Knjiga “Bjekstvo iz logora 14” – svjedočanstvo iz pakla

Pjongjang - Knjiga “Bjekstvo iz logora 14”, je svojevrsno svjedočanstvo o brutalnosti komunističkog režima u Sjevernoj Koreji gdje i danas postoje koncentracioni logori, prenosi RTS.

Autor knjige skreće pažnju na to da je javnost na Zapadu zaboravila na logore, od silnih vijesti o nuklearnim probama i lansiranju satelita.

Novinar Blejn Harden objavio je knjigu “Bjekstvo iz logora 14”, koja je napisana prema priči mladića koji je uspio da pobjegne iz Severne Koreje.

Prema ocjenama kritičara, knjiga je svojevrsno svjedočanstvo o brutalnosti komunističkog režima u Sjevernoj Koreji gdje i danas postoji praksa koncentracionih logora iz doba nacizma ili gulaga iz doba Sovjetskog saveza.

Vjeruje se da je oko 200.000 Sjevernokorejaca zatvoreno u radnim logorima, a Šin Dong Hjuk, rođen i odrastao u zlostavljanju, gladi, mučenju i premlaćivanju, svjedočeći o likvidacijama, jedina je poznata osoba koja je uspjela da pobjegne.

Međunarodna zajednica se fokusira na nuklearne ambicije Sjeverne Koreje, a mediji se često bave grotesknom stranom dinastije Kim, dok će čitaoci Šinove biografije otkrivati istinu s mučninom u želucu, ističe Harden.

Autor knjige u tekstu u američkom magazinu Tajms osvrće se na zaborav zapadne javnosti na problem ljudskih prava u Sjevernoj Koreji, koji je bačen u stranu poslije dolaska na vlast Kim Džong Una, najavljenih nuklearnih proba i neuspješnog lansiranja satelita.

On čak i citira jedan od naloga na Tviteru, gdje korisnik koji se potpisuje kao Kim Džong Broj 1, iznosi niz satiričnih poruka, zaboravljajući kakvom zemljom vlada pravi Kim Džong Un.

Harden upozorava da je knjiga i upozorenje zapadnoj diplomatiji, koja je propustila da ozbiljno progovori i osudi sjevernokorejsku praksu radnih logora.

Šin je rođen kao Šin In Guen 1982. u „Logoru 14” gdje je zatvoreno oko 15.000 zatvorenika i koji se smatra jednim od šest najgorih u Sjevernoj Koreji, iako vlasti negiraju njihovo postojanje.

Šinov “zločin” je što je sin muškarca čija su braća pobjegla iz Sjeverne Koreje, a mnogi zatvorenici „Logora 14” plaćaju “tuđe grijehove”, jer totalitarna država kažnjava političke neistomišljenike.

U školi, gdje djecu pripremaju za iscrpljujući rad u rudnicima uglja ili tekstilnim fabrikama, Šinu i drugoj djeci usadili su da moraju teško da rade “kako bi sprali grijehe svojih roditelja”.

Prvo Šinovo sjećanje je na likvidaciju kojoj je prisustvovao kada je imao četiri godine.

Sjeća se da je krao hranu od majke kako bi zavarao glad i da je hvatao i pekao pacove.

Kao sedmogodišnjak pamti smrt učenice u razredu koju je učitelj tukao do smrti drvenom palicom, jer je ukrala pet zrna kukuruza.

Kako je logor bio jedina stvarnost koju je poznavao, Šin nije bio ni ljutit ni tužan i vjerovao je da su kazne pravedne i poštene, pa ne čudi da je izdao majku i brata koji su planirali bjekstvo.

Gledajući majčino smaknuće osjećao je samo bijes, jer je zbog nje bio mučen gotovo do smrti i vjerovao je da je to bila posljedica ''njenog nerazumnog i sebičnog plana”.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.