Podrumi smrti progutali čitave porodice u Vukovaru

Veljko Zeljković
Dodaj glassrpske.com kao Google izvor
Vukovar Foto: arhiva | Vukovar

BEOGRAD – Goran Čečavac nije imao ni dvije godine, Branimir Milošević tek deset, a Zorica Pavlović petnaest kada su im životi ugašeni u Borovom naselju kod Vukovara. Bili su među žrtvama zločina počinjenog u noći između 15. i 16. novembra 1991. u ulici Nikole Demonje, gdje je u podrumima dvije porodične kuće ubijeno 15 civila. Među stradalima su bile čitave porodice, a četvoro ubijenih bila su djeca.

Prema podacima Dokumentaciono-informacionog centra "Veritas", u kući na broju 72 ubijeni su Miroslav Čečavac, njegova supruga Slađana i njihov sin Goran, te Ilinka Milošević sa desetogodišnjim sinom Branimirom i Ana Novaković. U susjednoj kući, na broju 74 ubijeni su petnaestogodišnja Zorica Pavlović, njena majka Nada, brat i baka, kao i članovi porodica Pavić, Trajković, Tošković i Travaš. Jedina preživjela bila je Milica Trajković, koja je ranjena uspjela da se sakrije u podrumu.

U danima oko pada Vukovara stradali su i stanovnici izvedeni iz skloništa "Nova obućara". Među njima su bili Ratko Inić, njegova supruga Milena i sin Marko, kao i Ana Lukić. Riječ je o još četvoro ubijenih, čija su stradanja zabilježena u dokumentaciji o zločinima nad srpskim civilima u Borovom naselju. Ubistva u ulici Nikole Demonje nisu bila usamljen slučaj. U posljednjim danima opsade Vukovara, prije ulaska Jugoslovenske narodne armije 18. novembra 1991. godine, srpski civili ubijani su na više lokacija, naročito u Borovom naselju.

Ljudi su odvođeni iz kuća i skloništa, a njihove porodice danima, mjesecima, pa i godinama nisu znale šta im se dogodilo. U dokumentima i svjedočenjima o zločinima pominju se dvorište vrtića "Sunce", Željeznička stanica, Kozaračka ulica, okolina Lučke kapetanije i dvorište gradske bolnice. Za neke nestale posmrtni ostaci pronađeni su i identifikovani tek mnogo godina kasnije.

Dokumenti

O zločinima nad srpskim civilima u Borovom naselju svjedoče i sudski dokumenti. Vojni sud u Beogradu je 1992. godine osudio pripadnike Zbora narodne garde zbog ratnih zločina nad srpskim civilima u Borovom naselju i Borovom Selu. Presude su potvrđene odlukama Vrhovnog vojnog suda iz decembra 1992. i novembra 1993. godine. Prema riječima direktora "Veritasa" Save Štrpca, tada je osuđeno 11 pripadnika ZNG, od kojih šest na smrtne kazne, dok su ostali dobili zatvorske kazne od šest do 15 godina. Među žrtvama navedenim u tim sudskim predmetima bili su Ratko Inić, njegov sin Marko i Ana Lukić, kao i drugi civili odvođeni iz kuća i skloništa. Štrbac, međutim, upozorava da spisak žrtava obuhvaćenih ovim presudama ne uključuje sve ubijene u kućama u ulici Nikole Demonje.

– Ono što je tragično jeste da među ubijenima nisu bili samo odrasli, već i djeca, od kojih najmlađe nije dočekalo ni drugi rođendan. Imena Gorana, Branimira, Zorice i ostalih ubijenih ostala su zabilježena u dokumentaciji i spiskovima žrtava. Ali porodicama koje su ostale bez svojih najmilijih nije potreban samo još jedan datum u kalendaru, već i odgovor na pitanje da li će zločini nad njihovim najbližima ikada dobiti potpun sudski epilog – istakao je Štrbac za "Glas Srpske".

Istraživanje

Razmjere stradanja Srba na području Vukovara pokazuje i istraživanje Slavena Ružića i Dražena Živića "Ratni mortalitet Srba opštine Vukovar tokom 1991", objavljeno u časopisu "Skrinija Slavonika". Autori su evidentirali 350 stradalih Srba, među kojima 147 civila i 203 pripadnika srpske teritorijalne odbrane, kao i 57 nestalih.

Podaci se odnose na nekadašnju opštinu Vukovar, a ne samo grad i Borovo naselje.

Veljko Zeljković ✓ Novinar

Novinar sa skoro 30 godina iskustva. Piše o ekonomiji, analitici i geopolitici, autor je brojnih tematskih tekstova i intervjua, te od 2018. ponovo je dio redakcije „Glasa Srpske“.

Sve vijesti autora →

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.