Umri muški 08 : Golub za penziju

Piše Rajko RADOVANOVIĆ

DA, baš je čudan tip taj Robert Redford. Jedna od najvećih muških filmskih zvijezda sedamdesetih, dakle, glumac koji je mogao praktično sve u Holivudu do kraja života - kud će bolji primjer od Pola Njumena, njegovog kompanjona iz "Buča Kesidija i Sandensa Kida (1969)" i "Žaoke" (1973) Džordža Roja Hila - u osamdesetim godinama prošlog vijeka, Redford se okreće režiji, pokretanju filmskog festivala Sandens, najznačajnijeg te vrste u svijetu, i takozvanim angažovanim temama. I sve to zajedno ima priličnog smisla. Nije Robert Redford (rođen 1937) režiser koji će promijeniti svijet, niti je jedan od najboljih u Americi - kao što jedan drugi glumac, Klint Istvud, jeste apsolutno najvažniji živi filmski režiser u Americi - ali je isto tako nesporno da je Robert Redford umjesto lagodne penzije izabrao tuču, aktivan odnos prema stvarnosti u Americi i svijetu, te da je usput pobrao pokuda koliko i pohvala. Ima čovjek, pored šarma i stila, i kičmu, je li. Što nas dovodi do filma "Glineni golubovi" (2007), vrlo potentnom filmu o ratu u Avganistanu i, donekle, američkoj spoljnoj politici uopšte. U njemu imamo tri narativna toka. U prvom pratimo dvojicu mladih američkih vojnika dobrovoljaca, Arijana (Derek Ljuk) i Ernesta (Majkl Pena), koji padaju u ruke talibanima u Avganistanu, a u drugom razgovor između senatora Džaspera Ivinga (Tom Kruz) i televizijske novinarke Žanin Rit (Meril Strip) u kome budući kandidat za predsjednika SAD novinarki objašnjava novu taktiku "kojom će SAD da dobiju rat u Avganistanu". Treći narativni tok pripada samom Redfordu, koji igra profesora Stivena Malija, čiji su studenti bili Arijan i Ernest, a koji priču o njima priča sadašnjem svom studentu Todu Hejsu (Endrju Garfild). Profesor Mali priča Todu raznorazne stvari, ali uglavnom ga nagovara da ide u rat. Prilično obećavajuće, ali, odmah da kažemo, na kraju i nije baš bogzna šta. Osnovni problem jeste činjenica da je krajnje licemjerno i nemoralno ono što radi profesor Mali. Prilično je jasno šta je Redforda privuklo ovoj temi, ali nikako nije jasno da upravo on, i to prilično ubjedljivo, igra profesora koji mladim ljudima govori o tome kako treba da uzmu stvar u svoje ruke i mijenjaju budućnost tako što će da poginu u Avganistanu. Naravno, stvar nije tako crno-bijela, ali je izvjesno da iskusan stari prdonja kao što je profesor Mali može da nagovori praktično na bilo šta studenta - dopisnice iz Rima da i ne pominjemo, ali to je jedna sasvim druga priča - koji su njime fascinirani. I nije, naravno, problem u samom liku profesora Malija. Takvi ljudi postoje, nema sumnje. Koliko se samo potpisnik ovih redova nagledao srpskih junaka koji su pred televizorom vojevali brojne slavne bitke, ali su, zabrinuti za vaskoliko srpstvo, u stvarni rat slali sinove, ponekad i svoje, ali uglavnom tuđe. Takvih, dakle, licemjera i "pičkica" kao što su profesor Mali, koji svoju angažovanost pokazuje tako što mladiće nagovara da idu danas u Avganistan i Irak, sutra i Iran ili Sjevernu Koreju i bilo gdje tamo gdje savremena Amerika vodi svoje bezočne i razbojničke ratove, ima koliko god hoćete. Ali, nije u redu da upravo jedan Robert Redford, gospodin starog kova kakve danas više u Holivudu teško možete da nađete, čovjek koji je izdržao brojna iskušenja u životu i na filmu, promoviše i igra upravo jednog takvog. I samo na toj jednoj jedinoj činjenici film "Glineni golubovi" raspada se baš kao - glineni golub. R. R., možda i nije baš vrijeme za penziju, ali jeste za radikalne promjene. Ako je to u tim godinama moguće.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.