Uzduž i poprijeko: Ustavi, majstore...

Piše Siniša DAVIDOVIĆ

JEDINO što bi me u eventualnoj ustavnoj reformi moglo obradovati, jeste prilika da se konačno pozabavi i mjestom i ulogom Ustavnog suda BiH. I da se već jednom natenane, i sa punim razumijevanjem iščita Ustav BiH, koji sasvim precizno određuje šta ovaj sud ima da radi. A nema šta nije radio u proteklom periodu. Upuštao se čak i u ocjenu i procjenu da li je pojedinim odlukama povrijeđen vitalni interes sve imaginarnijih pojava koje se nazivaju narodom. A o postojanju prava Ustavnog suda da ovako nešto radi, nema ni jedne jedine riječi u Ustavu BiH. Jer je ne može ni biti, s obzirom na to da je za ove rabote ustanovljen isključivo Dom naroda u Parlamentarnoj skupštini BiH. U kojem bi se, pored primanja plata i ostalih dodataka, trebali zastupati interesi naroda, a prvenstveno oni koji se narodu učine "vitalnim". I jer se samo u Domu naroda bilo koja odluka Parlamenta BiH može proglasiti destruktivnom po te interese. Međutim, kod nas se najvitalnijim smatraju interesi raznih mudraca sa istoka, a naročito sa zapada, tumača svega i svačega, uvijek kadrih da nas za tili čas presvuku i zaviju u novo, reformsko ruho. I koji nas, sa entuzijazmom svojstvenim Sulejmanu Tihiću, ubjeđuju da ne valja čitati kako je napisano, već onako kako se učini njima zgodnim. I prema kojima postojeći Ustav BiH "more, fakat; da bidne, ali ne mora i da znači...". Na primjer, ako se desi da u Domu naroda nešto i "zašteka", pa se neki narod pozove na zaštitu vitalnog nacionalnog interesa i pri tome ostane tvrdoglav do kraja, stvar se može proslijediti i Ustavnom sudu BiH, na "preispitivanje proceduralne ispravnosti slučaja...". Koliko znam i razumijem, ova proceduralna ispravnost bi podrazumijevala samo to da Ustavni sud BiH provjeri ispravnost procedure, to jest je li takva odluka donesena kako Bog i Poslovnik zapovijedaju. No, vidi čuda! Ustavni sud BiH je sebi dozvoljavao i luksuz da sam ocijeni i procijeni šta je dobro za narod, bez obzira na to šta o njemu mislili i iskazali narodni deputati. Pa makar se radilo i o zahtjevu za zaštitu i ravnopravnu zastupljenost jezika sa kojim se identifikuje hrvatski narod u BiH. Tako je Ustavni sud BiH donio obznanu po kojoj između njega i naroda više neće biti nikakvih posrednika, pa makar i onih, od naroda neposredno izabranih. Naravno, postoji i izreka po kojoj izuzetak samo potvrđuje pravilo. A čija primjena je kod nas dovela do toga da smo od Ustava BiH u međuvremenu napravili ogromnu zbirku izuzetaka, u kojoj su se izgubila sva Dejtonska pravila. Zato se iskreno pribojavam svih ideja po kojima bi sve one poslovničke i slične bure u čaši vode rješavao ovakav Ustavni sud BiH. A još iskrenije se nadam da će neko, tokom ustavnih reformi, napokon posegnuti i za ustavnom odredbom po kojoj "Parlamentarna skupština može zakonom predvidjeti drugačiji izbor troje sudija (Ustavnog suda BiH) koje bira predsjednik Evropskog suda za ljudska prava...". Jer mi je nelogično da tri stranca bolje od naroda znaju šta su narodni interesi i interesovanja. Baš kao što i svi ostali stranci u BiH, uz debeo interes, odnosno kamatu, bolje od nas znaju šta je nama činiti ili ne činiti. I što smatram da treba na vrijeme "ustaviti" one koji bi da ovakav, postojeći Ustavni sud BiH, po odlasku visokog predstavnika proglase novim vrhunskim autoritetom za tumačenje svega i svačega. I da tako ne dođem u situaciju da našim šoferima uzviknem: "Ustavi, majstore, ima izać'!".

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.