Sravnili sa zemljom srpska domaćinstva u Siejkovcu

BROD - Stanovnici Sijekovca kod Broda danas će da obilježe 18. godišnjicu stradanja 16 Srba iz tog mjesta, a za ovaj zločin još niko nije odgovarao.

Među žrtvama koje su pobijene 26. marta 1992. godine najmlađi je bio sedamnaestogodišnji Drago Milošević, a najstariji Vaso Zečević, koji je imao 77 godina. Dojučerašnje komšije i hrvatska vojska za nekoliko dana sravnili su sa zemljom domove Srba iz Sijekovca.

Jelica Zečević za samo jedan čas ostala je bez muža, dva djevera i svekra, starine od 72 godine.

Ljubica Sedlić nalazila se u selu kada je počelo stradanje Srba.

- Kad god dolazi 26. mart, osjećam se kao da mi neko zabada nož u srce. Toga dana izgubila sam muža Novaka i još sedam bližih rođaka. Negdje oko 17 časova u selo je došao naš komšija Nijaz Čaušević. Megafonom je pozvao Srbe da se predaju. Govorio je: "Četnici, predajte se, opkoljeni ste" - priča Ljubica.

Dodaje da su ubrzo opkolili kuću porodice Zečević.

- Provirim kroz prozor i vidim da izvode ljude iz podruma. Kažem mom mužu Novaku, koji je bio bolestan i nepokretan, šta se događa kod Zečevića. Izašla sam u dvorište i vidjela da hrvatski vojnici pucaju u Milana Zečevića. Jelica, njegova supruga, moli i plače. Ubijaju redom - sjeća se Ljubica Sedlić.

Dodaje da se sa suprugom sakrila u ostavu.

- Ulazili su u kuću, ali nas nisu uspjeli pronaći. Čujem pucnjavu na sve strane, osjećam miris paljevine. Čujem kako vojnici viču: "Ovo je Paragina i Ante Prkačina vojska. Srbi, upamtite nas." Sutradan mi je moj Novak rekao da idem da obiđem svoju majku, koja je imala 90 godina. Tek što sam stigla do kuće u kojoj je živjela moja majka, čujem pucnjavu koja je dolazila od naše kuće. Izađem u dvorište i osjetim snažan udarac po leđima i glas "Marš u kuću, Ljubice, gorjećeš kao i tvoj Novak." Pogledam i vidim da kuća gori, a čujem jauk svog muža - ispričala je Ljubica Sedlić, koja je poslije toga odvedena u dom u Sijekovcu, a kasnije u logore.

Prema riječima Marka Vasilića, predsjednika Boračke organizacije Brod, postoje brojni dokazi da su zločin u Sijekovcu izvršili pripadnici regularne vojske Hrvatske, zajedno sa paravojnim hrvatsko-muslimanskim jedinicama iz Broda.

Napadu na Sijekovac prethodila je likvidacija oca i sina, Momira i Andrije Martić, i Dušana Dujanića iz Broda, dan ranije.

- Pobijeni Sijekovčani su žrtve prvog ratnog zločina u BiH. O tom zločinu postoje brojni dokazi, kao što postoje dokazi i o drugim zločinima u Brodu čije su žrtve bili Srbi. Predmet sa dokaznim materijalima 22. maja 2002. godine predat je haškim istražiteljima, a Haški sud je predmet 2006. godine ustupio Tužilaštvu BiH, koje do sada ništa nije učinilo da zločin bude procesuiran. Valjda će jednog dana kazna stići zločince - kaže Vasilić.

Predsjednik Udruženja za traženje zarobljenih boraca i nestalih civila Broda Marko Grabovac strepi da Tužilaštvo BiH jednostavno "bježi" od Sijekovca.

- Javna je tajna da su trupe tada međunarodno priznate Republike Hrvatske ušle u Brod u noći između 3. i 4. marta 1992. godine. Zna se da su učestvovale u svim zločinima na teritoriji brodske opštine, pa i Sijekovcu. Otvaranjem ovog slučaja sve bi počelo da se postavlja na svoje mjesto i potpuno bi se razobličila uloga Hrvatske u paljenju ratnog požara u BiH - kaže Grabovac.

Masovna grobnica

Grabovac je napomenuo da je u avgustu i septembru 2006. godine na muslimanskom groblju u Sijekovcu kraj Broda Federalna komisija za nestale iskopala masovnu grobnicu iz koje je ekshumirano 59 posmrtnih ostataka, među kojima su bila i 23 dječija skeleta.

- Nekome u BiH nije u interesu da se sazna istina o ovim žrtvama - istakao je Grabovac.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.