Uzduž i poprijeko: Čuda iz Holivuda

Piše Siniša DAVIDOVIĆ

DA SE dobar "Glas" daleko čuje, dokazala su najnovija zbivanja u Holivudu. U kojem, odmah po prošlonedjeljnim kritikama u "Glasu Srpske", promijeniše ploču. Jer konačno spoznaše da je bombardovanje neistinama još gore od klasičnog bombardovanja. Zato me, kao iskrenog obožavaoca djela, a naročito lika Šeron Stoun, još iskrenije obradovalo to što je lobiranja za nezavisno Kosovo okarakterisala kao niske strasti. Što mišljenje Džordža Klunija o ovim istim stvarima glasi: Bože sakluni.... I što se u Šonu Koneriju, umjesto državnog superagenta, iznenada probudio zadrti škotski entitetlija... No, još će mnogo vode proteći Holivudom dok sličnu katarzu ne dožive i junaci domaćih, stoprocentnih BiH komendija, i "stranke" iz demokratsko-akcionih horora. Oni koji u svakom obliku federacije federiraju, sve do iskakanja iz iste. I kojima se zbog toga ogadila svaka ideja o federalnom uređenju BiH. Zato me i ne čudi što su SBiH i SDA ovih dana objavile da nikada, baš nikada, a možda ni tada, neće prihvatiti bilo kakvu federalizaciju BiH. Drugim riječima: nema izmjena Dejtona, nema nikakvih dodatnih entiteta i kvit! Sa čime bih se naoko i složio, jer pravo na iznošenje sopstvenog stava smatram osnovnom demokratskom vrijednošću. Uostalom, to nam je i naša (međusobna) borba dala. Međutim, ono što mi ipak upada u oko, jeste činjenica da gore navedene stranke ne odustaju od daljih pregovora o ustavnim promjenama. One su, kažu, za sve druge dogovore i kompromise, ali u kojima će njihovi organi biti veoma tvrdi, i nikada neće popustiti, tim prije što će ih stimulisati i lokalni organi međunarodne zajednice. A što znači da svi ostali treba da zauzmu tome odgovarajuće stavove i poze. I što znači da bi se kompromisi na ovim prostorima i dalje trebali usvajati jednoglasno, to jest, sa samo jednim glasom od tri moguća. No, ovako neprirodan odnos snaga se u posljednje vrijeme čini sve neodrživijim. Jer se sve održivijom pokazuje pretpostavka da su Hrvati konačno savladali gradivo iz poznavanja prirode i društva. Slijedom čega im se sve manje dopadljivom čini ideja o regionalizaciji BiH, koja se ubuduće ne bi sastojala od entiteta, već od "nečega" što još ne znamo šta je, osim podatka da to "nešto" isključuje etničke, a uključuje svakojake druge principe. Zato me živo zanima šta bi se desilo kada bi Srbi i Hrvati zauzeli suprotne, takođe krute i nikada popustljive stavove? Tu, na tom mjestu, sva moguća razmišljanja me opet vraćaju u svijet filma... Mislim, da li je moguće da se u jednoj takvoj situaciji pojavi i "rimejk" onog hita iz devedesetih, ali sa potpuno promijenjenim ulogama. U kojem bi se zaplet opet bazirao na uvezivanjima barjaka, kulminacija uslijedila na referendumima, a rasplet zahtijevao dolazak zna se koje konjice na samom kraju... Zato mi se više sviđa ovaj postojeći, Dejtonski epilog, u kojem ne bi valjalo čačkati mečku radi službene "mečke"... Zato se nadam da će se svi oni koji obnašaju službeni "audi" prisjetiti i poslovice koja kaže: audiatur et altera pars, a čiji prevod nikako ne znači da bi trebalo "audirati" i neke posrednike u ovakvim dogovorima. Na sreću, sve ove moje strahove je raspršio Željko Komšić, tumač Silajdžićevih snova, koji je prije neki dan obnarodovao da "nema šanse da šest političkih stranaka postignu dogovor oko ustavnih reformi i unutrašnjeg uređenja u BiH". Tačnije rečeno, da taj film neću gledati u ovoj, izbornoj godini. I da i dalje mogu spokojno i opušteno uživati u beskrajnim reprizama sapunica o Evropi, reformama, i sličnim bezviznim i bezveznim režimima...

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.