Uzduž i poprijeko: Stipu ga loma...

Piše Siniša DAVIDOVIĆ

NIMALO me nije začudila želja šegrta Hlapića da, po ishlapljenom mu mandatu, postane visoki predstavnik u BiH. Jer je ova i ovakva BiH zemlja obećana za ispunjavanje dječačkih snova iz romana, stripova i filmova. Još samo u njoj se može uživati u ulozi bijelog "sahiba", predstavnika "Velikog bijelog oca iz Vašingtona" ili kapetana Kuka, koji domaće divljake opčinjava evropskim đinđuvama, perlama i ogledalcima. Samo u njoj je čak i jedan lord ostvario snove da makar nakratko bude Lorens od Arabije. Zato sve češće razmišljam o tome da u BiH pod hitno treba razvijati specifičan turizam, oslonjen na takozvane vikend-(avan)turiste. I da se tako svakom platežno sposobnom klijentu sa Zapada omogući da makar na par dana bude visoki predstavnik, reformator, istraživač ili barem Indijana Džons sa čuvenim bičem. Zato me i ne čudi što se Sarajevo pretvorilo u pravu "meku" za stalno raspoređene diplomate i prateće im osoblje. Jer se svakodnevno i do mile volje mogu igrati čega god, i dokle god hoće, a sve uz ushićenje i oduševljeno talambasanje njihovih domaćina. Zato prosto sumnjam da u takvom "partiju za ekipu" ima mjesta i za Stipu. Jer, postoji realna opasnost da u Stipi ponovo proradi "partibrejker", i da rezultat svega bude to da više ne bude BiH, i u njoj diplomatskog rahatluka. A, opet, sa druge strane, ko bi ga znao... možda i ne bi bilo tako loše Stipi pružiti još jednu šansu... Mislim, da se i on uključi u kor koji nepokolebljivo proizvodi kore za pitu koju još niko napravio nije. A u doajene takvog kora i pratećeg mu hora, sasvim sigurno spada i Mihael Šmunk, njemački ambasador u Sarajevu, od kojega ništa ne smije da nas iznenadi, čak i kada pada kiša. Jer, taman kad sam se ponadao da se Šmunk opametio poslije nedavnog debakla, narečeni se ponovo stuštio u domaći šesnaesterac i postigao rijetko viđen "evro-autogol"... Naime, Šmunka su, baš kao i onog Balaševićevog Fon Ligenštula, pozvali da naiđe i on na naučni skup pod naslovom "Islam u BiH i Njemačkoj". Na kojem su ga, pretpostavljam, u razdjeljak razdragano izljubili poslije izjave koja glasi: "Islam koji vi ovdje imate je jako dobar proizvod za izvoz i mi ćemo ga vrlo rado uvesti. Ne samo da ga želimo uvesti, već je jako velika potražnja za ovakvom vrstom proizvoda." A što se meni nekako nije dopalo, jer smatram da se islam ne može i ne smije poistovjetiti sa konzerviranim, upakovanim i plombiranim izvoznim proizvodima sa "ne tumbaj" i sličnim oznakama, i uz koje idu i odgovarajući špeditersko-carinski papiri... I što prema Šmunku ispada i to da je ovaj ovdašnji islam, bolji od ostalih, sličnih "proizvoda". Da li se her Šmunk ovom prilikom ispravno poslužio diplomatskim jezikom i manirima, nije moje da brinem. Tim prije što se Šmunk istom prilikom sastao i sa Ismetom Spahićem iz Islamske zajednice BiH, kojemu bi takva briga trebala da bude primarni posao. Međutim, Spahić je umjesto ove brige "izrazio bojazan da bi BiH mogla ponovo biti žrtva nekog embarga kao u proteklom ratu, kada je jedino njoj uvoz oružja bio zabranjen". Jedino što me u ovako umnim i duhovnim razgovorima brine, jeste mogućnost zaključivanja "kompenzacionog posla", u kojem bih podlijegao izvoznom režimu, plus da sam snosim troškove i porez na oduzetu vrijednost. Ko sumnja, neka se raspita kod onih kojima je demokrata Stipe omogućio da od vlastite zemlje ponesu onoliko koliko im je stalo na opanke...

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.