Vrijeme i običaji: Staratelj prijatelja

DAVNO je već rečeno da je knjiga najbolji čovjekov prijatelj, ali mnoge u nas uvriježene rečenice izgubile su svoj prvotni sjaj i smisao - vrijeme je učinilo svoje, zanemarili smo svoje najbolje prijatelje, okrenuli se prema tuđem sjaju i glamuru, toj besposlici što nas zapljuskuju s ekrana televizora i računara. Ipak, prijatelj ostaje prijatelj, on strpljivo čeka da mu se obratimo, da mu se vratimo, pa da skupa pogledamo kakve nam to novosti svijet nudi, šta je zrnevlje, a šta pljeva, šta vrijednost a šta šarena laža. Ko da pomogne prijateljima da se pronađu, da povrate vjeru u staro prijateljstvo? Valjda oni koji se staraju o njima, brižni domaćini knjigama i čovjeku, njegovom potomstvu, čim otvori radoznale oči da bi premjerio dom u koji je došao Božijom promisli, a ne tek slučajno, kao onaj što ga baciše u svijet protivno njegovoj volji. Mode prolaze, a sveta knjiga i njene poruke ostaju. I s njima njihovi domaćini, brižni staratelji, starodrevni i moderni bibliotekari. Svaki od njih drži po jedan stub civilizacijskog dostignuća, temelja razvoja, vjere u bolji vid ovog nevjerovatnog svijeta. Šta može pojedinac u metežu savremenosti, među onima koji vode narode i stvaraju istoriju? - pitaju se skeptici koji su svemu, pa i u knjigama i njihovim čuvarima, njihovim starateljima, bibliotekarima, vide osipanje i propast. Koliko juče književni junak bio je vitez i osvetnik, vođa i uzor, čak i kada se radilo samo o tužnom liku papirnatog heroja, poznatog kao Don Kihot od Manče. Danas, gdje je on? Zar se zaista izgubio, nestao u svjetskom vašaru jednakosti, u kome raznolikost ne znači posebnost, nego samo orijentalnu mirođiju? Jeste li ga tražili skorih dana, ili vam je dovoljan čarobnjak Hari Poter, koji sve završava vještinom koju možemo samo da priželjkujemo, ali ništa više od toga. Sa Don Kihotom, sa Robinzonom, može se sanjati, smijati i plakati, sa Hari Poterom prilično teško. A opet, ovaj mali čarobnjak, takođe, nam govori o vremenu u kome je nastao. Vremenu u kome snovi ostaju i dalje jedina utjeha, sklonište i povremeno nada. Jeste li čitali malom čovjeku, zvanom dijete, priču koja ozaruje njegovo lice, a oči mu se šire očekujući sljedeću rečenicu? Možete li da se sjetite tog prizora, magije koju ste izazvali svojim glasom i pričom ko zna kada stvorenom? Ona je temelj budućeg njegovog bića. Ulog u igru koja se otvara pred njim već s prvim korakom u njegovom naizgled malom, ali u stvarnosti jedinstvenom životu. Vidjeli ste, saznali, osjetili, koliko je tanana linija koja odvaja posrnuće i uspjeh, korist i štetu u dječijem opredjeljenju - kojem će se privoljeti carstvu. Šta ste uložili da put bude ispravan? Koga ste potražili da vam pomogne? Kada ste posljednji put bili u biblioteci? Kako li se samo promijenila biblioteka dok je niste posjećivali! Ne možete da je prepoznate. Mislili ste da i dalje tamo samo čame prašnjave knjige koje više niko i ne čita. A kada ste navratili, dočekalo vas je iznenađenje, živost, novotarije, kompjuteri i njihovi korisnici. Više nije riječ samo o čitaocima, oni su se pretvorili u tragaoce, proučavaoce, radoznalce kojima je svijet na dohvat ruke - odjednom otvoren i dostupan. Ma gdje bio, samo ako svratiš u prvu biblioteku, povežeš se s velikom globalnom mrežom zvanom Internet, i tu si, računar je postao još jedan pomoćnik i prijatelj, a bibliotekar i njegov staratelj, onaj koji te vodi i upućuje, sprečava pretjerano i nepotrebno lutanje, otključava vrata iza kojih su tajne i saznanja. Ne čudi se više, svijet ti jeste dom, knjiga i dalje prijatelj, a biblioteka i bibliotekari iskreni staratelji. Pametni to vide, budalama ne vrijedi govoriti. Ranko RISOJEVIĆ

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.