvarati sve ono što nam je za život potrebno.

Iskušenja je bilo i biće, odnosno svako vrijeme ima svoje breme, ali se iskušenja i poteškoća ne treba bojati, nego ih u mjeri svojih mogućnosti rješavati, unoseći uvijek puno optimizma, vjere i nade, da nema nerješivih problema.

GLAS: Na području Banjalučke eparhije je, otkako ste Vi došli na njeno čelo, obnovljen i izgrađen veliki broj hramova SPC, ali da li ste zadovoljni duhovnom obnovom srpskog naroda?

JEFREM: Izgradnja brojnih hramova i crkvenih objekata bila je nasušna potreba, jer smo naslijedili vrijeme u kome nije moglo normalno da se gradi. Što se tiče duhovnog stanja našeg naroda, nikada ne smijemo biti previše zadovoljni, ali smo svjesni da je i to proces koji polako ali sigurno ide uzlaznom putanjom. U tom važnom poslu pomoći će nam svakako vjerska nastava koja je uvedena ranije u osnovne, a sada i u srednje škole u Republici Srpskoj. Duhovno stanje naroda - vjernika i građevinske aktivnosti na podizanju hramova trebamo gledati kao dva lica jedne iste medalje. Nema građevinske aktivnosti bez duhovne motivisanosti vjernika. Zapravo, mi u Crkvi samo radimo ono što su stvarne potrebe i želje vjernika na terenu.

GLAS: Pitanje Kosova i Metohije je sigurno pitanje svih pitanja za Srpsku pravoslavnu crkvu. Kako Vi vidite sve što se dešava u vezi s kolijevkom SPC?

JEFREM: Pitanje Kosova i Metohije je centralno pitanje srpskog naroda i Srpske pravoslavne crkve. Nažalost, na djelu je očigledna otimačina i bezakonje na svjetskom nivou, koje pokušava da nam ospori pravo na Kosovo i Metohiju. Ipak, u ovaj problem moramo ulaziti sa više optimizma i nade, dugoročno gledajući, da se stvari mogu završiti pozitivno i po Srpsku crkvu i narod. Na Kosovu i Metohiji, već u samom značenju imena imamo duboko involviranu i Srpsku pravoslavnu crkvu. Kosovo je naše, a Metohija je naziv za manastirska i crkvena imanja. Tamo je istorijsko sjedište srpskog patrijarha, naša Pećka patrijaršija, tamo su Dečani, Gračanica, Sveti arhangeli, Bogorodica Ljeviška i još nekoliko hiljada crkava i manastira. To su naše istorijske i pravne tapije. Važno je u ovom momentu ne priznati nasilje i bezakonje, da bismo u budućnosti mogli braniti svoje pravo. Nažalost, neki srpski političari kao da misle da istorija sa njima počinje i završava, a ne bi smjeli da rješavaju ono što nisu u stanju pozitivno riješiti. Koliko god zvučalo paradoksalno, ipak nada postoji. Zar je bilo više nade poslije Kosovskog boja, pa ipak izgubljena bitka nije bio i poraz, nego izvor snage i nadahnuća za nova pokoljenja koja su potom došla na istorijsku scenu. Istorija broji vrijeme drugim aršinima, a pred Bogom je jedan dan kao hiljadu godina i hiljadu godina kao jedan dan. Ono što želimo, a ne možemo vidjeti iz ovozemaljskog života, potrudimo se, da se ne posramimo gledajući ga iz vječnosti.

GLAS: Kako ocjenjujete davanje tomosa Ukrajinskoj pravoslavnoj crkvi od strane vaseljenskog patrijarha Vartolomeja i da li to može da izazove posljedice po Srpsku pravoslavnu crkvu, prije svega kada je riječ o njenom statusu u Makedoniji i Crnoj Gori?

JEFREM: Nažalost, to je nešto čega ranije nije bilo u životu Pravoslavne crkve. Zašto se to sada dogodilo, teško je sa sigurnošću reći, ali je jasno da je posljednjih decenija Ukrajina u fokusu političkih zbivanja, pa evo i crkvenih previranja. Političke vođe novih država, poslije raspada Sovjetskog Saveza, kao i bivše Jugoslavije, žele da imaju ne samo teritorijalno zaokružene države, nego i zasebnu crkvu. To je krajnje pogrešno i za Crkvu neprihvatljivo. Ostaje za sve nas neshvatljiv potez carigradskog patrijarha Vartolomeja da se direktno miješa u poslove Ruske pravoslavne crkve, a ako bi taj presedan prošao, on bi se mogao primijeniti i na druge prostore, uključujući i naše. To se ipak neće dogoditi!

GLAS: Vladikama SPC, pa i Vama lično se zamjeri da se ne pojavljujete dovoljno u javnosti, odnosno u medijima, za razliku od visokih zvaničnika i predstavnika drugih religija. Kako to komentarišete?

JEFREM: Mi se pojavljujemo u javnosti, ni malo ni mnogo, nego koliko mislimo da je to potrebno i da je našim vjernicima korisno. Očekujemo da naš stav u tom pogledu bude i shvaćen i prihvaćen, jer drugačiji ne bi ni trebalo da bude kako ne bismo ušli u sferu dnevnog prolaznog događanja. Naši kontakti sa javnošću se razlikuju od djelovanja političara ili ljudi iz drugih sfera društvenog i kulturnog života koji dolaze i prolaze i kojima je potrebno da svoje informacije što prije isporuče javnosti, jer već sutra mogu biti prevaziđene. Na kraju zahvaljujemo Vam na prijatnom razgovoru, želim i Vama srećan praznik Rođenje Hristovo i blagoslovenu Novu Gospodnju 2019. godinu. 

Srpsko-ruski hram

GLAS: Temelje budućeg pravoslavnog hrama u Banjaluci polovinom septembra posjetio je šef ruske diplomatije Sergej Lavrov. Da li su nastali nekakvi problemi u vezi sa izgradnjom, s obzirom na to da se ne vidi pomak poslije osveštanja temelja?

JEFREM: Temelje Srpsko-ruskog hrama i duhovno-kulturnog centra osvetili smo 17. septembra, a gospodin Lavrov posjetio je temelje 21. septembra kada smo ga domaćinski dočekali. Hram se zove srpsko-ruski, zato što je naš srpski i pripada Banjalučkoj eparhiji, a gradiće se u ruskom tradicionalnom arhitektonskom stilu. Hram i centar se grade povodom 100-godišnjeg jubileja od završetka Prvog svjetskog rata u kome je srpski narod izgubio svakog trećeg čovjeka. Istorijski je poznato da je Rusija, odnosno car Nikolaj II Romanov ušao u rat na strani Srba i samo blagodareći Rusiji rat je imao koliko-toliko pozitivan ishod po srpski narod. Ideja o gradnji hrama u znak blagodarnosti ruskom caru ponikla je prije sto godina i to uglavnom od učesnika rata srpskih veterana, srpskih intelektualaca i sveštenika, ali, nažalost, ta ideja nije se mogla ostvariti sve do sada. Sada smo krenuli u akciju i s Božijom pomoću nadamo se uspješnom ishodu naših pregnuća. U protekloj građevinskoj sezoni urađeno je vrlo mnogo posla koji nije dovoljno vidljiv jer se radi o zemljanim radovima i podzemnim prostorijama. Naime, urađena je kripta i temelji hrama, podrumi i temelji centra, kao i veći broj podzemnih garaža potrebnih za normalno funkcionisanje ovih objekata. Potrebno je bilo završiti još određene administrativne poslove koji su u toku i nadamo se da već naredne sezone poslovi krenu dalje, prvenstveno na hramu, a potom i na duhovnom centru. Poznato je da se naši hramovi zidaju prilogom vjernika, a u skladu sa građevinskim mogućnostima firmi, jer se ipak radi o specifičnim objektima koje mogu da rade za to specijalizovana građevinska preduzeća. Pripreme teku i posao će biti nastavljen na proljeće.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.