Svijet oko nas: Francuska Francuzima

Piše Pantelija MATAVULj

DAN poslije predsjedničkih izbora u Francuskoj svima je jasno da je ova velika država napravila korak udesno. Veliki dan za desničara Nikolu Sarkozija i sve Francuze, koji su svojim glasovima potvrdili ispravnost politike, koja će zemlju "galskih pijetlova" usmjeravati u narednim godinama. Pobjeda u drugom krugu, sa 53,2 odsto glasova, nad upornom i smjelom rivalkom Segolen Roajal (koja je sakupila 46,8 procenata glasova) i nije iznenadila svjetske analitičare. Možda je više začudila one umjerenije i - rekli bi - neodlučne Francuze, koji tradicionalno, gotovo porodično, više vole ljevicu i decenijama čuvaju njenu tradiciju. Pobijedila je, izgleda, odlučnost Francuza da se konačno obračunaju sa navirućim razvodnjavanjem tradicionalnog francuskog društva, i to u zemlji provjerene demokratije. Odavno se plaća danak kolonijalizmu i vremenu, kada je Francuska imala svoje dijelove svijeta. Repovi bivših kolonija vuku se do Pariza, Bordoa, Nanta... Ostali Evropljani teško u svakom većem francuskom gradu mogu da prepoznaju da je to ta zemlja. Useljenici iz islamskih zemalja neprekidno zaposjedaju francusko tlo bez dozvola za rad, bez državljanstava... Dolaze ilegalno i žele u Francuskoj da ostanu trajno. Njima je ulaznica jedino što znaju francuski jezik, koji je tanušna veza neke od bivših kolonija i Pariza. Francuska danas plaća danak istoriji. Ako je u ovoj državi šest miliona ljudi arapskog porijekla, to je već dovoljno da u Ustavu traže veća ili manja autonomna prava. A, istovremeno, useljavanje se nastavlja... Da sudbina Francuza ne bi bila u "brzom vozu bez kočničara i mašinovođe", oni su i u prvom izbornom krugu pohrlili na birališta, u neviđeno visokom procentu za jednu zapadnu zemlju. Gotovo 85 odsto Francuza, od upisanih 44,5 miliona birača, izašlo je na izbore u prvom krugu. Valjda su se dosjetili da je posljednji časak da svojim glasom usmjere Francusku evropskim pravcem. U drugom izbornom krugu potvrdili su šta većina ljudi ove velike (i jedne od vodećih evropskih zemalja) misli i želi. Svakako, najpogodniji čovjek za novog šefa države je Sarkozi, bivši ministar unutrašnjih poslova Francuske, koji se - takođe - i te kako razumije i u finansijske poslove. Imao je novi šef Francuske velike obračune sa imigrantima, koji su ne tako davno palili automobile po njegovoj zemlji i koji su uspavanu francusku javnost prenuli iz ljuljaške. Izbori su bili kao naručeni. Kao što bi to i drugi lideri uradili odmah poslije pobjede, Sarkozi je na pariškom trgu Konkord uzviknuo da će biti predsjednik svih Francuza, a da svoje sljedbenike neće iznevjeriti! Zna to i Širak, koji ga je stalno i podržavao. Segolen Roajal je poslije poraza rekla nešto što bi budućnost tek trebala da pokaže - da je "pokrenuto nešto što se neće zaustaviti". Ali, nešto je sigurno - Francuska se vraća Francuzima i oni njoj na očigledan način. Francuzi su pokazali da žele da se u njihovoj zemlji, prije svega, stvori dovoljno prostora za život njihovih sunarodnika, da im se obezbijede i čuvaju radna mjesta, standard i potpuni osjećaj bezbjednosti u svojoj zemlji, kojoj je demokratija oduvijek bila mila.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.