Foto: Srna
BANjALUKA - Pravnik Ognjen Tadić ocijenio je u autorskom tekstu za RTRS da posljednja odluka krnjeg Ustavnog suda BiH, donesena na štetu Republike Srpske, predstavlja novi ozbiljan udar na ustavni poredak uspostavljen Dejtonskim mirovnim sporazumom.
Odluka krnjeg Ustavnog suda BiH, kojom je prihvaćen zahtjev Denisa Bećirovića povodom veta srpskog člana Predsjedništva BiH Željke Cvijanović, predstavlja novi ozbiljan udar na ustavni poredak uspostavljen Dejtonskim mirovnim sporazumom.
Ovoga puta nije sporno samo pitanje omogućavanja protivpravnog izbora članova Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika. Sporno je i to što se direktno zadire u ustavno pravo člana Predsjedništva BiH da pokrene mehanizam zaštite vitalnog interesa entiteta, čime se otvara prostor da sudska volja potisne izričitu ustavnu normu.
Ustavni sud nije vlasnik Ustava BiH. Nije njegov autor, nije njegov politički upravljač i nije institucija koja može proizvoljno određivati koja će se ustavna prava primjenjivati, a koja će ostati mrtvo slovo na papiru.
Ustav BiH jasno propisuje postupak zaštite vitalnog interesa entiteta. Član Predsjedništva BiH koji smatra da je određena odluka destruktivna po vitalni interes entiteta iz kojeg je izabran ima pravo da pokrene odgovarajući postupak. O tome se izjašnjava Narodna skupština Republike Srpske, odnosno odgovarajuće entitetsko tijelo, dvotrećinskom većinom.
Taj mehanizam nije politička privilegija Željke Cvijanović, nego ustavno pravo funkcije koju obavlja. Nije riječ o samovolji pojedinca, nego o mehanizmu koji je izričito ugrađen u Aneks IV Dejtonskog sporazuma.
Na osnovu čega onda krnji Ustavni sud sebi daje prostor da taj postupak obesmisli nametanjem dodatnih ograničenja, ako je već Ustav BiH predvidio da o opravdanosti pokretanja ovog mehanizma odlučuje dvotrećinska većina Narodne skupštine Republike Srpske?
Posebno je problematično pitanje osnova nadležnosti Ustavnog suda da postupa po zahtjevu jednog člana Predsjedništva BiH kojim se osporava postupanje drugog člana iste institucije.
Ustav BiH precizno utvrđuje kategorije sporova o kojima Ustavni sud odlučuje. Nigdje se ne može pronaći neograničeno ovlašćenje da Sud postane arbitar neslaganja između članova Predsjedništva BiH, kao članova iste institucije, naročito kada je riječ o korišćenju ustavnog mehanizma čiju proceduru Ustav izričito propisuje.
Nije dovoljno da se neko pozove na Ustavni sud i zatraži njegovo mišljenje. Nije dovoljno ni da Sud sam sebe proglasi nadležnim. Potrebno je pokazati konkretnu ustavnu odredbu koja mu daje pravo da odlučuje upravo o takvom zahtjevu.
Kada takvog osnova nema, onda se ne radi o tumačenju Ustava, nego o neustavnom proširivanju sopstvenih ovlašćenja.
Institucija koja sama sebi određuje granice nadležnosti bez jasnog ustavnog osnova, a zadužena je da štiti Ustav, prestaje da bude garant ustavnosti i postaje problem za poštovanje ustavnosti.
Čitav koncept dejtonskog ustavnog poretka zasniva se na ravnoteži, podjeli nadležnosti i mehanizmima zaštite. Republika Srpska nije administrativna jedinica koju zajedničke institucije mogu politički disciplinovati. Ona je ustavna kategorija čiji položaj i nadležnosti proizlaze iz Ustava BiH i Ustava Republike Srpske.
Upravo zato postoje mehanizmi zaštite od preglasavanja. Oni nisu slučajno uneseni u Ustav niti predstavljaju ustupak koji se može ukinuti sudskim tumačenjem.
Najveća zabluda koju većina članova krnjeg Ustavnog suda očigledno prihvata jeste da pravo na konačno odlučivanje znači i pravo na neograničeno odlučivanje.
Ne znači! Konačnost sudske odluke ne može nadomjestiti nedostatak nadležnosti. Autoritet institucije ne može biti zamjena za ustavni osnov. Sudsko tumačenje ne može mijenjati tekst Ustava niti ukidati prava koja je ustavotvorac izričito propisao.
Ustavni sud ne može dopisivati u Ustav ono čega u njemu nema. Ne može preuzimati ovlašćenja drugih institucija, mijenjati smisao ustavnih mehanizama i potom sopstveno tumačenje predstavljati kao neupitnu ustavnu istinu.
Odluka u slučaju veta Željke Cvijanović mora se posmatrati kroz pitanje da li Ustavni sud svojim tumačenjem može oduzeti praktično dejstvo mehanizmu koji je izričito propisan Ustavom BiH.
Ukoliko može, onda treba javno objasniti gdje je i od koga za to dobio ovlašćenje, jer ga Ustavom BiH nije dobio!
Ustavni sud nije iznad Dejtonskog sporazuma. Nije iznad Ustava BiH. Nije iznad institucija čije su nadležnosti tim Ustavom utvrđene.
Ukoliko sudije koje sjede u krnjem Ustavnom sudu smatraju da mogu ignorisati ove granice, onda je, prema Tadićevoj ocjeni, ponovo jasno ko u BiH ruši ustavni poredak.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.
Najnovije vijesti iz rubrike