Stvarne namjere bošnjačke elite

Posljednji događaji vezani za hapšenje člana ratnog Predsjedništva RBiH Ejupa Ganića u Londonu pokazuju da Bošnjaci nikako ne žele Bosnu i Hercegovinu, bar ne ovakvu, dejtonsku, kakva je sada. Oni se više ni ne trude da na sve načine pokažu Srbima i Hrvatima da žele državu kojom će neprikosnoveno vladati i u kojoj neće postojati bilo kakvo pravo na drugačije mišljenje.

U takvoj zemlji, uticaj drugih, prije svega Srba, treba, po njima, da bude na ravni besjede, bez smisla i značaja, lazovićevski. Kao jeftin predmet koji će povremeno pokazivati Evropljanima primjere multietničke i građanske države u koju odavno više niko ne vjeruje. Za to vrijeme, svi oni koji misle drugačije od sarajevske "ćaršije", treba da budu sakriveni u mišiju rupu i da iz nje posmatraju kako ulicama Sarajeva demonstriraju "bosanski patrioti" sa parolom "Srbija je fašistička i genocidna".

Sve to nije nimalo slučajno jer se u Sarajevu, pred domaćom i međunarodnom javnošću, godinama pokušavaju stvari predstaviti kao crno-bijele, u kojoj su jedni dobri a drugi isključivo loši, jedni agresori, drugi žrtve. Zna se šta to podrazumijeva. Pa kada se desi slučaj kao ovaj sa Ejupom Ganićem, onda istina, mimo ustaljenog klišea, po volji Bošnjaka, ispliva na površinu. Neplanirano.

U takvim situacijama pucaju svi okviri dozvoljenog ponašanja i pokazuju se stvarne namjere bošnjačke nacionalističke političke elite. Pravo je svakog da ima svoj stav o aktuelnim pitanjima u zemlji ali niko nema pravo da institucije države koristi kao logistiku za ostvarivanje političkih ambicija i frustracija. To je najbolji put za raspad zemlje. Model i recept istovremeno.

Ne treba mariti za mišljenje promašenog lidera stranke za BiH Harisa Silajdžića sve dok god on, u strahu za svoju budućnost, iz kancelarije člana Predsjedništva BiH, ne najavi da će se "svim sredstvima boriti...", i uz to pošalje svog savjetnika, budućeg ambasadora BiH u Australiji Damira Arnauta da o trošku države vodi Ganićev pravni tim. Nevjerovatno. Institucije države u funkciji jedne stranke. Ili još gore, institucije BiH u funkciji osumnjičenog za ratne zločine.

Istovremeno, drugi Silajdžićev čovjek koji je davno privatizovao sve poluge odlučivanja u Ministarstvu spoljnih poslova, Sven Alkalaj, drži lekcije svima redom, pa čak i ambasadoru Velike Britanije u BiH Majklu Tejtemu. Zaboravljajući na sve, na Ustav, na zakone, na ovlašćenja, na činjenicu da je kolektivno Predsjedništvo zaduženo za spoljnu politiku zemlje, Alkalaj šalje protestnu notu Ministarstvu spoljnih poslova Srbije. Spoljnu politiku BiH preotela je Stranka za BiH.

Nisu samo dešavanja vezana za "slučaj Ganić" pokazala nepoštovanje principa odlučivanja u institucijama BiH. To, na ovaj ili onaj način, postaje ustaljena praksa. Slikovito, to pokazuje i nedavna provala u Parlamentarnu skupštinu BiH povodom obilježavanja nepostojećeg praznika 1. marta. Ko, uostalom, mari za procedure i odluke nadležnih u državnom Parlamentu. Kome god padne na pamet u Sarajevu može milom ili silom u Parlamentarnu skupštinu BiH. Nasrnuti na obezbjeđenje, razvaliti vrata Parlamenta. Sve je dozvoljeno. Naročito ako je u pitanju Bošnjak. Zakoni i procedure ionako važe samo za predstavnike druga dva naroda.

Hapšenje osumnjičenog za ratni zločin Ejupa Ganića samo je probudilo stvarne namjere i motive. To je uzburkalo emocije, probudilo nikad napuštene ambicije za unitarnom BiH u kojoj će dominirati većinski narod. To jeste problem Bošnjaka i Bosne i Hercegovine, ali ne samo njihov.

Ćute međunarodne diplomate u BiH, zaćutao visoki predstavnik, uplašeno i u nevjerici, širom otvorenih očiju govori britanski ambasador objašnjavajući u strahu kako "to nema veze sa zvaničnom britanskom politikom". Niko ni jedne riječi o razbijanju institucija zemlje, o osudi politike koja čini sve da razbije i ono malo što je ostalo od zajedničke države. Niko ni riječi.

Poslije olakog i nepromišljenog korišćenja i zloupotreba institucija Bosne i Hercegovine, postalo je još jasnije kuda bi vodilo jačanje ovlašćenja i nadležnosti BiH, za koje se sa neskrivenim ambicijama zalažu sve bošnjačke stranke. Srećom, to je samo san o kojem mogu sanjati.

Suprotno očekivanjima onih koji privatizuju državu i njene institucije, Republika Srpska, predvođena SNSD-om kao najvećom političkom partijom, koja će sasvim sigurno ponovo dobiti plebiscitarnu podršku u Srpskoj, učiniće sve da se ona i sačuva. Da bude bolja, ljepša i razvijenija. Uprkos svim lažima, mržnji i galami koja stiže iz Sarajeva. I ne samo iz Sarajeva.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.