Da li susret Putina, Trampa i Sija mijenja svjetski poredak

Veljko Zeljković
Dodaj glassrpske.com kao Google izvor
Putin, Si i Tramp Foto: Agencije | Putin, Si i Tramp

PEKING - Fotografija Vladimira Putina, Donalda Trampa i Sija Đinpinga za istim stolom mogla bi ostati jedna od upečatljivijih slika ovog vremena. Ne zato što su se trojica lidera u Šenženu dogovorila o novom svjetskom poretku, već zato što su se okupili u trenutku kada se stari sve teže održava, a nijedna sila više nema snagu da sama nameće pravila ostatku svijeta.

Prvi trilateralni susret predsjednika SAD, Rusije i Kine imao je istorijsku težinu, ali ne i snagu da preko noći promijeni odnose u svijetu. Zajednička deklaracija pokazala je da tri velike sile mogu pronaći zajednički jezik o smanjenju nuklearnih rizika, energetskim tokovima i reformi međunarodnih institucija. Ipak, najteža pitanja, od rata u Ukrajini do sukoba na Bliskom istoku, ostala su bez konkretnog dogovora.

Zato susret u Kini, prema ocjenama analitičara, treba posmatrati više kao politički signal nego kao početak novog saveza. Tri države nisu prestale da budu suparnici, niti su odustale od sopstvenih interesa, ali su pokazale da se o ključnim međunarodnim pitanjima više ne može razgovarati bez njihovog učešća.

Tri lidera, tri računice

Iako su se našli za istim stolom, Putin, Tramp i Si Đinping nisu došli u Šenžen sa istim ciljevima, niti su iz njega odnijeli jednaku političku korist. Za ruskog predsjednika susret je bio prilika da pokaže da Moskva, uprkos sankcijama i ratu u Ukrajini, nije diplomatski izolovana. Za Sija je to potvrda da Kina postaje mjesto okupljanja najvažnijih svjetskih aktera, dok je Tramp nastojao da pokaže da Vašington i dalje može neposredno razgovarati sa dvije sile koje smatra svojim najvećim strateškim rivalima.

Profesorica Fakulteta političkih nauka u Beogradu Dragana Mitrović ocjenjuje da je značaj susreta u spremnosti tri sile da razgovaraju o problemima koji prevazilaze njihove međusobne odnose. Ratovi, energetska kriza, nestabilnost u snabdijevanju hranom, inflacija i rastuće nepovjerenje među velikim silama zahtijevaju, kako ističe, razgovor najmoćnijih država. Ona upozorava da ovaj susret ne treba tumačiti kao stvaranje novog trilateralnog rukovodstva koje bi uređivalo svjetske odnose mimo postojećih međunarodnih institucija. Smatra da je prije riječ o spremnosti velikih sila da preuzmu dio odgovornosti za globalna dešavanja i, uprkos neslaganjima, razgovaraju o zajedničkim problemima.

- Takav pristup pokazuje da se interesi triju država ne moraju poklapati da bi postojao prostor za dogovor. Istovremeno, činjenica da su se okupile u ovakvom formatu govori i o promeni težišta međunarodne politike. Upravo je to jedna od glavnih poruka samita, da se težište globalnih ekonomskih, političkih i geopolitičkih dešavanja sve više pomera ka istoku, dok zapadna Evropa i EU više nemaju nekadašnju težinu u oblikovanju svetskih odnosa - navodi ona.

Profesor Fakulteta političkih nauka u Beogradu Siniša Atlagić u susretu vidi simboličko ozvaničenje multipolarnog svijeta. Za razliku od poslijeratnog poretka, koji je prerastao u bipolarno nadmetanje SAD i Sovjetskog Saveza, današnji odnosi sve više se oblikuju oko više centara moći, prije svega zbog uspona Kine. Iako ekonomski ne može da se mjeri sa SAD i Kinom, Rusija zbog vojne snage i nuklearnog potencijala ostaje nezaobilazan akter međunarodnih odnosa. Njeno prisustvo za istim stolom sa Vašingtonom i Pekingom, uprkos ratu u Ukrajini i sankcijama, za Moskvu ima snažnu simboličku vrijednost.

- Svaki od trojice lidera imao je šta da dobije. Putin je pokazao da Rusija nije izvan glavnih diplomatskih tokova, Si da Kina može biti domaćin razgovora od globalnog značaja, a Tramp da Vašington i dalje može neposredno razgovarati sa dve sile čiji uticaj nastoji da ograniči. To, međutim, ne znači da su njihovi interesi postali bliži - kaže Atlagić.

Nuklearna poruka i energenti

Jedna od najvažnijih tačaka deklaracije odnosi se na smanjenje nuklearnih rizika i sprečavanje sukoba sa nesagledivim posljedicama. Značajno je što su tri nuklearne sile, uprkos pojačanim tenzijama, uspjele da usaglase barem opštu poruku o opasnosti od upotrebe ovog oružja.

Ipak, načelna saglasnost daleko je od konkretnog sporazuma. Vašington bi želio da Kinu uključi u buduće razgovore o kontroli strateškog nuklearnog naoružanja, ali Peking nema mnogo razloga da prihvati ograničenja koja bi ga stavila u istu poziciju sa SAD i Rusijom, čiji su arsenali znatno veći. Kina nastoji da nastavi razvoj vojnih kapaciteta i ne želi da se odrekne prostora za njihovo jačanje.

Atlagić nuklearnu temu posmatra i kroz opasnost od širenja sukoba Rusije i Zapada. Dalja eskalacija, kako ocjenjuje, mogla bi dovesti do scenarija u kojem niko ne bi mogao biti pobjednik. Deklaracija, međutim, nije donijela novi sporazum o razoružanju niti mehanizam za smanjenje nuklearnih arsenala, pa njen značaj zasad ostaje prije svega u političkoj poruci.

Energetika je još jedna oblast u kojoj tri sile imaju razloga da traže zajednički jezik. Rusija je među najvećim svjetskim proizvođačima energenata, Kina njihov ogroman potrošač, dok SAD nastoje da zadrže uticaj na globalnim tržištima. Stabilnost snabdijevanja naftom zato ima i ekonomsku i geopolitičku težinu, posebno u uslovima poremećaja na tržištima i sukoba koji ugrožavaju važne pomorske pravce.

Moskva nastoji da energetsku saradnju vrati u središte međunarodnih razgovora, dok Peking želi da obezbijedi stabilne izvore snabdijevanja. Vašington, s druge strane, ne odustaje od nastojanja da zadrži uticaj na tržištima nafte i gasa. Zajednički interes postoji, ali suprotnosti u energetskim politikama nisu nestale.

Evropa u hodniku

Jedna od upečatljivijih poruka susreta jeste i činjenica da Evropska unija nije bila za stolom na kojem su razgovarali lideri tri velike sile. To ne znači da je Unija izgubila ekonomski i politički značaj, ali pokazuje da njen uticaj na oblikovanje globalnih odnosa više nije kao nekada.

Mitrovićeva u tome vidi pokazatelj promjene globalnog težišta. Najvažnija ekonomska, politička i geopolitička pitanja sve se više rješavaju na Istoku, dok Evropa gubi mogućnost da sama određuje pravac međunarodnih procesa. Šenžen je pokazao da se razgovori o budućnosti svijeta sve češće vode izvan evropskih političkih centara.

Posebno osjetljivo pitanje ostaje Ukrajina. Mitrovićeva smatra da će se o tom ratu razgovarati među velikim silama, ali da na samitu nije bilo uslova za konačan dogovor o miru. Ishod sukoba i dalje se prvenstveno određuje na bojnom polju, dok nastavak rata sužava prostor za pregovore.

Deklaracija početak, ne rješenje

 

Zajednička deklaracija iz Šenžena pokazala je da postoji prostor za dogovor, ali nije otklonila suštinske razlike između tri države. Nema zajedničkog plana za okončanje rata u Ukrajini, novog sporazuma o kontroli nuklearnog naoružanja niti jasnog mehanizma za reformu međunarodnih institucija. Nije postignut ni dogovor koji bi ukazivao na stvaranje trajnog političkog saveza. Zato je poređenje sa Jaltom više politička metafora nego stvarna istorijska paralela. Tada su saveznici dogovarali poslijeratni poredak, dok danas tri sile pokušavaju da upravljaju međusobnim rivalstvom u svijetu u kojem nijedna nema dovoljno snage da sama nameće pravila svima ostalima.

Šenžen zato ne označava kraj starog poretka niti početak unaprijed dogovorene podjele svijeta. Ali pokazuje da se globalna politika sve manje može voditi bez razgovora sa onima koji raspolažu najvećom ekonomskom, vojnom i političkom moći. Fotografija trojice lidera možda još nije slika novog svjetskog poretka, ali jeste pokazatelj ko danas ima najveću težinu u odlučivanju o njegovoj budućnosti.

Srpska između centara moći

Za Republiku Srpsku susret u Šenženu neće donijeti neposredne političke ili ekonomske posljedice, ali je važan zbog promjena u međunarodnim odnosima. Prema ocjenama analitičara, za Republiku Srpsku važno je što Rusija ostaje značajan akter globalne politike, dok Kina jača ekonomsko prisustvo i međunarodni uticaj.

- Za manje zemlje i političke zajednice najvažnije je da ne postanu kolateralna šteta nadmetanja velikih - ističe profesorka Fakulteta političkih nauka u Beogradu Dragana Mitrović, ukazujući da će mnogo zavisiti od toga da li će dogovori ostati na opštim deklaracijama ili prerasti u konkretniju saradnju.

Veljko Zeljković ✓ Novinar

Novinar sa skoro 30 godina iskustva. Piše o ekonomiji, analitici i geopolitici, autor je brojnih tematskih tekstova i intervjua, te od 2018. ponovo je dio redakcije „Glasa Srpske“.

Sve vijesti autora →

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.