Uroš Šuvaković: Povratak na fabrička podešavanja jedini izlaz za BiH

Gašenje Kancelarije visokog predstavnika (OHR) predstavljalo bi političku emancipaciju BiH, jer bi označilo kraj direktnog stranog upravljanja jednom nezavisnom zemljom. Visoki predstavnici su do sada faktički imali ovlašćenja guvernera, mogli su da donose zakone, suspenduju propise, postavljaju i smjenjuju demokratski izabrane funkcionere. To je ostatak jednog oblika kolonijalnog upravljanja koji je postojao u afričkim i azijskim zemljama pod upravom evropskih metropola tokom 18, 19. i prve polovine 20. vijeka.

Ovo u intervjuu za "Glas Srpske" kaže profesor beogradskog Univerziteta Uroš Šuvaković, koji ocjenjuje da je OHR danas svojevrsni politički atavizam prošlosti čak i u odnosu na zemlje koje su nekada bile dio kolonijalnog sistema. U razgovoru za naš list on govori o budućnosti OHR-a, izvornom Dejtonu, prenosu nadležnosti sa Republike Srpske na nivo BiH, mogućim političkim procesima, kao i o ulozi velikih sila na Balkanu u vremenu promjene globalnog poretka.

GLAS: Ako je gašenje OHR-a rješenje, šta bi bio osnov budućeg funkcionisanja BiH?

ŠUVAKOVIĆ: Osnov mora biti povratak izvornom Dejtonu. Problem je u tome što je međunarodna zajednica, posebno zapadne zemlje, od 1998. i 1999. godine krenula putem koji je mijenjao suštinu tog sporazuma. Dejton je zasnovan na ravnopravnosti tri konstitutivna naroda, Bošnjaka, Srba i Hrvata, i ravnopravnosti dva entiteta, Republike Srpske i FBiH. Međutim, kroz različite pritiske, uslovljavanja, smjene funkcionera i prenos nadležnosti na nivo BiH postepeno je izmijenjena struktura koju je Dejton uspostavio. Problem je što je političko Sarajevo postavilo koncepciju BiH kao države jednog političkog naroda, a ne države tri konstitutivna naroda. Takav pristup ima podršku dijela međunarodne zajednice. Svako odstupanje od Dejtona povećava rizik od novih kriza. Pokušaji majorizacije jednog naroda bili su jedan od uzroka rata devedesetih godina. Ako BiH želi stabilnost, mora se vratiti na takozvana "fabrička podešavanja", odnosno na ustavni okvir koji je uspostavljen Dejtonskim mirovnim sporazumom.

GLAS: Tokom proteklih decenija veliki broj nadležnosti koje su pripadale Republici Srpskoj prenesen je na nivo BiH. Da li je danas moguć njihov povratak?

ŠUVAKOVIĆ: To je moguće kroz povratak izvornom Dejtonu i poštovanje ustavnog okvira koji je njime uspostavljen. Dejton nije problem. Problem je njegovo mijenjanje mimo procedura i političke saglasnosti svih strana.

GLAS: Pominjali ste i mogućnost disolucije kao jednog od mogućih odgovora Republike Srpske na sve moguće pritiske koji dolaze, kako iznutra, tako i izvana?

ŠUVAKOVIĆ: Ne samo na Republiku Srpsku, već i na Hrvate. To nije ideja koju sam samo ja iznosio. Henri Kisindžer je još prije Dejtonskog sporazuma govorio o sličnom modelu, ukazujući da je BiH specifična tvorevina nastala u okviru Titove Jugoslavije. Kada imate pokušaj majorizacije jednog ili dva naroda, stvarate dubok politički problem. Hrvati danas ne mogu slobodno da izaberu svog predstavnika jer im predstavnika mogu izabrati drugi birači. Ako se takav proces nastavi, dolazimo do pitanja koje je regulisano i Poveljom Ujedinjenih nacija, prava naroda na samoopredjeljenje. Naglašavam, naroda, a ne teritorija. To ne znači da se ja za to zalažem, već ukazujem na moguće posljedice politike majorizacije.

GLAS: Može li međunarodna zajednica napustiti praksu direktnog miješanja u političke procese u BiH i da domaći akteri u potpunosti preuzmu odgovornost?

ŠUVAKOVIĆ: To je jedini ispravan put. BiH mora biti zemlja u kojoj će njeni narodi i politički predstavnici preuzeti odgovornost za sopstvenu budućnost. Međunarodni faktor ne može biti trajna zamjena za unutrašnji politički dogovor.

GLAS: Koliko promjena američke politike može uticati na budućnost OHR-a u BiH?

ŠUVAKOVIĆ: Verovatno može značajno uticati, jer je Amerika velika sila. Trenutno postoji svojevrsni tranzicioni period jer novi visoki predstavnik nije izabran i ne postoji saglasnost oko toga. Ne mislim da su SAD preterano zainteresovane da se ta pozicija popuni, a to bi, po mom mišljenju, moglo biti korisno za BiH. Američki predsednik Donald Tramp bi trebalo da uzme u obzir ono što je govorio i pisao Henri Kisindžer, jedan od ključnih stratega američke spoljne politike. Njegove ideje, kao i one Zbignjeva Bžežinskog na drugoj političkoj strani, često su predstavljale dugoročne pravce američke spoljne politike.

GLAS: Zašto Brisel i drugi evropski centri moći i dalje insistiraju na zadržavanju međunarodnog faktora u BiH?

ŠUVAKOVIĆ: Jedan dio odgovora je ideološke prirode. Liberalni krugovi u Americi i Evropi dugo su zastupali koncept izgradnje država i nacija. Ta politika je, po mom mišljenju, na mnogim mjestima proizvela krize jer je pokušavala da stvori modele koji nisu imali dovoljno unutrašnje uporište. Danas više nemamo unipolarni svijet, već multipolarni poredak. Amerika se u velikoj mjeri udaljila od te politike, dok Evropa i dalje insistira na njoj.

Balkan

GLAS: Kako vidite poziciju Balkana u novom svjetskom poretku?

ŠUVAKOVIĆ: Ako budemo pametni, možemo se razvijati kroz politiku ravnoteže i neutralnosti. Treba sarađivati sa prijateljima, ali i sa svima koji žele saradnju. Mali narodi ne mogu dobro proći ako se uvlače u sukobe velikih sila i ako više vode računa o tuđim interesima nego o svojim. Suština onoga što sam nazvao emancipacijom jeste politika "Balkan balkanskim narodima". Žao mi je što drugi balkanski narodi još ne prepoznaju da bi to mogla biti njihova najbolja šansa. Ukoliko ostanu samo instrumenti tuđih interesa, rizikuju da postanu sredstvo u sukobima velikih sila.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.