Najstarija volonterka Crvenog krsta svakog jutra pješači do Narodne kuhinje: Njena priča vraća vjeru u ljude

Vanja Žarković
Dodaj glassrpske.com kao Google izvor
Miroslava Stevanović Foto: Agencije | Miroslava Stevanović

ČAČAK - Više od dvije decenije Miroslava Stevanović nesebično poklanja svoje vrijeme onima kojima je pomoć najpotrebnija, a ni odlazak u penziju nije je odvojio od humanitarnog rada.

Najvažnije činjenice:

  • Miroslava Stevanović više od 20 godina volontira u Crvenom krstu Čačak.
  •  Kao najstarija volonterka svakodnevno pomaže u Narodnoj kuhinji.
  •  Ustaje u pet ujutro, a na volontersko mjesto stiže prije sedam časova.
  •  Predložena je za Decembarsku nagradu grada Čačka.
  •  Ona i suprug Radiša zajedno imaju više od 50 godina humanitarnog angažmana.

Kao najstarija volonterka Crvenog krsta Čačak, svakog jutra dolazi u Narodnu kuhinju, gdje učestvuje u pripremi, pakovanju i podjeli obroka, ali korisnicima pruža i nešto što se ne može staviti u posudu, lijepu riječ, razumijevanje i osjećaj da nisu sami.

Njen predani rad prepoznat je i u lokalnoj zajednici, pa je predložena za Decembarsku nagradu grada Čačka, najviše gradsko priznanje koje se dodjeljuje zaslužnim pojedincima i ustanovama.

Miroslava je radni vijek provela u Predškolskoj ustanovi "Radost", u vrtiću "Bambi", a na put volontiranja ju je podstakao suprug Radiša. 

Narodna kuhinja postala njena druga kuća

Iako je tokom radnog vijeka morala da usklađuje obaveze u vrtiću i Narodnoj kuhinji, kaže da joj ništa nije bilo teško, jer je oduvijek voljela da radi i bude korisna.

- Sada mi posebno znači da volontiram, otkako sam u penziji. Narodna kuhinja je postala moja druga kuća. Ispunjena sam i srećna što mogu da pomognem ljudima kojima je pomoć potrebna. Makar da im pružim taj obrok i donekle ulepšam dan - kaže Mira, kako je svi odmilja zovu.

Sa osmijehom koji uliva sigurnost i toplinu, Miroslava je postala oslonac mnogima. Korisnici je doživljavaju kao nekoga ko im, osim obroka, daruje i vjeru u bolje sutra.

Mira je dobar slušalac, pa joj se korisnici često povjeravaju, pričaju o svojim životnim sudbinama. Različite su okolnosti koje su ih dovele u situaciju da zavise od obroka iz Narodne kuhinje, a nekima se, kako narod kaže, dogodilo i ono "dabogda imao, pa nemao". Mira sasluša svakoga od njih, a dešava se da joj povjere i najdublje tajne, ponekad više nego najbližima.

Ne ostaje ravnodušna na njihove priče, već im posveti pažnju i pokuša da ohrabri. Tako je, osim među kolegama, stekla i iskrena prijateljstva među ljudima kojima svakodnevno pomaže.

Svakog jutra ustaje u pet časova

Da je volontiranje za nju mnogo više od povremene aktivnosti, pokazuje i njena svakodnevna rutina. Budilnik joj zvoni već u pet časova, a u Narodnoj kuhinji je prije sedam, spremna za novi radni dan. Ni udaljenost joj ne predstavlja prepreku, pa do mjesta na kojem volontira pješači iz Starog autoprevoza, dijela Čačka u kojem živi.

- Budim se u pet sati svakog jutra, popijem kafu i na vrata. I to je navika. Važno mi je da budem sa ljudima, a dodatno me taj rad ispunjava. Znači mi i da nisam svaki dan u kući Bogu hvala, dao mi je zdravlje i da mogu da radim. Volontiraću sve dok budem mogla i dok me budu trpeli. Bar još desetak godina – kaže Mira kroz osmijeh.

Njena skromnost i šala da će volontirati dok je budu trpjeli najbolje govore o tome koliko joj je stalo do ljudi i posla koji obavlja. U Crvenom krstu nemaju dilemu da je njeno prisustvo dragocjeno, ističući da je Mirin rad za svako poštovanje. Za Miru, čini se, nema velike tajne u tome kako biti čovjek. Dovoljno je ustati rano, doći tamo gdje je potrebna i nekome uljepšati dan. A ona to radi već više od 20 godina, ne očekujući ništa zauzvrat.

Zajedno posvetili više od pola vijeka humanitarnom radu

Mirin suprug Radiša takođe je bio dugogodišnji volonter Crvenog krsta i iza sebe ostavio više od 30 godina humanitarnog angažmana. Zajedno su tako ovoj organizaciji poklonili više od pola vijeka dobrovoljnog rada.

- Prvo je volontirao moj muž, pa onda ja. To me malo motivisalo, ali me motivišu i ovi predivni ljudi ovde, od direktora, šefica do kuvarica. Svi su divni, ovde se osećam kao u svojoj kući - ispričala je Miroslava za RINU.

 

Vanja Žarković ✓ Urednik

Diplomirani komunikolog, zaposlena u dnevnom listu „Glas Srpske“, gdje trenutno obavlja dužnost urednika gradske rubrike i crne hronike.

Sve vijesti autora →

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.