8 zabluda o grčkoj krizi

Dalja saradnja evropskih kreditora i države Grčke zavisiće od volje naroda, koji će sutra donijeti konačnu odluku. Ipak, podjednako kao i rezultat referenduma biće pitanje: šta poslije? Različita nagađanja i mišljenja stručnjaka i laika svakodnevno se gomilaju. Grčka kriza dodatno je otežana različitim zabludama koje vladaju, a vezani su za rezultat referenduma u nedjelju.

1. Izlazak iz evrozone je neizbježan

Propuštanjem uplate rate duga na račun MMF, Grčka je isisala jednu novu, za neke pozitivnu, a za neke negativnu stranicu istorije. nakon toga, spekulacije o napuštanju/izbacivanju iz evrozone postaju sve glasnije. Ipak, koliko god je epilog referenduma moguć u nekoliko potpuno različitih varijanti, "Greexit" je sve samo ne sigurna stvar.  Čak je i Marij Dragi, predsjednik ECB izjavio da "neplaćanje dijela duga ne znači da će Grčka biti izbačena iz evrozone". Dakle, scenario grčke krize još uvijek nema svoj kraj.

2. Grčka je jedini krivac za dužničku krizu

U ovo može da povjeruje samo neko ko apsolutno nema nikakvih dodirnih tačaka sa sistemom kreditiranja. Ma, sa ekonomijom uopšte. Grci snose veliki dio odgovornosti, jer, budimo iskreni: višedecenijsko uzimanje novca, bez jasne strategije kako će isti vratiti, se udžbenički primer neodgovornosti. Međutim, Trojka u sastavu MMF, ECB i EK, kao zajmodavac svjesno je upumpavala abnormane količine novca u grčku ekonomiju. Kao zemlja koja je decenijama bila pod diktaturom vojne hunte, Grčka ni u ludilu taj novac ne bi odbila. Da ne spominjemo što je ogroman procenat novca od kredita bio raspoređivan mahom po stranim (najviše njemačkim) bankama, koje su taj novac odavno i višestruko naplatile. Ali, na papiru pored imena Grčke i dalje stoji 320 milijardi evra duga. Dakle, krivicu snose i jedni i drugi: Grci, koji su mogli da kažu: "ne, nećemo tolike pare jer ne znamo kako ćemo ih vratiti", i kreditori koji su svoju "velikodušnost" mogli da rasporede na znatno veći broj daleko ugroženijih zemalja u kojima hiljade ljudi svakodnevno umire od gladi.

3. Grčka se sigurno vraća na drahmu

Evroskepticizam buja, i to je činjenica. Uslijed te buntovničke atmosfere, često se povratak drahme kao valute spominjao kao već "gotova stvar". Ipak, ponovno usvajanje drahme je sve samo ne siguran. Iako na prvi pogled to djeluje kao logičan korak, nije. Da u Evropi ne vlada jedinstvena valuta, to bi bilo moguće. Ovako, s obzirom da Grci nemaju ama baš nikakvu kontrolu monetarne politike Starog kontinenta, povratak na drahmu vodio bi u hiperinflaciju, vrtoglavo variranje cijena sa bezbroj nula koje je su stanovnici Srbije, nažalost, dobro upamtili. Dakle, zaključak je da bi napuštanje evrozone u nekoj varijanti moglo da pomogne u oživljavanju klinički mrtve grčke ekonomije, ali da standardna procedura devalvacije sopstvene valute u ovom specifičnom slučaju nije izlaz iz problema.

4. Evrozona će doživjeti nepopravljivu štetu ukoliko Grčka izađe

Tijesno povezane na nekoliko načina, države evrozone na čelu sa Njemačkom svakako će doživjeti ozbiljan udarac i lični poraz ukoliko Grčka izađe iz sistema evra, ali daleko od toga da će se zbog toga evrozona raspasti. Sigurno je da bi se zajmodavci oprostili od novca koji su decenijama ranije tako ushićeno upumpavali u Grčku, ali nije baš da su zemlje evrozone sirotani koji nemaju za hljeb. Najveći rizik i štetu evrozona bi doživjela ukoliko bi Grčka nakon izlaska iz  iste stabilizovala i stala na noge. To bi moglo da podstakne i druge dužnike (spomenućemo samo Italiju, Španiju i Portugal kao najzaduženije) da razmotre sličan scenario. Ali, te pretpostavke su na "dugačkom štapu".

5. ljetovanje u Grčkoj više nije moguće

Finansijski kolaps, prazni rafovi, nestašica hrane, lijekova i ostalih osnovnih potrepština samo su dio jedne, pomalo napumpane slike koja se forsirala najviše u Velikoj Britaniji, kao zemlji iz koje u Grčkoj ljetuje najveći broj turista. Situacija nije sjajna, daleko je od takve, ali nije ni toliko crna. Prva stvar, 60 evra dnevno sa bankomata ne važi za kreditne kartice stranaca. dakle, nijedan turista neće ostati bez para i samim tim mogućnosti da kupi vodu i hranu. Hoteli i privatni smještaji na grčkim ostrvima su skoro popunjeni, a nove ture turista dolaze i odlaze. Život nije stao, more i sirtaki su i dalje tu.  

6. Referendum je najpametnije riješenje

Oko ove stavke postoji začkoljica i potencijalna opasnost od pogrešnog shvatanja zbog čega je okarakterisana kao zabluda. Referendum kao takav predstavlja nepobitno najdemokratskiji način odlučivanja. Ipak, konkretno grčki referendum nije baš "običan". Prvo, da bi neko kompletno razumio šta sve obuhvataju opcije "DA" i "NE", potrebno je ozbiljno, čak fakultetsko znanje iz ekonomije. S obzirom da je većina Grka sve samo ne skup ekonomski stručnjaka, epilog referenduma zavisiće od ljudi koji ne razumiju baš najbolju temu o kojoj glasaju, što ih ostavlja ranjivim na politički uticaj, kako premijera Aleksisa Ciprasa, tako i njegovih protivnika i evropskih kreditora. Narod je zbunjen i u panici, i samo želi prekid agonije. Međutim, nema tačnu predstavu šta koji odgovor donosi, a šta odnosi.

7. Grčka se može oporaviti bez reformi

Ne može. Izašli ili ostali u evrozoni, Grci moraju da shvate da je dosadašnjem načinu života i politici došao kraj. Zamislimo za trenutak da dug nestane. Preopterećeni javni sektor, ogromne penzije i plate bi grčku ekonomiju veoma brzo ponovo povukli na dno, u novi dužnički mulj. Jednostavno, toliko veliki prihodi Grka uzrokovani su stranim novcem, a ne nekom briljantnom ekonomskom politikom. Reforme su neophodne. Najbolje bi bilo da ih Grci sami sprovedu, s obzirom da su one koje predlažu kreditori u sukobu sa zdravim razumom.

8. Gore od ovoga ne može

Nažalost, mogu. Čak je i veća mogućnost da se, bez obzira na rezultat referenduma, stvari drastično pogoršaju prije nego što Grčka ugleda svijetlost na kraju tunela. Put oporavka, sa ili bez evrozone, put oporavka je izuzetno dugačak i posut trnjem.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.