Rašković Ivić: Srbija je duboko ranjeno društvo, istina je najbolji lijek

BEOGRAD - Dugogodišnje krize, političke podjele i sukobi ostavili su duboke posljedice po društvo, ocjenjuje psihijatar i bivša političarka Sanda Rašković Ivić. Smatra da najveću odgovornost za atmosferu netrpeljivosti snosi prethodna vlast, ali upozorava da u dugotrajnim sukobima politički neistomišljenici postaju neprijatelji prema kojima nestaje empatija. Izlaz iz takvog stanja vidi u istini, suočavanju sa odgovornošću i obnavljanju rada institucija.

Psihijatar i bivša političarka Sanda Rašković Ivić ocjenjuje da Srbija posljednjih 35 godina živi u gotovo neprekidnom stresu, sa kratkim periodima predaha tokom kojih ljudi i dalje strahuju od novih kriza.

„Mi smo narod koji je duboko ranjen. U devedesetima smo imali sankcije, ratove i, na kraju, bombardovanje na našoj teritoriji“, kaže Rašković Ivić za RTS.

„Tektonske promjene uvijek guraju ljude u tabore“

Demokratske promjene 2000. godine, objašnjava Rašković Ivić, izazivaju različite reakcije u zavisnosti od političke pripadnosti, zbog čega veliki društveni preokreti produbljuju podjele među građanima.

„Tektonske promjene uvijek guraju ljude u rovove i tabore. To nije slučaj samo kod nas“, ističe Rašković Ivić.

Navodi da su velika očekivanja poslije 2000. godine donijela i snažno razočaranje, dok pobjedu Studentske liste vidi kao „novu prekretnicu“ koja mijenja dotadašnje predstave o politici.

„I onda je došlo vrijeme Srpske napredne stranke, koje je trajalo 14,5 godina, koje je bilo teško, da ne kažem vuneno vrijeme. To su bila prava vunena vremena“, ocjenjuje Rašković Ivić.

„Poraz ne treba doživljavati kao poniženje“

Rašković Ivić smatra da bivši predsjednik Aleksandar Vučić „teško prihvata izborni poraz“, a njegovo, kako tvrdi, okretanje teorijama zavjere vidi kao „pokušaj da se objasni neprijatna stvarnost“.

„Na neki način hoćete da uspostavite kontrolu i morate da nađete nekog ko je nužno kriv za ono što vam se dogodilo. To je mehanizam projekcije i to je najgori mogući mehanizam, jer tako nikad ne možete realno da sagledate stanje u kom ste“, objašnjava Rašković Ivić.

Euforiju pobjednika ocjenjuje kao očekivanu reakciju na veliki društveni preokret, ali naglašava da poraženi ne treba da padaju u očajanje niti da odgovornost za sopstvene postupke doživljavaju kao poniženje.

„Patrijarh Pavle je jednom rekao: ‘Niko vas ne može poniziti ako vi sami sebe ne ponizite.’ Dakle, stvar je do poraženih. U dobru se ne ponesi, u zlu ne padni u očajanje“, poručuje Rašković Ivić.

„Za prevazilaženje krize – istina tri puta dnevno“

Rašković Ivić naglašava da predstavnici prethodne vlasti moraju da odgovaraju za nezakonite postupke, ali pravi razliku između njih i građana koji su im pružali izbornu podršku.

„Birači su u nešto vjerovali. Postoje razni razlozi zašto su to vjerovali. Jedan od razloga su i mediji koji su mnoge ljude držali u totalnoj izolaciji“, navodi Rašković Ivić.

Kao primjer značaja informisanja pominje ženu koja je tek na Radio-televiziji Srbije saznala za, kako navodi, slučajeve nasilja nad demonstrantkinjama, izražavajući uvjerenje da nova saznanja mogu da promijene političke stavove građana.

„Moj pokojni otac je govorio da je najbolji recept za prevazilaženje bilo kakve krize istina tri puta dnevno. U pravilnim dozama, ali doze istine su uvijek dobre“, poručuje Rašković Ivić.

„Vlast je ta koja formira atmosferu u društvu“

Rašković Ivić odbacuje izjednačavanje odgovornosti vlasti i njenih političkih protivnika za zaoštravanje javnog govora i međusobne uvrede tokom prethodnih godina.

„Vlast uvijek ima glavnu riječ i vlast je ta koja daje ton. Vlast je ta koja formira atmosferu u društvu, a atmosfera u našem društvu je više od jedne decenije takva da se gradio jaz među građanima“, naglašava Rašković Ivić.

Većinsku odgovornost za agresiju i toksičnu atmosferu pripisuje prethodnoj vlasti, smatrajući da je i „Aleksandar Vučić svojim javnim nastupima doprinio produbljivanju političkih podjela“.

„Gradila se ta podjela na izdajnike i na patriote, na one koji su zli i one koji su dobri, na one koji imaju rezultate i na one koji nemaju ništa. Ja ovdje nisam da sudim gospodinu Vučiću, ali on je sam jako mnogo doprinio da se takvi filmovi o njemu prave“, smatra Rašković Ivić.

„Neistomišljenik postaje neprijatelj“

Rašković Ivić ne opravdava neprimjerenu retoriku protivnika nekadašnje vlasti, ali nastoji da takvo ponašanje objasni posljedicama dugotrajnog političkog sukoba.

„Onda vi nemate s druge strane svog političkog neistomišljenika. Vi imate neprijatelja i prema njemu se gasi svaka vrsta empatije i solidarnosti i dozvoljene su ekstremne aktivnosti. To se događalo i sa vlašću i sa opozicijom“, ukazuje Rašković Ivić.

Prema njenoj ocjeni, studentski protesti vremenom su prerasli u širi građanski pokret, koji je bivša vlast doživljavala kao prijetnju sopstvenoj moći i političkom opstanku.

„S druge strane, studentsko-građanski pokret je vlast percipirao kao egzistencijalnu prijetnju jer su ljudi bili hapšeni, gaženi, premlaćivani, lomljene su im kosti lica i lobanje. Sa jedne televizije čak je pozivano da policija lomi rebra studentima“, ističe Rašković Ivić.

„Kada institucije ne rade, proradi revolucionarna pravda“

Govoreći o upadu i napadu na redakciju televizije „Informer“ nedugo poslije objavljivanja izbornih rezultata, Rašković Ivić naglašava da takve postupke ne opravdava, ali dovodi u pitanje ko stoji iza njihove organizacije.

„Upade takve vrste, naravno, ne opravdavam. Nisam vaspitana da bih takve stvari opravdavala. Moram da kažem da je pitanje koliko je to bilo organizovano iz nekih drugih centara koji sa Studentskom listom nemaju veze“, kaže Rašković Ivić.

Smatra da preuzimanje pravde u sopstvene ruke nije prihvatljiv odgovor na sporne postupke drugih i da je za sprečavanje takvih situacija neophodno djelovanje nadležnih organa.

„Tad još REM nije radio svoj posao. Kad institucije ne rade, onda će da proradi revolucionarna pravda. I zato je jako važno da se institucije vrate“, naglašava Rašković Ivić.

„Revolucionarni teror izgleda drugačije“

Tvrdnju bivšeg predsjednika Srbije da je „društvo izloženo revolucionarnom teroru“ Rašković Ivić odbacuje, ocjenjujući da taj izraz „ne odgovara aktuelnim političkim okolnostima“.

„Revolucionarni teror mnogo drugačije izgleda. Da je revolucionarni teror, on ne bi imao mogućnosti da to sada kaže“, smatra Rašković Ivić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.