Topovi ili lupa srca: Jedan kaiš o stripu

KVADRAT PRVI: SREDINOM devedesetih prvi put se susrećem sa radom strip crtača Dejana Šijuka. U to sam vrijeme uređivao "Potpis", list studenata prištinskog Univerziteta i, ujedno, bio njegov glavni ilustrator. U Prištinu, u redakciju "Potpisa", Šijuka iz Krajine "donosi" Oluja i oni zlosrećni vjetrovi rata. Mladi brucoš donosi svoje crteže i oni, odmah to primjećujem, kao da seizmografski bilježe sve potmule turbulencije vremena, uslova i ambijenta u kojima su nastajali. Nesiguran, introvertiran crtež. Grč. Linija - krzava i isprekidana. Obilata i nefunkcionalna šrafura. Sjenčenje koje zagušuje crtež. Neprirodni likovi. Nimalo dopadljivi. Grimase - prenaglašene, prenapregnute do patetičnosti i groteskne rugobnosti, a opet posve bez ekspresije. Na nivou ideje - potpuno druga slika. Inventivnost i britkost. Dosjetljivost koja, htjeli to - ne htjeli, izmamljuje osmijeh. Prisjećam se, primjerice, jednog mini-stripa, jednog, zapravo, strip-kaiša koji prikazuje čovjeka u vojničkoj uniformi bivše nam zajedničke države, pod oružjem, sa titovkom i petokrakom na njoj. Vojnik se kreće stazom pored koje se iz kvadrata u kvadrat pojavljuje istovjetan putokaz: PUT REVOLUCIJE. Putokaz je isti, ali se put mijenja; na njemu se umnožavaju i krupnjaju prepreke - od sitnih kamenčića kojih je iz časa u čas sve više, do pravih gromada, a pri tome se i ugao povećava, staza postaje sve okomitija i vrletnija. Na junakovom licu se ogledaju sve promjene. Od početnog egzaltiranog entuzijazma, do samog očajničkog ropca. Iznuren, napokon stiže do kraja/ vrha, na kojem se staza naglo prekida i odakle se otvara bezdana provalija niz koju će se, razumije se, strmeknuti. Zrela i analitična slika onoga što smo proživljavali i, moguće, još proživljavamo. KVADRAT DRUGI: Nekako sa početkom novog milenijuma dolazim u Banju Luku i tu se susrećem sa odličnim listom za djecu - "Mali princ". Šijuk već živi u Banjoj Luci i u tom listu, iz broja u broj, objavljuje svoj strip, odnosno strip verziju Egziperijevog klasika po kome je list nazvan. Odmah primjećujem ogroman crtački napredak. Čizme od sedam milja! Preda mnom se, na moje istinsko zadovoljstvo, pojavljuje potpuno pročišćen crtež, rasterećen od svih suvišnih elemenata, oslobođen bespotrebne šrafure i opterećujućih detalja koji raslabljuju, obesnažuju prizor, skreću pažnju na nebitno i, time, umanjuju efekat ponuđenog kadra. Moglo bi se reći - pomalo pratovski crtež. Da, jer sama linija postaje čistija, punija, taj potez je kudikamo slobodniji, neprekinut i jednopotezan. Pri tome posjeduje i jednu finu gipkost, ritmičnost i elastičnost. Likovi su u dobroj mjeri stilizovani, svedeni na nekoliko dominantnih crta, brižljivo, dakle, akcentuirani i nemalo naginju ka karikaturi, a da ipak zrače životnošću, vitalizmom, i ubjedljivošću do realističnosti. Sjenka je pojednostavljena, crna ploha. Zapravo, čitava crtačka drama, crtačka avantura se svodi na igranje i eksperimentisanje sa potpuno transparentnim, snažnim crnim i bijelim partijama. KVADRAT TREĆI: Pored rečenog stripa, Šijuk radi i ilustracije i naslovne strane za "Mali princ" i, očigledno, radeći ih obilato koristi tehničke mogućnosti koje računar pruža jednom crtaču. Ponovo, dakle, koračaj od sedam milja. Sve kulminira koju godinu kasnije u stripu nazvanom "Gloginja" (četiri table, kompjuterska grafika, kako već rekoh) koji na prošlogodišnjem Međunarodnom salonu stripa u Beogradu dobija sponzorsku nagradu i skreće nemalu pažnju na našeg autora. U dubljoj ravni to govori najmanje dvije stvari: da strip u Republici Srpskoj u Dejanu Šijuku ima rasnog predstavnika i da istinski talenat ne poznaje granice. KVADRAT ČETVRTI: Nastaviće se..."Da li su to bili topovi, ili lupa moga srca?" Piše Mirko Vuković

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.