Foto: Simbol Pobjede dobra nad zlom
Konjic - Hram Svetih apostola Petra i Pavla, podignut iz pepela u slavu svetiteljima i pomen srpskim dječacima Petru i Pavlu Goluboviću, koji su, zajedno sa roditeljima, ubijeni 1992. godine u Konjicu, osveštan je u petak u selu Borci nadomak te opštine.
Nakon osveštanja svetinje, episkop zahumsko-hercegovački i primorski Dimitrije poručio je da je dobro pobijedilo zlo.
- Bog nas je stvorio slobodne i u toj slobodi možemo postati bogoliki, ljudi ljubavi i mira, a možemo postati i zločinci i ljudi zločina. To se sve obistinilo na sudbini porodice Golubović. Nismo dali danas da nas zlo pobijedi, nego smo pobijedili zlo dobrom - rekao je vladika Dimitrije.
U hramu se nalazi ikona na kojoj su oslikani apostoli Petar i Pavle sa dječacima Petrom i Pavlom. Nakon osveštanja hrama vladika Dimitrije služio je svetu arhijerejsku liturgiju, a potom je održan i pomen-parastos porodici Golubović. Osveštanju hrama i liturgiji prisustvovao je i predstavnik Katoličke crkve u Konjicu. Na ulazu u crkvu postavljena je ploča na kojoj je napisano da je hram sagrađen 1896. godine, te da je obnovljen ove godine, a da je ktitor obnove predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik u vrijeme kada je obavljao funkciju predsjednika RS. Dodik je istakao da je hram svjedok stradanja nevinih.
- Stradanje ovih dječaka egzaktan je primjer i dokaz stradanja na bazi ideologije mržnje, koja je bila zvanična bošnjačka politika tog vremena. Zar je stradanje nekih Bošnjaka drugačije od stradanja ove dvojice dječaka? Kada bih imao snagu, oživio bih svu nevino stradalu djecu, bez obzira na to da li su Srbi, Hrvati ili Bošnjaci - istakao je Dodik.
Sveštenik Milan Bužanin kazao je da su zločin nad nevinom djecom i njihovim roditeljima počinili neljudi.
- Kada me je prošle godine tadašnji predsjednik Srpske Milorad Dodik pitao šta bismo mogli učiniti da se ne zaboravi njihova žrtva, zamolio sam ga da obnovimo ovu crkvu - rekao je Bužanin i dodao da u Konjicu živi oko 270 pravoslavnih Srba.
Nemoćan da pomogne Golubovićima bio je poznanik strijeljane porodice Luka Ivanišević, koji se sa tugom na licu prisjetio te divne porodice, naglasivši da su roditelji dječaka Đuro i Vlasta bili prosvjetni radnici, koje su svi voljeli.
Konjičku sramotu za nevino umorene dječake pokušao je da ublaži Konjičanin Anis Kosovac. Na ulazu u lokalno pravoslavno groblje, u blizini svoje kuće, sagradio je spomen-kapiju, kao sjećanje na mališane iz predratnog komšiluka, dječake Petra i Pavla.
- Neću da se uklopim u tu kolotečinu. Svim Bošnjacima su puna usta Srebrenice, a Boško i Admira nemaju ni ploče u Sarajevu. Tako naprijed ne možemo - kaže Kosovac.
Presuda za ovaj zločin izrečena je krajem 1995. godine. Tužilac Ibro Bulić je kao počinioce zločina naveo Miralema Macića, Jusufa Potura i Adema Landžu, uz Šefika Tucakovića i Mirsada Maksumovića, koji su poginuli u ratu. Suđenje ovoj trojici ponovljeno je pred Kantonalnim sudom u Mostaru. Macić i Potur su 2000. osuđeni na po 12, a Landžo na osam godina zatvora. Vrhovni sud FBiH potvrdio je presude. Crkva na Borcima proglašena je 2006. godine nacionalnim spomenikom BiH.
Braća Petar i Pavle Golubović imali su sedam i pet godina kada ih je u noći između 1. i 2. jula 1992. godine u Konjicu, zajedno sa roditeljima, uglednim Srbima iz Konjica, profesorima Đurom i Vlastom, iz stana izvelo pet pripadnika Interventnog voda Policijske stanice Konjic, predvođenih Miralemom Macićem.
Odvezli su ih nekoliko kilometara od stana i pod okriljem noći strijeljali. Dječaci i njihovi roditelji strijeljani su nedaleko od policijskog punkta u naselju Polje Bijela, pored puta prema selu Spiljani. Petar Golubović je preživio prvo strijeljanje, te je nakon rafalne paljbe pao na zemlju između tijela svojih roditelja i brata Pavla. Nakon što su počinioci otišli, on je ustao i krenuo prema policijskom punktu u naselju Polje Bijela.
Kada je došao do punkta, ispričao je dežurnim policajcima Hadži Maciću i Draženu Markoviću šta se dogodilo. Krvnici su to čuli putem radio-veze, vratili se i odveli Petra. Zaustavili su se kod mjesta Begin Vir, gdje su ga izveli iz automobila i ponovo strijeljali. Tijela ubijenih dječaka i njihovih roditelja ležala su nekoliko dana na obali Neretve prije nego što su sahranjeni na pravoslavnom groblju na Musali. Đuro i Vlasta Golubović bili su omiljeni profesori konjičke gimnazije, ugledni građani. Đuro još i jedva pokretan, zbog preležane paralize u djetinjstvu. Vjerovali su komšijama muslimanima.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.