Danas i ovdje: Bosanski krug kredom

Glas Srpske

Piše Tomo MARIĆ

DOK naš Veljko Kojović, kojeg već tri nedjelje nema na stranicama "Glasa Srpske", u Kamenici vodi još jednu životnu bitku, nadamo se da će je dobiti, sjetio sam se jednog našeg razgovora kada je ovaj umni čovjek pričao da ga je u danima mladosti oduševljavao "Kavkaski krug kredom" i po pravdi čuveni kozački ataman. Valjda uvijek, pa zašto ne i danas, mlado srce vjeruje u dostupnost pravde, u postojanje onih kojima je pravičnost ideal i imaju moć kad zakaže pravo da primjenjuju pravdu kao posljednji zakon. Kako čovjek sazrijeva, a posebno kad ga nečujno počnu sustizati godine i iskustva, kad se nagleda svega i svačega doživi sve i svašta, nekako zaboravi u šta je sve vjerovao. Demantuje ga život, a život su vrijeme, ljudi i događaji. Posebno ako sve to preživi na nemirnom Balkanu i u uvijek zavađenoj i zlokobnoj Bosni. Ako je negdje i bilo, na ovom prostoru prava i pravde nikad nije bilo! Štaviše, na Bosnu su vijekovima atakovali nepoznati, njom su hodile i paše i subaše, i konzuli i visoki predstavnici, i znani i neznani, da usade svoju pravdu kroz svoje zakone, da nam organizuju život po svojim običajima, da nas u svemu "poduče i nauče"! Opet mi, takvi kakvi jesmo, ne razumijući te nepozvane, i nama uvijek nenaklonjene, loše i rđavo smo kopirali i to njihovo, ne uvijek dobro, i u svim prilikama i neprilikama, istorijskim lomovima i razmeđima, nastojali da svom komšiji nametnemo svoj zakon, ili smo zakon uzimali u svoje ruke kao konačne sudije i dželati, istovremeno. Da li zbog toga, zbog tuđina i nepozvanih (vjerovatno ovo drugo!), ili zbog nas samih, ovdje su oduvijek pravo i pravda samo sanjane kategorije rijetkih i nemoćnih. Najčešće i nedosanjane! Na kraju krajeva, bosanska ukletost, ko će sve više znati zbog čega ne, mimoilazi nikoga - ni Srbina, ni Hrvata ni Bošnjaka, ni ostale koji žive od Drine do Une, od Neuma do Gradiške. Ako nismo htjeli to da znamo, onda nam je neki dan na djelu pokazao Ivo Sanader, hrvatski premijer, koji nas je sve zajedno iznapadao na pasija preskakala zbog vatre "koja je došla iz Republike Srpske i ugrozila Dubrovnik." Šta mislite na šta bi ličilo i kako bi se tumačilo i ovdje, ali "i šire" kad bi naši Lijevčani, ili Posavci, optužili Slovence i Hrvate što Sava plavi, a plavi, i nerijetko nanosi Republici Srpskoj ogromne štete? Smijala bi nam se planeta i još jasnije shvatala poruku svih viceva o "Husi i Hasi", kao simbolima neznanja i prostakluka! Opet se vraćam našem Veljku Kojoviću koji je, kroz svoj život, zbog časti i ponosa, mnogo toga i istrpio, kao intelektualac prve klase, i koji je često tražeći odgovore na prekomplikovana ovdašnja pitanja, u pomoć prizivao Ivu Andrića. Slavni nobelovac se jednom prilikom bolno obratio Svevišnjem: - Gospode, koji si nad svetovima, i vladaš i znaš, pogledaj, molim te, i na ovu brdovitu Bosnu, i na nas koji smo iz njena tla nikli i njen hleb jedemo. Daj nam ono, zašto te dan i noć, svak na svoj način, molimo: usadi nam mir u srce i slogu u gradove. Ne daj da nas tuđin zlim zadužuje. Dosta nam je krvi i ratničke vatre. Mirnog hleba smo željni." Svemogući, očito, nije uslišio molitvu. Otuda i da "bosanski krug kredom" ne postoji...

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

Zemljotres u BiH!
Zemljotres u BiH!
© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana