Zoran Janković poslije oslobađajuće presude

Janković vjeruje da je oslobođen optužbi za zločin u Snagovu kod Zvornika najviše zahvaljujući svjedočenju komšija Bošnjaka

PRAVDA je ipak pobijedila. Sud BiH oslobodio je 19. juna četrdesetšestogodišnjeg Zorana Jankovića optužbi za zločin protiv čovječnosti. Ovom presudom Janković je oslobođen po svim tačkama optužnice koja ga je teretila da je 29. aprila 1992. godine učestvovao u ubijanju 36 bošnjačkih civila u Snagovu kod Zvornika i paljenju njihovih tijela radi prikrivanja zločina, kao i da je 27. maja iste godine učestvovao u prisilnoj deportaciji stanovništva sela Šeher i Like u opštini Kalesija. Tako je završen četrnaestomjesečni pakao, kroz koji je prošao Zoran Janković i njegova porodica dokazujući da nije kriv za zločine za koje je optužen. Sve je počelo 5. maja 2006. godine, kada se dobrovoljno javio na poziv Kantonalnog tužilaštva u Tuzli ne sluteći da ga terete za ratni zločin u Snagovu na području opštine Zvornik. - Nisam mogao vjerovati sopstvenim očima ni ušima kada mi je tužilac Kantonalnog tužilaštva u Tuzli Alma Džaferović pročitala optužnicu. Bio sam šokiran šta me je zadesilo, jer to nema nikakve veze sa mnom. Niti sam to uradio, niti bih ikada u životu uradio nešto takvo. To se desilo oko 25 do 30 kilometara od mog mjesta stanovanja, sela Dubnica, gdje sam bio tog dana - podsjetio je Janković. Poslije jednomjesečnog pritvora, optužnica je proširena i određena nova mjera pritvora, ovaj put na tri mjeseca. Nova optužba odnosila se na to da je Janković 27. maja iste godine učestvovao u progonu muslimanskog stanovništva iz sela Šeher i Like u opštini Kalesija. Da apsurd bude veći, Janković je dan prije ovog događaja, zajedno sa ostalim stanovnicima Dubnice protjeran iz svog sela. - Svi mještani Dubnice pobjegli su na Majevicu i nalazili smo se na vrhu Stolice u rejonu releja. Protjerivanje Bošnjaka, za koje su me teretili događalo se u selu udaljenom dvadesetak kilometara vazdušnom linijom od mjesta gdje sam ja bio - objasnio je Janković. Činjenica, da je nevin optužen za ovako teška krivična djela, razjedala ga je u tuzlanskom zatvoru, gdje je proveo sedam mjeseci. Dnevno je, naveo je, u početku pio i po 21 tabletu za smirenje. - Meni je to bilo strašno teško. Bilo je teško i mojoj porodici, prijateljima, komšijama. Bio sam obilježen za sva vremena za nešto što nisam uradio - rekao je Janković. Predmet je kasnije ustupljen Sudu BiH koji je potvrdio optužnicu i odredio mu trogodišnji pritvor. Apelaciono vijeće je, međutim uvažilo žalbu njegovih advokata i pušten je da se brani sa slobode. Narednih sedam mjeseci bio je u svojevrsnom kućnom pritvoru. Zabranjeni su mu kontakti i napuštanje mjesta boravka, a oduzeti su mu i lični dokumenti. Poslije četrnaestomjesečnog trnovitog puta dokazivanja istine, Janković je dočekao slobodu. Vjeruje da je najviše zahvaljujući svjedočenju komšija Bošnjaka koji su pred sudom potvrdili gdje se nalazio kobnog dana, uspio da dokaže da nije odgovoran za zločin za koji je optužen. Janković kaže da poslije više od godinu dana neizvjesnosti i pakla još nije svjestan da je oslobođen. Teško će mu biti da nastavi normalan život, ali se nada da će vremenom uz pomoć supruge, petnaestogodišnje kćerke i prijatelja koji su mu pomagali u toku procesa uspjeti da nastavi dalje. V. JEVTIĆ POMOĆ Zoran Janković je rekao da ga boli i činjenica da nema nikoga da stane u odbranu nepravedno optuženih boraca Vojske Republike Srpske koji su gradili ovu državu, u šta se uvjerio kada je tražio pomoć, jer su mnoga vrata za njega bila zatvorena. Iako ima samo riječi hvale za komšije Bošnjake, koji su potvrdili na sudu da je u vrijeme zločina bio u svome selu, u Dubnicu ne namjerava da se vrati. U njemu danas žive tek četiri srpske povratničke porodice, od oko 300 domaćinstava koliko ih je bilo prije rata. Zoran Janković je u Bijeljini izgradio svoj novi dom.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.