Simbol ustanka naroda Francuske

Jovanka Orleanka (poznata i kao Djevica Orleanska), bila je francuska nacionalna junakinja i simbol francuskog ustanka, ali i jedna od najznačajnijih žena u istoriji. Ona je oličenje otpora naroda Francuske protiv Engleza u Stogodišnjem ratu vođenom oko nasljeđa francuske krune.

Živjela je samo 19 godina, ali je i za tako kratko vrijeme uspjela da postane ideal, simbol i mit. Danas se smatra jednim od najpopularnijih svetaca u Rimokatoličkoj crkvi.

Djetinjstvo

Jovanka Orleanka potekla je iz veoma siromašne porodice. Majka je bila domaćica, a otac joj je bio sitni seoski zemljoposjednik, koji se jedino bavio zemljoradnjom. Imala je još dva brata i dvije sestre koji su umrli veoma mladi. Roditelje je izgubila kada su Englezi osvojili Domremi.

Brigu o njoj je tada poveo njen ujak i njegova žena koji su bili nešto bogatiji. Kao mlada djevojka svakog dana je tražila da je njeni staratelji vode u crkvu da se ispovijeda. Nikada nije naučila da čita i piše. Bila je siromašno odjevena, a oni koji su je poznavali govorili su da bi po cijeli dan provodila po planini čuvajući stado i pjevušeći pjesme.

Bilo joj je 13 godina kada je čula prve nebeske glasove koji su joj poručivali da dođe u crkvu i da se pomoli jer će od tada početi njena misija. To je nesumnjivo za nju predstavljalo nekakvo predskazanje i neki Božji zadatak koji je bio povjeren njoj.

Rat protiv Engleske

I pored toga što su je Francuzi ismijavali, Jovanka je ostala u Orleanu. Zatim je počela da traži prestolonasljednika jer mu je po Božjim zapovijestima ona morala pomoći u ratu protiv Engleza. Poručila je da će doći da razgovara sa prestolonasljednikom Karlom. Orleanka je primljena na razgovor kod dofena i uspjela je da tog slabašnog regenta natjera na akciju za istjerivanje Engleza iz Francuske.

Istina, pored nje su se stalno nalazili francuski komandanti i veliki broj vojnih stratega, a Orleanka je bila samo tu faktor koji je davao svojom upornošću i željom za istjerivanjem Engleza dodatni podstrek francuskoj vojsci.

Ponuđen joj je mač dofena, ali ga je ona odbila i jedino je tražila da joj se donese Božja slika pred kojom je stalno ponavljala molitvu upućenu Djevici Mariji.

Prva njena akcija je bilo oslobađanje Orleana. Izdiktirala je pismo koje je poslato gospodinu Rotsleru u Orleanu da mirno napusti Orlean, ili će ga ona uz Božju pomoć sama istjerati. Uzjahala je konja, a pored nje su se stalno nalazila dva do tri francuska viteza i krenula je sa njima ka tvrđavi. Tu je bila i ranjena posred grudi, a Francuzi su 22. maja 1429. godine istjerali Engleze iz grada. Grad Pataj je pao 18. juna 1429. godine, čime je otvoren put za Rems. U pratnji dofena i njegove dvorske kamarile, odlazi u palatu u Remsu gdje je 17. jula 1429. godine Karlo Sedmi Pobjednik krunisan za kralja. Orleanka je stajala pored njega, poklonila mu se i molila ga da je otpusti iz vojne službe, jer je njena misija završena. Naročito su protiv toga bili francuski riteri jer im je ona davala duhovnu snagu i prosto ih u svakoj borbi prisiljavala samo na pobjedu. Popularnost Jovanke Orleanke nisu nimalo lijepo prihvatili gornji slojevi francuskog društva. Ona je bila obična seljanka koja je zahvaljujući francuskim riterima uzdignuta do neba.

Suđenje i smrt

Dana 24. maja 1430. godine učestvovala je u odbrani Kompinjea od Burgunda, gdje su je oni i zarobili. Dok je trajala opsada Kompinjea pokušavala je nekoliko puta da pobjegne iz tamnice i da pomogne braniocima grada.

Vjerovala je da će je spasiti njen kralj Šarl i dati ogroman novac za njen otkup. Međutim, umjesto otkupa, data je na čuvanje Jovanu Luksemburškom koji je za 100.000 zlatnih funti prodao engleskom kralju Henriku Šestom. Englezi su protiv nje organizovali crkveno suđenje. Prvi put se pojavila pred porotom 21. februara 1431. godine. Optužena je kao lažni prorok, za čarobnjačenje, vještičarenje i jeres. Optužena je da je izvršila masovni zločin ubijajući engleske vojnike u borbi i da je naređivala zvjerstva.

Dana 29. maja sudsko vijeće od 37 sudija je odlučilo da je proglasi krivom kao jeretika i lažnog vjernika. Presuda je donesena 30. maja 1431. godine. Osuđena je na smrt na lomači.

Prije samog čina spaljivanja, u tamnici su je posjetili svih 37 sudija i rekli joj da se njima može slobodno ispovijediti. Tada je Orleanka izjavila da više ne čuje Božje glasove.

Spaljena je tačno u podne 30. maja 1431. godine na gradskom trgu pred masom ljudi. Bila je obučena u posebnu nošnju na kojoj su bili ušiveni crveni đavoli, pošto je tu bluzu nosio svaki jeretik koji je osuđen na lomaču. Za vrijeme spaljivanja, oko nje su kružili crkvenjaci sa knjigama i čitali molitve za spas ljudskih duša od ovakvih jeretika. Njeni ostaci su zatim bačeni u Senu.

Proglašenje za sveca

Četvrt vijeka kasnije, 1456. godine pokrenut je novi postupak za njenu rehabilitaciju u Parizu uz saglasnost Svete stolice. Poslije ispitivanja nekih svjedoka i pregleda cjelokupnog materijala, presuda Košona je bila poništena i Orleanka je bila rehabilitovana, ali ne i proglašena za sveca.

To se dogodilo 1909. godine a proglašena je svecom 1920. godine u vrijeme pape Benedikta XV.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.