Foto: Agencije
| Ilustracija
SARAJEVO - Prosječna neto plata u BiH za devet godina povećana je 87,4 odsto, ali rast zarada nije bio isti u svim djelatnostima, niti je pratio rast troškova života. Dok su neke od najslabije plaćenih oblasti iz 2016. zabilježile povećanje veće od 120, pa i 140 odsto, kod dijela djelatnosti koje su i tada bile na vrhu platne liste rast nije dostigao ni 50 odsto.
KLjUČNE INFORMACIJE
Prema podacima Agencije za statistiku BiH, prosječna neto plata u svim djelatnostima povećana je sa 838 maraka u 2016. na 1.570 maraka u 2025. godini. Prosječna mjesečna zarada tako je nominalno povećana za 732 marke.
Najveći procentualni rast zabilježile su djelatnosti koje su prije devet godina bile među najslabije plaćenim. Prosječna plata u administrativnim i pomoćnim uslužnim djelatnostima skočila je sa 573 na 1.388 maraka, što je povećanje od 815 maraka ili 142,2 odsto. To je ujedno i najveći procentualni rast među posmatranim djelatnostima. Još izraženiji primjer je građevinarstvo. Prosječna plata u ovoj oblasti iznosila je 2016. godine svega 535 maraka, što je bila najniža zarada među posmatranim djelatnostima. Do 2025. godine porasla je na 1.249 maraka, odnosno za 714 maraka ili 133,5 odsto.
Međutim, ni tako veliki rast nije bio dovoljan da se građevinarstvo približi ukupnom prosjeku. Plata u ovoj oblasti 2025. godine bila je 321 marku ispod prosječne zarade u BiH. Sličan obrazac vidljiv je i u drugim djelatnostima koje su tradicionalno bile pri dnu platne liste. U trgovini su primanja povećana za 120,6 odsto, u smještaju te pripremi i usluživanju hrane za 118, a u prerađivačkoj industriji za 117,9 odsto.
Jedno od mogućih objašnjenja za takav rast jesu i promjene na tržištu rada. Nedostatak radne snage, odlazak zaposlenih u inostranstvo i sve veća potreba poslodavaca da zadrže radnike stvorili su snažniji pritisak na rast zarada upravo u djelatnostima koje su tradicionalno bile među najslabije plaćenim. Taj proces posebno je došao do izražaja u građevinarstvu, trgovini i ugostiteljstvu, gdje je manjak radnika postao jedan od značajnijih faktora poslovanja. Poslodavci su, u uslovima ograničene ponude radne snage, povećavali zarade kako bi privukli i zadržali zaposlene.
Sasvim drugačija slika vidljiva je na vrhu platne ljestvice. U proizvodnji i snabdijevanju električnom energijom prosječna plata povećana je sa 1.338 maraka u 2016. na 1.951 marku u 2025. godini, što predstavlja rast od 613 maraka ili 45,8 odsto. U finansijskim djelatnostima i osiguranju prosječna zarada povećana je sa 1.381 na 2.067 maraka, odnosno za 686 maraka ili 49,7 odsto. Iako su ove djelatnosti imale znatno manji procentualni rast, njihove prosječne zarade i dalje su bile znatno iznad ukupnog prosjeka.
Ipak, razlika između vrha i dna platne ljestvice tokom tog perioda se smanjila. Prosječna plata u najplaćenijoj djelatnosti bila je 2016. godine 2,58 puta veća od prosjeka u najslabije plaćenoj djelatnosti, dok je 2025. godine taj odnos smanjen na 1,90.
Koliko je rast plata zaista značio za životni standard vidljivo je tek kada se zarade uporede sa troškovima života. Podaci o sindikalnoj potrošačkoj korpi pokazuju da njena vrijednost raste brže od prosječne plate. Ako se uporede iznosi, prosječna plata je od 2016. više nego udvostručena, dok je vrijednost korpe povećana za oko 150 odsto.
Rast zarada nastavljen je i tokom ove godine. Prosječna neto plata u BiH u julu dostigla je 1.732 marke, što je 8,1 odsto više nego u istom mjesecu prošle godine. Plate su napravile veliki nominalni iskorak, a najveći procenti rasta zabilježeni su tamo gdje su zarade bile najniže. Ali je dio tog rasta pojela skuplja svakodnevica, pa veća nominalna plata nije automatski značila i jednako veći prostor za podmirivanje troškova domaćinstva.
Sindikalna potrošačka korpa za četvoročlanu porodicu u Republici Srpskoj u julu je iznosila 2.924 marke. Prema podacima Saveza sindikata Republike Srpske najveći dio troškova odlazio je na prehranu, za koju je bilo potrebno 1.349 marke, što je 46,15 odsto ukupne vrijednosti korpe.
Prema kalkulatoru inflacije 100 maraka iz 2016. danas bi, zbog rasta cijena, imalo kupovnu moć od oko 133 marke, što znači da su cijene u međuvremenu porasle za oko 33 odsto. Ono što je 2016. moglo da se kupi za 100 maraka, danas bi u prosjeku koštalo oko 133 marke. Jedna marka danas tako ima oko 75 odsto kupovne moći koju je imala deset godina. Prosječna godišnja stopa inflacije u ovom periodu iznosila je oko 2,9 odsto.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.