Sarajevo najveći starački dom za Srbe

SARAJEVO - Direktor Biroa za ljudska prava Demokratske inicijative sarajevskih Srba Dušan Šehovac upozorava da je Sarajevo, u kojem je nekada živjelo preko 180.000 Srba, kada je riječ o pravoslavnoj populaciji, danas postao "najveći starački dom na svijetu, u kojem nema ni upravnika ni zaposlenog osoblja".

- Svakog dana sarajevski Srbi u sve većem broju napreduju odlazeći iz Sarajeva. Prije rata u Sarajevu je živjelo preko 180.000 Srba, dio njih je ostao da živi u Istočnom Sarajevu, dok je najveći dio, oko 130.000, napustio svoj zavičaj. Danas odlaze zbog toga što ne postoje osnovni uslovi opstanka, a to je da u Sarajevu budu prihvaćeni kao ravnopravni građani. Odlaze jer ih ovaj grad ne drži ni za šta, jer nisu ravnopravni i više su od izbjeglica u gradu u kojem su vijekovima živjele njihove porodice. Trenutno u Sarajevu ima oko 25.000 Srba, ali to su podaci po upisu u biračke spiskove. Najveći dio njih ne živi u Sarajevu, nego većinu svojih prava ostvaruje u Republici Srpskoj - kaže Šehovac i dodaje da su u Sarajevu ostali ili se u njega vratili uglavnom stari i iznemogli.
Kako kaže, u Sarajevo Srbi samo dolaze na pečalbu.
- Povratak u grad, pa samim tim i u Sarajevo, ne znači da mi bjelosvjetski i naši humanitarci daju kozu i kravu - kazao je Šehovac.
On je naglasio da sarajevski Srbi nemaju status izbjeglica, ali da im je gore nego izbjeglicama i raseljenim licima u svakom pogledu.
Šehovac je konstatovao da Dan izbjeglica i raseljenih lica nije samo dan u socijalno-pravnom smislu, nego dan najvećeg dijela građana BiH.
- Ovo je dan kada se mogu podsjetiti da su i oni sa klasičnim izbjeglicama izbjegli iz svog geografskog humanog socijalnog i ekonomskog zavičaja, izgubili nacionalni zavičaj ili dobili novi, u kojem ih ne prihvataju kao ravnopravne građane. Riječ je o nepopravljivim gubitnicima, jer pola Udruženja Demokratske inicijative sarajevskih Srba nisu izbjeglice, ali im je položaj gori od izbjegličkog, jer ih niko ne podržava i ne pomaže. Sarajevo, kao glavni grad BiH, primjer je iz kojeg su otišle stotine građana svih nacija, građana koji su gradili grad u svim segmentima i grad koji najočiglednije pokazuje koliko je težak povratak u gradove povratnicima - kazao je Šehovac. 
On napominje da za povratak u grad i normalan život treba mnogo više od zemlje i Boga.
- Mora se više ekonomski i ljudski angažovati da se pomogne povratnicima. Tek tada će biti istinskog povratka, održivog povratka, emocionalnog i humanog opstanka i zajedničkog života, a ne samo života jednih kraj drugih, što je karikatura od života - smatra Dušan Šehovac.
 

Nevenka: U Sarajevu sve manje Sarajlija
Sličnih priča, kao što je priča sedamdesetdvogodišnje starice Nevenke iz Sarajeva, može se naći na pretek. 
- U mom ulazu, u kojem je živjelo 14 pravoslavnih porodica, dvije hrvatske i tri muslimanske, od Srba sam ostala još jedino ja. Nigdje nikoga od starih komšija više nema u mojoj zgradi. Doselilo se tu svakojakog svijeta, koji ne poznajem. Ima ih iz Sandžaka, Prijepolja i odasvud, ali uglavnom Sarajlije nisu. Na čudan jezik, provokacije po tramvaju i ulici se ne osvrćem i nastojim da ih ne čujem. Iako smo moj pokojni muž i ja radni vijek proveli u ovom gradu, od 400 maraka se ne može izdržati. Pola dam za režije, a ostalo razvučem od prvog do prvog. Sin i kćerka žive u Zvorniku i stan ću prodati ili zamijeniti, da bi njima pomogla - kaže Nevenka, ne želeći da joj se prezime nađe u novinama, jer, kako kaže, "da ne izaziva đavola".

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.