Srpski narod vraća se vjeri svojih predaka

Pred srpskim narodom je svijetla budućnost u duhovnom smislu, poručilo je njegovo visokopreosveštenstvo mitropolit dabrobosanski Nikolaj u vaskršnjem intervjuu za "Glas Srpske".

Ističući da trebamo jedni drugima da pomažemo, mitropolit Nikolaj je ukazao da ne treba biti sebičan i da ono čega se ima u izobilju treba podijeli sa onima koji oskudijevaju. 

U intervjuu mitropolit Nikolaj govori o duhovnom stanju Srba, problemima povrata imovine Srpske pravoslavne crkve, povratku u Federaciju BiH, o radu Međureligijskog vijeća...

  U kakvom ambijentu Srbi u BiH dočekuju Vaskrs?

           MITROPOLIT NIKOLAJ: Vaskrsenje Hristovo je najveći i najradosniji hrišćanski praznik i bilo bi normalno da ga svi pravoslavni Srbi radosno i dočekuju.

Nažalost, nesrećni događaji, koji su, Bogu hvala, iza nas, ostavili su svoje tragove u mnogim sferama života.

Tako, imamo mnogo materijalno ugroženih porodica, izbjeglica, povratnika koji teško žive u mjestima u koja su se vratili. Politička situacija, takođe, zajedno sa medijima koji nekad znaju biti u službi politike, često ne doprinose poboljšanju situacije u našoj zemlji, i umjesto da se radi na pomirenju, razlike i podjele se produbljuju. Takav ambijent je danas u cijeloj zemlji.

 Šta Vaskrs znači za pravoslavne vjernike i ima li razlike u obilježavanju ovog praznika nekada i sada?

          MITROPOLIT NIKOLAJ: Kako rekoh, Vaskrsenje je najveći i najradosniji praznik hrišćana. Crkveni pjesnik naziva ga "Praznik nad praznicima" i "Radost nad radostima", pa se u takvom osjećanju radosti Vaskrs uvijek dočekivao i danas dočekuje.

 Koje su osnovne poruke vjernicima za Vaskrs ove godine?

          MITROPOLIT NIKOLAJ: U našem svijetu, opterećenom raznim brigama, Hristos je "jedino novo pod suncem". Hristovo jevanđelje je uvijek aktuelno, a Hristos vječito nov. Poruka Vaskrsa je uvijek ista, a opet uvijek nova: Hristos je na sebe uzeo grijehe čitavog čovječanstva, svojom krsnom žrtvom ih iskupio, a vaskrsenjem svojim pobijedio smrt, otvorio nam i pokazao put spasenja -  put života vječnoga. Hristos vaskrse da bi i nas vaskrsao.

Stoga i mi koji se nazivamo pravoslavni hrišćani trebamo ići tim otvorenim putem, da žrtvujemo sebe za spasenje, da nosimo terete jedni drugih kako bismo zaslužili život vječni.

Citiraću jednog hrišćanskog pisca iz prvog vijeka: "Poslušajte me i imajte mir među sobom i posjećujte jedni druge i pomažite jedni drugima; i nemojte samo za sebe da uzimate tvorevine Božije, nego iz izobilja dajite i onima koji oskudijevaju."

 Kakvo je duhovno stanje Srba u BiH danas?

          MITROPOLIT NIKOLAJ: Mogu reći da se srpski narod, u velikoj mjeri, vraća vjeri svojih predaka. Hramovi su puniji, narod posti, pričešćuje se...

Pogotovu nas sve u Crkvi raduje činjenica da je sve više mladih ljudi i djece u crkvama. To nam svjedoči da je vjeronauka u školama mnogo uticala na njihovu duhovnu izgradnju i da je pred srpskim narodom svijetla budućnost u duhovnom smislu.

 Da li je proces vraćanja zgrade Bogoslovije i ostale crkvene imovine u Federaciji BiH krenuo sa mrtve tačke? Šta crkva danas potražuje i šta se trenutno nalazi u crkvenim objektima i imovini otuđenoj od crkve?

          MITROPOLIT NIKOLAJ: Nažalost, po pitanju povratka otete crkvene imovine još uvijek nemamo vidnog napretka. Ovo pogotovo važi u slučaju zgrade Sarajevske bogoslovije koja je Crkvi vraćena odlukom Izvršnog vijeća SRBiH, 1990. godine, ali je rat spriječio potpuno preuzimanje zgrade, iako se Ekonomski fakultet bio iselio iz nje.

Sem zgrade Bogoslovije, Crkva je do rata imala još nekoliko zgrada sa stanovima i poslovnim prostorima, kao i dosta građevinskog zemljišta.

Navešću primjer palate Crkvene opštine u Sarajevu gdje su sve kancelarije pretvorene u stanove, i zgrade Kola srpskih sestara u koju je nedavno smješteno Kantonalno tužilaštvo. Najstarije pjevačko društvo u Bosni, crkveni hor "Sloga", poslije Drugog svjetskog rata istjerano je iz svoje zgrade danas je podstanar, dok se u zgradu smještaju razna društva, udruženja i ugostiteljske radnje.

Prošlogodišnjim donošenjem zakona u Federaciji BiH, kojim je dozvoljen otkup nacionalizovanih stanova, izvršena je još jedna bezočna pljačka crkvene imovine, a Zakonom o denacionalizaciji na državnom nivou, koji se ovih dana pokušava nametnuti, ta bi se pljačka još više učvrstila.

 Kako biste ocijenili rad Međureligijskog vijeća?    MITROPOLIT NIKOLAJ: Međureligijsko vijeće BiH se redovno sastaje i raspravlja o tekućim pitanjima, među kojima su sloboda vjere, međuvjerska saradnja, ostvarenje pomirenja među narodima i druga pitanja od zajedničkog interesa. Očigledno je da je Međureligijsko vijeće tu imalo mnogo uspjeha, a očekujemo da će toga u budućnosti biti i više. Ono ima svoj način rada i odlučivanja, a sve se odluke u pravilu donose konsenzusom - saglasnošću svih članova. Imao sam privilegiju da deset godina budem član ovog tijela u ime Srpske pravoslavne crkve. Danas tu dužnost obavlja Njegovo preosveštenstvo episkop zvorničko-tuzlanski gospodin Vasilije.

 Do ratifikacije Sporazuma između Srpske pravoslavne crkve i BiH nikao da dođe. Šta bi SPC i Srbi dobili tim sporazumom?

          MITROPOLIT NIKOLAJ: O ovom pitanju informacije dobijamo iz medija i nije nam jasno zašto neko koči ratifikaciju ovog sporazuma kad je sličan već potpisan sa Rimokatoličkom crkvom, a i Islamska zajednica BiH je već najavila da će zatražiti isto. Smatramo da je to zlonamjerno i upereno protiv Srpske pravoslavne crkve i njenih vjernika.

Tim sporazumom osigurava se djelovanje Crkve na prostorima BiH, poštuje se njeno pravno svojstvo i unutrašnje uređenje, sloboda bogosluženja i vršenje apostolske misije, priznaje pravo posjedovanja imovine, osnivanja obrazovnih ustanova i dobrotvornih udruženja, pastoralne službe u vojsci i drugim javnim ustanovama, te pravo Crkve i roditelja na vjersko obrazovanje djece.

 Da li djeca Srba u Federaciji BiH imaju priliku da u školi slušaju vjeronauku?

          MITROPOLIT NIKOLAJ: U Mitropoliji dabrobosanskoj, nažalost, ni u jednoj školi na teritoriji Federacije BiH nemamo pravoslavnu vjeronauku.

 Koliko je crkvene imovine uništeno u ratu i nakon rata u Federaciji BiH i kako teče njena obnova?

          MITROPOLIT NIKOLAJ: Tokom i nakon rata u BiH, uništeno je 139 pravoslavnih hramova, a u većoj ili manjoj mjeri oštećena su 172. Sem toga, uništeno je 66 parohijskih domova i drugih crkvenih zdanja, dok je njih 50 oštećeno.

U Mitropoliji dabrobosanskoj danas obnavljamo sve hramove koji su uništeni ili oštećeni, njih 44 na broju. Većinu smo već obnovili i osveštali, a u toku je obnova još petnaestak, među kojima je i srednjovjekovni manastir Svete trojice u Vozućoj.

 Koliko se Srba vratilo u Federaciju BiH, da li je riječ o mlađem ili starijem svijetu?

          MITROPOLIT NIKOLAJ: Mitropolija dabrobosanska je tokom i nakon ratnih zbivanja ostala bez 280.000 vjernika. Mnoga srpska naselja su uništena i danas su pusta, dok se samo iz Sarajeva iselilo oko 150.000 pravoslavnih Srba.

Prema podacima koje redovno dobijamo od sveštenika, povratak na ognjišta je danas zanemarljiv. Oni koji se vraćaju su starije životne dobi, penzioneri, koji nisu mogli više da podnesu da se potucaju po tuđim kućama i izbjegličkim centrima.

Mlađi ljudi, koji bi mogli da stvaraju porodicu, ne vraćaju se, jer u Federaciji BiH nemaju zaposlenja. Uglavnom se dešavalo da imovinu vraćaju kako bi je prodali ili zamijenili.

Uprkos tome, može se reći da je duhovno stanje našeg naroda u Federaciji BiH, onoliko koliko ga ima, dobro, jer se ljudi okupljaju oko majke Crkve i to im daje snagu da opstanu.

 Koliko se iz federalnog budžeta odvaja za pomoć Srpske pravoslavne crkve a koliko ostalim vjerskim zajednicama?

          MITROPOLIT NIKOLAJ: Nismo, naravno, pratili koliki ko procenat dobija kao pomoć za djelatnosti i obnovu. Znamo samo da smo glavninu porušenih i oštećenih hramova obnovili prilozima vjernika, a ne uz pomoć države.

 Šta će značiti obnova crkve u Mostaru?

          MITROPOLIT NIKOLAJ: Mostarska Saborna crkva je sigurno bila jedan od najljepših i najvažnijih ukrasa Mostara. Svojim položajem dominirala je u fizionomiji grada, a monumentalnošću i ljepotom oduzimala je dah svima koji su u Mostar dolazili. Ova obnova će, nadam se, značiti i snažniji poziv za povratak Srba u grad u kome su tako mnogo značili i kome su tako mnogo dali.

Krštenja i vjenčanja

 Koliko prema Vašim podacima u Mitropoliji dabrobosanskoj ima zabilježenih vjenčanja i krštenja, a koliko je zabilježeno umrlih u posljednje dvije godine?

          MITROPOLIT NIKOLAJ: U toku 2006. godine na području Mitropolije dabrobosanske izvršeno je 1.432 krštenja, 421 vjenčanje i 1.726 opijela, a u prošloj godini: 1.358 krštenja, 417 vjenčanja i 1.697 opijela. O ovome se posebno mora povesti računa, i svi zajedno moramo se zabrinuti oko razlike između broja rođenih i umrlih.

Mi u Crkvi redovno propovijedamo da je rađanje i odgajanje većeg broja djece blagoslov Božji, a i Božija zapovijest prvim ljudima. Zbog toga smatramo da i država mora omogućiti sve vrste beneficija višečlanim porodicama i stvoriti sve preduslove kako bi se suzbila bijela kuga i spriječilo praktično izumiranje srpskog naroda.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.