Gaji svinje u podnožju Gvozačkih planina: Bolja "firma" od sela mu ne treba

BAJINA BAŠTA - Dok mnogi mladi nakon završene škole i prvog zaposlenja odlaze iz sela u potrazi za sigurnijom budućnošću, Vučić Vučićević Vule odlučio je drugačije.

Poslije završene Srednje saobraćajne škole, gdje je stekao zvanje vozača, vratio se u svoje rodno selo Gvozdac, sa željom da ostane na zemlji na kojoj su živjeli i radili njegovi djeda, baka i pradjeda.

Na nekoliko hektara porodičnog imanja, u podnožju Gvozačkih planina, Vule zajedno sa roditeljima polako gradi svoju poljoprivrednu priču. Bavi se stočarstvom, obrađuje zemlju, gaji malinu, a planira da proširi proizvodnju i da u budućnosti razvije i preradu mesa. Za njega selo nije samo mjesto gdje je rođen, već način života i prilika da od onoga što su mu preci ostavili napravi svoju budućnost. Posebno mjesto na imanju zauzimaju svinje rase moravka, autohtone srpske rase koja je posljednjih godina sve traženija. Vule ih je, kako kaže, odabrao upravo zbog njihove otpornosti, prirodnog načina uzgoja i potražnje na tržištu.

- Ja sam se opredelio baš za selo, jer smatram da bez sela nema ništa. Sa sela sve kreće i mislim da čovek može lepo da živi ako radi, ako je uporan i ako zna šta hoće. Zapatio sam moravke jer je to autohtona rasa svinja, srpska svinja, koju su naši preci, deda, baba i pradeda, držali po baštama. To je nešto što je naše i voleo bih da sačuvamo tu tradiciju, ali i da od nje napravimo ozbiljan posao - kaže mladi Vučić.

Poljoprivredom je počeo da se bavi prije nekoliko godina, a plan mu je da do kraja godine broj grla poveća na oko 35. Kako navodi, interesovanje za moravku raste, a dodatni podsticaj predstavljaju i državne subvencije namijenjene poljoprivrednicima.

- Moravka je veoma otporna i nije zahtevna kada je reč o ishrani, a sve je traženija. Država daje subvencije i podsticaje, što nam mnogo znači kada želimo da povećamo proizvodnju i unapredimo domaćinstvo. Voleo bih da jednog dana ne ostanemo samo na uzgoju, već da imamo kompletan proces, od svinje do gotovog proizvoda. Država daje velike subvencije, koje su nama od velikog značaja - objašnjava Vučićević.

Ovaj mladi poljoprivrednik već razmišlja nekoliko koraka unaprijed. Planira da se bavi preradom mesa, sušenjem proizvoda, ali i da proširi usluge koje već pruža mještanima.

- Planiram da proširim proizvodnju i da počnem ozbiljnije da se bavim preradom mesa, da sušim meso i pravim proizvode koji bi mogli da se ponude kupcima. Već sada vršim uslužno klanje, pečenje i ređenje, jer sam dete sa sela i gre'ota bi bila da ne znam seoske poslove. Sve što mogu da naučim i uradim svojim rukama, meni je zadovoljstvo - kaže Vule.

Pored svinja, Vučićevići se bave i proizvodnjom malina. Vule, zajedno sa roditeljima, trenutno ima oko 30 ari malinjaka, ali je plan da se površina uskoro proširi na pola hektara.

Za mladog domaćina, međutim, poljoprivreda nije samo računica i zarada. Ona je dio porodične tradicije i način da ostane vezan za svoje korijene.

- Meni bolja firma od sela ne treba. Moji deda, baba i pradeda živeli su od sela, pa zašto ne bih i ja? Naravno da nije lako i da ima mnogo posla, ali meni to ne predstavlja problem. Kada vidim da nešto što sam zasadio ili odgojio napreduje, znam da moj trud ima smisla i to mi daje dodatnu motivaciju da nastavim - rekao je Vučićević.

Ipak, život na selu nosi i probleme. Do asfaltnog puta Vučićevići imaju oko 700 metara, ali je makadam u lošem stanju, naročito tokom zime. Veliki uspon i dve oštre krivine dodatno otežavaju prilaz imanju, pa bi uređeniji put za porodicu predstavljao veliku pomoć.

- Nama bi bolji put mnogo značio. Kada treba da dovezemo ili odvezemo robu, kada je zima, sneg ili kiša, nije lako proći. Ako budemo širili proizvodnju, pravili ribnjak, sadili voće i povećavali broj stoke, biće nam još važnije da imamo normalan prilaz imanju - objašnjava on.

Iako je trenutno zaposlen u jednoj firmi u Bajinoj Bašti, njegova dugoročna želja je jasna, da se potpuno posveti imanju i poljoprivredi.

- Sada radim i van sela, ali plan mi je da jednog dana mogu potpuno da se posvetim svom domaćinstvu. Ne očekujem da će sve preko noći da se promeni, niti mislim da je poljoprivreda laka, ali ako čovek ima cilj i ako je spreman da radi, mislim da može da napravi nešto dobro. Želim da ostanem ovde i da od ovog imanja napravim priču od koje može da se živi -kaže ovaj mladi poljoprivrednik.

A kada završi sve seoske poslove, Vule pronađe vremena i za ono što nema mnogo veze sa njivom i štalom. U slobodno vrijeme piše pjesme, a neke od njih objavljene su i u zbirci Osnovne škole "Stevan Joksimović" u Rogačici. Na veseljima voli da uzme mikrofon i zapjeva.

Vjeruje da selo nije prošlost, već prilika. Sa roditeljima uz sebe, nekoliko hektara zemlje pod nogama i mnogo planova u glavi, polako gradi život koji je sam izabrao, život na selu, od svog rada i na svojoj zemlji.

Djedovo ime, ponos roditelja

Mnogo pažnje usljed aktuelnih političkih dešavanja, privlače ime i prezime ovog vrijednog mladića - Vučić Vučićević. Naime, Vule je ime dobio po svom djedu. Na imanju u Gvozcu živi sa roditeljima i sestrom, dok je druga sestra udata i živi u Beogradu, a brat je ostao u Užicu, gdje radi.

Najveća podrška mladom domaćinu su roditelji, Milan i Milenka. Otac kaže da je sinu pomagao koliko god je mogao i da je ponosan što je odlučio da se bavi poljoprivredom. I Milanka ne krije radost zbog njegove želje da ostane na porodičnom imanju.

- Borila sam se za svoju decu i ponosna sam na sve četvoro. Svima sam dala diplomu u ruke i želela sam da budu vredni i pošteni ljudi - kaže majka.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.