U RS sve više ugrožena radnička prava

U strahu da će izgubiti posao, radnici trpe, ćute i primorani su da zaštitu svojih prava zatraže preko suda. Novi Zakon o zaštiti na radu je veoma rigorozan i obavezuje poslodavce da moraju zaštititi prvenstveno zdravlje radnika

Radnici u Republici Srpskoj sve češće su na meti nesavjesnih poslodavaca koji im uskraćuju osnovna radnička i ljudska prava. Uprkos činjenici da je radno zakonodavstvo u okviru zakonskih reformi, koje traju od 2003. godine, iznjedrilo novi Zakon o radu, kao i druge zakone koji maksimalno štite prava radnika, u praksi se nažalost pokazuje da ovi dokumenti služe samo za dekor, te da ih mnogi namjerno krše. Ako je suditi po podacima Saveza sindikata i ombudsmana Republike Srpske da je u ovoj godini pritužbe na poslodavce imalo više od 5.866 radnika, pada tamna sjenka na oblast rada i zapošljavanja. Sve upućuje na poražavajući zaključak da radnici u Srpskoj, pogotovo kod privatnih poslodavaca, imaju tretman kao da žive i rade u doba feudalizma. Najčešće pravo koje poslodavci krše je da radnike angažuju "na crno" i da im ne isplaćuju odgovarajuću platu za njihov rad. - Prema podacima Saveza sindikata jasno se vidi da poslodavci masovno krše radnička prava, bez obzira na to da li su u pitanju državna preduzeća ili privatni poslodavci. Pojedinačna obraćanja radnika za zaštitu prava sve su češća od kolektivnih žalbi, a posmatrajući polnu strukturu jednako su ugroženi radnici oba pola, što svakako zavisi od djelatnosti koje obavljaju - izjavila je generalni sekretar Saveza sindikata Velka Odžaković. Prema njenim riječima, najugroženiji su radnici koji imaju više od 50 godina starosti i između 20 i 30 godina radnog staža. U najvećem broju slučajeva, oni su ostali bez posla zbog privatizacije, stečaja i likvidacije preduzeća. Zbog neuplaćenih doprinosa oni ne mogu ostvariti pravo na penziju, a pronalazak novog posla je gotovo nemoguć. - Ako uzmemo u obzir veliku stopu nezaposlenosti i mogućnost izbora kadrova, novi poslodavci biraju za posao mlade i obrazovane ljude, a stariji koji nisu ostvarili pravo na penziju teško se zapošljavaju i pronalaze novo zaposlenje. Zbog toga je Savez sindikata zatražio od republičke Vlade da osmisli poseban program za zapošljavanje lica koja imaju od 40 do 55 godina starosti, kako bi spriječili diskriminaciju u zapošljavanju i pomogli ovim ljudima da lakše pronađu posao - navodi Odžaković. Ona je dodala da radnici najčešće ćute i trpe, i primorani su da zaštitu svojih prava zatraže preko suda. Zahvaljujući besplatnoj pravnoj pomoći koju pružaju pravnici iz Saveza sindikata, radnici su na sudskim sporovima uštedjeli gotovo pola miliona maraka, odnosno vrijednost parnica iznosi 494.420 maraka. Problem je što radnici najčešće dobijaju sudske parnice, ali problem je sporo procesuiranje i naplata ovih sporova. Pored diskriminacije u zapošljavanju kojoj su izloženi stariji radnici, ni mladi radnici nisu pošteđeni od samovoljnih i beskrupuloznih poslodavaca. Kod njih preovladava problem što su često angažovani "na crno" i poslodavci prema njima nemaju nikakvih obaveza. Ova radna snaga nigdje nije evidentirana, korisna je poslodavcima jer je mlada i produktivna i što je za njih najvažnije - jeftina je. Pri tom zbog neuplaćivanja doprinosa na platu koji u skladu sa Zakonom o doprinosima iznosi 52 odsto na iznos neto plate Zavoda za statistiku, fondovi i republički budžet gube godišnje na milione maraka. Na ovo je upozorio direktor republičkog Inspektorata Slavko Subotić koji je naveo da je zbog neprijavljivanja radnika i njihovog angažovanja "na crno" republički budžet u minusu od 10 miliona maraka. - Sprečavanje rada na crno je posao kojeg zajedno sa republičkim Savezom sindikata vodi Inspektorat i u posljednjih 18 mjeseci uspjeli smo da napravimo reda u ovoj oblasti. U ovom periodu od zatečenih 7.855 radnika koji nisu bili prijavljeni kod poslodavaca, naknadno su prijavljena 5.522 radnika. To je značajan pomak na bolje - istakao je Subotić. On je mišljenja da poslodavci, u posljednje vrijeme, sve manje pribjegavaju praksi angažovanja radnika "na crno", jer su inspektori pooštrili kontrole, a i kazne za neprijavljivanje radnika nisu zanemarljive. Naime, inspektori su u posljednjih godinu i po izdali 560 prekršajnih naloga, a ukupna visina kazni je 756.656 maraka. Od toga je naplaćeno 650 hiljada maraka i u toku je naplata preostalog dijela kazni. Subotić je dodao da se borba protiv "rada na crno" nastavlja još jačim intenzitetom, jer je to značajno za uređenje tržišta rada kao i punjenje republičkog budžeta. Nije samo "rad na crno" problem koji su naumili da riješe u Inspektoratu i Sindikatu, nego je i zaštita radnika na radu obaveza koju poslodavci moraju poštovati ukoliko ne žele da plaćaju astronomske novčane kazne koje dostižu i po sedam hiljada maraka ili da im se zatvori preduzeće. Novi Zakon o zaštiti na radu je veoma rigorozan i obavezuje poslodavce da moraju zaštititi zdravlje radnika i obezbijediti im odgovarajuću opremu za rad. - U skladu sa ovim zakonom, Sindikat imenuje svoje povjerenike u preduzećima i njihov posao je da prate da li je poslodavac ispoštovao zakonske obaveze, te da u slučaju nepravilnosti obavijesti inspekciju. Povjerenik ima pravo da zna šta su inspektori otkrili u kontrolama i da li su kaznili poslodavca kako je zaslužio - rekla je predsjednik Saveza sindikata Ranka Mišić. Ona je upozorila na potrebu kontinuirane edukacije inspektora i sindikalaca koji, kako je rekla, moraju biti osposobljeni za rad i da prepoznaju da li se zakonski propisi primjenjuju na ispravan način. Mišićeva je navela da u skladu sa Zakonom o zaštiti na radu svu odgovornost za zaštitu zdravlja radnika snosi poslodavac, što znači da su oni obavezni da se pobrinu da svojim radnicima obezbijede odgovarajuću odjeću za rad, opremu, zatim dodatnu zaštitu ako su u pitanju poslovi koji su posebno rizični za zdravlje radnika i drugo. - Tokom godine primili smo 650 žalbi građana koje se odnose na oblast radnog prava. U svojim žalbama su naveli da nemaju zaključene ugovore o radu, da rade produženo radno vrijeme uključujući nedjelje i praznike bez posebne nadoknade, da mjesecima čak i godinama ne primaju platu, da ih raspoređuju ne nepostojeća radna mjesta - izjavila je ombudsman Republike Srpske Nada Grahovac. Ona je upozorila da ombudsmani i sindikat, opravdano sumnjaju da ima mnogo više obespravljenih radnika nego što pokazuju statistički podaci, ali da se mnogi plaše da prijave poslodavce. Strahuju da će ih to koštati posla i nisu svjesni da time ohrabruju poslodavca da i dalje krši zakone. Kakvo je stanje u oblasti rada i koliko se ona kontroliše, nažalost nismo uspjeli da saznamo u nadležnoj inspekciji rada jer je glavni inspektor rada u republičkom Inspektoratu Mira Bošnjak imala previše obaveza i nije mogla odgovoriti na pitanje novinara. Uglavnom, suština je da je problem u diskriminaciji radnika u Srpskoj zabrinjavajući i da se time moraju pozabaviti republička Vlada, kao i inspekcijski i drugi kontrolni organi. Posebno u svjetlu nedavnog parafiranja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju BiH Evropskoj uniji, Republika Srpska ne bi smjela dozvoliti da joj pola građana ne radi, dok trećina prima platu od koje ne mogu pošteno ni da se najedu. Da o tome i te kako razmišljaju u Savezu sindikata pokazali su prilikom nedavnog promovisanja projekta pod nazivom "Hoćemo standard zaposlenih radnika kao u zemljama Evropske unije". Ali, začuđuje što su sindikalci uprkos iskazanoj brizi za radnike, prije nekoliko dana olako potpisali Sporazum o prihvatanju prijedloga o Zakonu o platama. Naime, Zakon predviđa da najviši državni funkcioneri imaju plate od 5.500 do tri hiljade maraka, što nameće misao da sindikat smatra da je normalno da vlast ima evropske plate. Time kritike da trećina radnika u Srpskoj gladuje, koju je sindikat uputio na adresu vlasti, zbunjuje građane. Naime, prema mjerilima Svjetske banke 25 odsto građana u Republici Srpskoj nalazi se na granici siromaštva i ne mogu živjeti od plate koju zarađuju. Time se grubo krši osnovno ljudsko pravo, a to je da imaju plaćen i dostojanstven rad. Ekonomski ekspert Rajko Tomaš smatra da, u skladu sa velikom skupoćom, i rastom troškova osnovnih životnih namirnica, prosječnom četvoročlanom domaćinstvu mjesečno treba najmanje dvije hiljade maraka. Međutim, kako je naveo, toliku platu rijetko ko u Srpskoj može sebi priuštiti jer rast plata ne prati rast troškova života. Podsjećamo, prosječna plata iznosila je po posljednjim statističkim mjerilima 598 maraka, dok je potrošačka korpa Zavoda za statistiku iznosila 488 maraka. Troškovi života porasli su u zadnjih dva mjeseca za 30 odsto, dok plate tapkaju u mjestu. Drugim riječima radnici gladuju, funkcioneri lagodno žive. Da smo daleko od Evrope bolje pokazuje ta surova činjenica, nego "postepeni tranzicijski period koji u prosjeku traje šest godina". Bilo kako bilo vlast je na potezu da najprije obezbijedi svim građanima da imaju osnovno ljudsko pravo, a to je da rade i da žive od svoga rada. To isključuje polnu, nacionalnu, starosnu i svaku drugu diskriminaciju u zapošljavanju koja je jedini spas poslije beskrupuloznog otpuštanja sa posla više od 40 hiljada ljudi koji su zbog privatizacije i stečaja preduzeća ostali bez posla. Ako se tome doda da na Zavodu za zapošljavanje posao čeka 138 hiljada ljudi, što je polovina od ukupnog broja zaposlenih U Srpskoj, socijalni problemi su na vrhuncu. Ipak, ohrabruje podatak Ministarstva rada da je u ovoj godini zaposleno 26 hiljada novih radnika. Milka MILUNOVIĆ PRAVA Najčešća prava koja se krše u oblasti rada i zapošljavanja su neisplaćene plate, otpremnine, regres i ostale nadoknade u skladu sa kolektivnim ugovorom, zatim neplaćanje prekovremenog rada, doprinosa, pravo na godišnji odmor, te prestanak radnog odnosa i druga prava koja su zagarantovana zakonima, kolektivnim ugovorima i podzakonskim aktima. Sve je više pokretanja i vođenja disciplinskih postupaka, suspenzija radnika sa posla, otkazivanje ugovora o radu, raspoređivanja radnika na druga radna mjesta, zatim samovolja poslodavaca kod otpuštanja radnika sa posla i drugo. MOBING Jedan od najtežih oblika kršenja radničkih prava je mobing ili skriveni oblik diskriminacije i zlostavljanje radnika s ciljem da mu se onemogući rad ili da mu se naškodi na bilo koji drugi način. Mobing je opasan zato što ga je teško prepoznati i dokazati i ima strašne posljedice po zdravlje radnika koji je žrtva ove diskriminacije. Mober može biti poslodavac, ali su to najčešće radne kolege koji po sistemu "grupnog mišljenja" odluče da pojedinca izoluju iz radne sredine projektujući zlobne priče koje duboko zadiru u njegov privatni život i sputavaju napredak u karijeri. Nerijetko, žrtve mobinga psihički obole, čak i dižu ruku na sebe. Zbog toga sva važnija preduzeća u naprednim i razvijenim evropskim zemljama imaju specijalizovane ambulante za liječenje žrtava mobinga. DOPRINOS Sindikat je zatražio od Vlade izmjene Zakona o doprinosima jer smatra da postojeće zakonsko rješenje nudi poslodavcima mogućnost da manipulišu sa parama i da materijalno oštećuju radnike, fondove i budžet. Krađa je javna, a ironija je što to zakon dopušta. Naime, oni u praksi isplaćuju doprinos 52 odsto od prosječne neto plate, što je veliki finansijski gubitak za radnike koji zarađuju platu veću od one koju izračunava republički Zavod za statistiku. Ovaj zakon, upozoravaju sindikalci, mora se promijeniti, jer će u protivnom poslodavci nastaviti sa dosadaš

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.