Dok sirijskim pobunjenicima stiže oružje iz bivše SFRJ, Obama vodi iz pozadine i ne vidi kuda ide

London - Neke ratove sami birate, a neki ratovi biraju vas, prenose agencije.

Najbolju ilustraciju ove drevne mudrosti predstavlja predsjednik SAD Obama, koji polako biva uvučen u rat u Siriji.

Što je još gore, u svom pokušaju da američko vođstvo ostvari tako što će vući konce iz pozadine - uopšte ne ne vidi kuda ide, smatra dopisnik s bliskog istok britanskog lista “Telegraf”.

Čovjek čiji je predizborni poklič predstavljalo protivljenje ratu u Iraku, čiji je cilj bio da okonča rat u Avganistanu, koji je svim svojim visokim savjetnicima stavio veto kada su tražili akciju protiv sirijskog predsjednika Asada, sada je prinuđen da prihvati da se zovu Sredozemlja ne može odoljeti.

Pri tom je sebi ostavio i odstupnicu: izvještaji da će SAD obezbijediti oružje sirijskim pobunjenicima stižu iz anonomnih izvora, dok se zvanično spominju samo vojna pomoć za transport i komunikaciju.

Moguće je i uvođenje zone zabrane letenja - ali samo moguće - a i to se saznaje iz anonimnih izvora.

Čak i činjenicu da je sa upotrebom hemijskog oružja pređena “crvena linija” saopštio je predsjednikov zamjenik, na konferenciji za štampu.

Nije bilo hvalisanja u stilu “Sredićemo mi njega!”

Amerika, međutim, iz ovog rata više ne može da se izvuče.

Njena reputacija i njena budućnost kao “imperije” predstavljaju ulog stavljen na opstanak pobunjenika, i mora biti spremna da uradi sve što to podrazumijeva.

Ona to nesumnjivo i može, ali pitanje je koliko joj se isplati. Valdine snage, uz podršku Irana i Hezbolaha, trenutno pobjeđuju, ali ni pobunjenici ne stoje baš tako loše, naročito tamo gdje preovlađuju džihadisti bliski “Al-Kaidi”.

Više oružja bi moglo da preokrene stvar u njihovu korist, a mnoštvo snimaka pobunjeničkih akcija na “Jutjubu” ukazuje da pobunjenici napreduju kad god se teško naoružanje nađe u njihovim rukama.

Ranije ove godine dobili su niz isporuka iz bivše Jugoslavije, uključujući i anti-tenkovske rakete, a zvaničnici nagovještavaju da takvog oružja ima još mnogo.

Plaćeno je novcem zemalja Zaliva i smješteno u skladištima u Turskoj, gdje čeka na američki zanak da krene pobunjenicima.

To, opet, nameće pitanje koliko su saveznici Sirije, Iran i Rusija, spremni da ulože u Asadovu pobjedu?

Ukoliko su suviše duboko zagazili, moguće je da neće prezati ni od međunarodnog sukoba.

Koliko god Obama bio spor i kritikovan zbog toga, prijeti mu, međutim, i jedna gora opasnost: Rusija i Iran bi veoma voljeli da vide kako se Amerika uvaljuje do guše, ponižena i obrukana sve bližim savezništvom sa džihadistima, koj su joj navodno zakleti neprijatelji.

Takva je priroda asimetričnog ratovanja.

Da li je Obama mogao da postupi drugačije?

Moguće je da nakon godina Bušove vladavine svijet još uvijek nije bio spreman za američko preuzimanje vođstva na Bliskom istoku. Ali to je put kojim se krenulo, i teško je reći da li bi bilo bolje da je drugačije.

Problem, međutim, ostaje činjenica da onaj ko pokušava da vodi tako što će oprezno vući konce iz pozadine, kao što to čini Obama, ponekad ne moće da vidi kuda ide.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.