U Novom Gradu djevojčica preživjela pad sa četvrtog sp

Malenu Taru sigurne smrti spasili su štrikovi za veš, koje su na nižim spratovima imali svi stanari zgrade, u kojoj živi porodica Zec.

NOVI GRAD/ PRIJEDOR - Za jednogodišnju Taru Zec iz Novog Grada jučerašnji dan bio je i više nego srećan. Ova mala Novljanka, koju su neki već prekrstili u Srećku, preživjela je pad sa četvrtog sprata stambene zgrade, bez ikakvih težih povreda i lomova. Tarin otac Danijel, majka Božidarka, deda Mladen i baka Darinka kažu da će slaviti 11. jun, jer im je tog dana puka sreća sačuvala najmlađeg člana porodice. A sve se dogodilo iznenada, juče oko 13 časova. - Ušla sam sa Tarom u sobu, kako bih je presvukla, jer smo planirali da odem u u šetnju. Dok sam joj tražila pelene i odjeću, ona se preko kreveta popela na prozor, koji je bio otvoren, i sa njega se strmoglavila u ambis - priča nam Božidarka Zec plačući, jednim dijelom zbog straha koji je preživjela, a drugim, mnogo većim, zbog sreće što se njenoj jedinici nije dogodilo ono najgore. Malenu Taru sigurne smrti spasili su štrikovi za veš, koje su na nižim spratovima imali svi stanari zgrade, u kojoj živi porodica Zec. - Da nije bilo njih, naša Tara ne bi preživjela. Oni su ublažili njen pad, tako da je prošla bez lomova. Međutim, ljekari su rekli da će biti zadržana u prijedorskoj bolnici na posmatranju - kaže Tarin otac Danijel. Božidarka je rekla da je, kad je vidjela da joj je dijete palo kroz prozor, u prvih mah pomislila da skoči za njom. - Nisam imala snage ni da vrištim, ni da plačem - dodaje, još uvijek vidno uzrujana, Božidarka. Odmah poslije pada, roditelji su djevojčicu odvezli u novogradski Dom zdravlja, gdje su ljekari konstatovali da Tara Zec nema ozbiljnih povreda, ali su je - za svaki slučaj - uputili u prijedorsku bolnicu. Mala Srećka sljedećih nekoliko dana provešće u bolnici, kako bi bile obavljene sve neophodne pretrage i otklonjene sve sumnje u njeno zdravstveno stanje. - Moja unuka je snažna kao rijeka Tara! Zato je i preživjela ovaj pad - zaključila je, brišući suze radosnice, baka Darinka. P. ŠPADIĆ I. VINČIĆ IGRA SUDBINE Priča o nevjerovatnoj igri sudbine, sa srećnim završetkom, juče je prepričavana po Novom Gradu, a posebno u stambenoj zgradi na Keju vojvode Stepe Stepanovića, u kojoj stanuje porodica Zec. Njihov prvi komšija, Rade Đurašinović, u jednom trenutku je primijetio bebu kraj otvorenog prozora, koja je potom pala. - Ja sam prvi stigao do male Tare. Ležala je, poput neke lutke, a kroz glavu su mi prolazile najcrnje misli. Kada je podigla glavu, odahnuo sam i pomislio "Živa je!". Bogu hvala, sve se dobro završilo - reče, u dahu, Đurašinović.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.