Slučaj smrti Kristijana Periša: Za koje krivično djelo bi mogli da odgovaraju medicinski tehničari

Glas Srpske 13.11.2026 06:04

Foto: Agencije | Kristijan Josip Periš

ZAGREB - Više pravnika s kojima je razgovarao hrvatski portal Indeks povodom slučaja smrti 32-godišnjeg Kristijana Josipa Periša u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan u Jankomiru smatra da će državno odvjetništvo teško dokazati da su četvorica osumnjičenih medicinskih tehničara postupala s namjerom ubistva pacijenta. Zbog toga vjeruju da bi se pravna kvalifikacija kaznenog djela tokom postupka mogla promijeniti.

Glavni državni tužilac Ivan Turudić izjavio je juče da ne misli da je kvalifikacija kaznenog djela preteška.

Najvažnije činjenice:

Četvorica medicinskih tehničara osumnjičena su za teško ubistvo 32-godišnjeg Kristijana Josipa Periša.

Pravnici smatraju da će tužilaštvu biti teško da dokaže umišljaj, zbog čega bi kvalifikacija djela mogla biti promijenjena.

Kao moguće blaže kvalifikacije pominju se prouzrokovanje smrti iz nehata ili teška tjelesna povreda sa posljedicom smrti.

Sudsko-medicinska i druga vještačenja još nisu završena.

Za teško ubistvo u Hrvatskoj predviđena je kazna od najmanje deset godina zatvora ili dugotrajni zatvor.

Tehničari pod istragom zbog sumnje na teško ubistvo

Četvorica tehničara trenutačno su pod istragom zbog sumnje na teško ubistvo, za koje Krivični zakon Hrvatske predviđa najmanje deset godina zatvora ili dugotrajni zatvor, koji može trajati do 40 godina. Ipak, sudsko-medicinsko i druga potrebna vještačenja još nisu dovršena, pa pravnici upozoravaju da je riječ o početnoj kvalifikaciji koja ne mora opstati do podizanja optužnice.

Nije isključeno ni da će istraga biti proširena na druge osobe, ovisno o dokazima koje državno odvjetništvo prikupi.

Županijsko državno tužilaštvo u Zagrebu četvoricu tehničara sumnjiči za teško ubistvo posebno ranjive osobe, prema članu 111. tačka 2. Krivičnog zakona. Iz rješenja o provođenju istrage proizlazi da im se stavlja na teret postupanje s direktnom namjerom. Prema činjeničnom opisu, osumnjičeni su bili svjesni da je riječ o duševno bolesnom pacijentu koji je bio vezan za bolnički krevet te se zbog duševne rastrojenosti pokušavao osloboditi i ustati.

Uprkos tome, navodi se, rukama i koljenima pritiskali su ga u predjelu glave, ramena i prsa, dok su mu dvojica osumnjičenih stavila jastuk preko lica i vrata te ga pritiskala, onemogućavajući mu disanje. Tužilaštvo navodi i da su ga udarali čak i nakon što je prestao da pruža otpor. Ističe se da su osumnjičeni bili svjesni da Perišu nanose bol i tjelesne povrede zbog kojih bi mogao preminuti, ali su pristali na mogućnost smrtnog ishoda.

Upravo je to ključno za direktnu namjeru. Državno tužilaštvo, dakle, ne mora dokazivati da su tehničari od početka željeli ubiti Periša, nego da su bili svjesni mogućnosti njegove smrti i na takav ishod pristali.

Ljubičić: Teško će biti dokazati namjeru

Prvi je o pravnoj kvalifikaciji javno progovorio iskusni splitski advokat Vinko Ljubičić, koji smatra da će tužilaštvo imati ozbiljnih problema s dokazivanjem namjere.

- Radi se o radnicima djelatnicima, pa nije uobičajeno da se polazi s takvom jednom teškom kvalifikacijom... Bitno je da je teško tražiti direktan motiv postupanja za ovakvu kvalifikaciju kod osoba koje su zdravstveni radnici. To bi bilo zaista vrlo teško dokazati - rekao je Ljubičić.

Smatra da će rezultati istrage vjerojatno dovesti do drukčije kvalifikacije.

- Treba pustiti istragu da odradi svoje... Ovdje ne vjerujem da postoji direktna namjera, ovdje je razlika u tome što netko želi i hoće to djelo, a druga je stvar neposredne namjere, iako netko zna da je moguća jedna takva posljedica, pristaje na posljedicu - dodao je.

Slična stajališta iznijeli su i drugi pravnici s kojima je razgovarao Indeks. Oni smatraju da bi, zavisno od rezultata vještačenja, mogla doći u obzir druga krivična djela, uključujući prouzročenje smrti iz nehaja ili tešku tjelesnu povredu s posljedicom smrti.

Neki smatraju da bi postupanje trebalo razmatrati prije svega kroz nemar, uzimajući u obzir da su tehničari intervenisali zbog pacijenta koji je, prema bolničkim navodima, bio agresivan.

Međutim, činjenica da su bili na medicinskoj intervenciji ne znači da su mogli primijeniti bilo kakvu silu. Mjere prisile nad psihijatrijskim pacijentima strogo su propisane, a pritiskanje jastuka preko lica nije dopušten način sputavanja.

Olujić: Prerano je za k zaključke

Advokat Fran Olujić upozorio je da je prerano donositi konačne zaključke o krivičnoj odgovornosti osumnjičenih.

- Četvoricu medicinskih tehničara još uvijek samo sumnjiče. Treba poštovati prije svega presumpciju nevinosti. Njih sumnjiče za krivično djelo teško ubistvo. Hoće li ta kvalifikacija, koja je u ovom trenutku ono što se u praksi naziva radnom kvalifikacijom, opstati tokom postupka, ovisi prije svega o rezultatima dokaza koji se budu izveli tokom istrage - rekao je Olujić.

Objasnio je da će državno tužilaštvo na osnovu prikupljenih dokaza odlučiti hoće li postupak nastaviti zbog teškog ubistva, ubistva, usmrćenja ili nekog drugog krivičnog djela.

- Interesantno je da se krenulo u postupak, a da nisu provedena odgovarajuća vještačenja. Zašto je to državno tužilaštvo učinilo na taj način, meni je uistinu teško spekulisati. Vjerojatno se vodilo činjenicom da je već prošlo dosta vremena od smrti nesretnog pacijenta do početka krivičnog postupka - smatra Olujić.

Razlike u dva krivična djela

Za razumijevanje slučaja ključna je razlika između direktnog umišljaja i svjesnog nemara.

Prema članu 28. Kaznenog zakona, direktni umišljaj postoji kada počinilac želi da počini krivično djelo. Posredni umišljaj postoji kada je svjestan da svojim postupanjem može ostvariti obilježja krivičnog djela i na to pristaje.

Član 29. uređuje nemaj. Kod svjesnog nemara počinilac zna da može izazvati zabranjenu posljedicu, na primjer smrt, ali lakomisleno smatra da se to neće dogoditi ili da će je uspjeti spriječiti. Kod nesvjesnog nehamara takvu mogućnost uopće ne predviđa, iako ju je prema okolnostima bio dužan i mogao predvidjeti.

Drugim riječima, kod posrednog umišljaja počinilac prihvata mogućnost smrti, a kod svjesnog nemara računa da do nje neće doći.

Ta razlika može imati velike posljedice za kaznu. Za teško ubistvo propisano je najmanje deset godina zatvora ili dugotrajni zatvor, dok članak 113. za prouzročenje smrti iz nemara predviđa kaznu od šest mjeseci do pet godina zatvora.

Krivični zakon poznaje i usmrćenje iz člana 112., ali ono se odnosi na posebne okolnosti, na primjer usmrćenje u stanju jake razdraženosti izazvane napadom ili zlostavljanjem te usmrćenje na izričit i ozbiljan zahtjev iz suosjećanja. Ne radi se, dakle, o opštoj blažoj kvalifikaciji za svako ubistvo kod kojeg je namjera upitna.

U obzir, ovisno o dokazima, može doći i krivično djelo teške tjelesne povrede sa posljedicom smrti.

Šta tužilaštvo mora da dokaže?

Pravnici se slažu se da će jedan od najtežih zadataka tužilaštvo biti dokazivanje subjektivnog odnosa svakog pojedinog osumnjičenog prema mogućnosti smrtnog ishoda.

Sama činjenica da su tehničari učestvovali u intervenciji koja je završila smrću pacijenta nije dovoljna za zaključak da su svi postupali s posrednim umišljajem. Ali, ni činjenica da su zdravstveni radnici ne isključuje mogućnost takve namjere.

Za osuđujuću presudu moraće se utvrditi: