U metu: Mešetari sa svih strana

Piše Dragiša ĆORSOVIĆ

PITANjE nasljednika Milana Jelića, u Predsjedništvu Fudbalskog saveza BiH, prema tumačenju koje je stiglo iz UEFE, potpuno je jasno. Jedan od četiri člana Izvršnog odbora FS BiH, a predstavnici su Fudbalskog saveza Republike Srpske, mogu biti izabrani na to mjesto. Dakle, Bogdan Čeko, Živko Marijanac, Ranko Cvijić ili Slaviša Vujić su potencijalni kandidati za novog člana Predsjedništva Saveza. Ovim je skinuta jedna dilema, ako je ikada i bila, ko može naslijediti, nažalost pokojnog Jelića. Sada je sve mnogo jasnije, a ostaje da se izabere najbolji. Kakvi će biti kriterijumi ostaje da se vidi, ali će valjda preovladati značaj i doprinos razvoju fudbala u Republici Srpskoj, klupski uspjesi... Jasno je, ako to bude gledano, da je onda direktor Slavije Bogdan Čeko u prednosti nad ostalim, jer je od ":glave do pete" u fudbalu. Naravno, ukoliko se bude gledao samo fudbalski interes! Čini se da je u ovom trenutku mnogo zanimljivija, ali na žalost i prljavija bitka za mjesto predsjednika Fudbalskog saveza Republike Srpske. Tu je bitka, jednog dijela fudbalskih radnika Republike Srpske krenula već odavno. Njih ne dotiču ni sva ova dešavanja oko Lajčakovih nametnutih zakona, da se zaustave na trenutak i sačekaju da vide kako će se završiti ova mnogo bitnija borba za Republiku Srpsku. Njima je u glavi samo kako se ustoličiti na pozicije u Savezu, jer su se sada javili ogromni apetiti. Što bi se žargonski reklo: "plitka bara, a puno krokodila". Gotovo svakodnevno jedna grupa (a prepoznaće se ona) šparta Republikom Srpskom, ide od kluba do kluba, od područnog saveza do područnog saveza i obećava kule i gradove. Zanimljivo je da su to oni koji su donedavno bili mnogo daleko od prostorija u Aleji svetog Save u Banjoj Luci, ili su se čak nalazili na njenim izlaznim vratima. Nije tajna da su mnogo zbog svog mešetarenja u fudbalu, a tu se sve zna i ništa se ne može dokazati, bili blizu da vrata Saveza zatvore sa izlazne strane i nikada ih više ne otvore. Stalno su se busali u prsa kako su dali ogroman doprinos razvoju fudbala, a u stvari, su samo punili svoje džepove. E takvi bi da se ustoliče u Savezu. Nisu često birali sredstva, a sada još manje. Nekada su zazirali od autoriteta, a danas bi oni da budu autoritet. Mnogi su u fudbal, valjda iz silne ljubavi prema tom sportu, ugurali i svoje potomke. Prenijeli su valjda tu emociju i na njih, samo čini mi se da to baš nema mnogo veze sa emocijama i amorovom strelicom, već prije svega preovladava interes. Znaju to ovi što guraju potomke. Katastrofa po naš fudbal bio bi njihov opstanak u ovom sportu, a ne još i neko napredovanje. Naravno, znaju mnogi iskreni fudbalski radnici u Republici Srpskoj sve to i vjerujemo da će naći mogućnost da onemoguće ove mešetare. Njima se u svemu i jako žuri, pa silno traže Skupštinu, nisu mogli sačekati ni 40 dana, a zna se koliko mi pravoslavci vodimo računa o tome. Zašto? Jednostavno žele u toj brzini da ušićare, a objektivno u ovom momentu potrebe za žurbu nema. Liga funkcioniše dobro, nema velikih sudijskih ujdurmi (teško ih je iskorijeniti), gosti imaju mogućnost da se bore za bodove... dakle, sve je dobro, nije idealno. U ovom trenutku dakle, treba trezveno i mirno tražiti najbolje rješenje, a imamo izbora. Znam da imamo i pametnih i sposobnih ljudi u fudbalu i na njih je red da povuku potez, a on je vrlo jednostavan. Sve raditi mirno, bez žurbe, bez kalkulacija i tražiti najbolja rješenja. Dužni su to i prema Milanu Jeliću, čovjeku koji je Savez postavio na zdrave noge, i stvorio respektabilnu instituciju.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.