POJMOVI kao što su nacija, vera, krv, suze, strah, privatizacija, kapitalizam, demokratija, terorizam, globalizam, etnički šovinizam, zločin, mržnja, tolerancija, rat, mir, novi svetski poredak... su pojmovi koji se najčešće koriste u današnje vreme.
Hitler je mobilisao nemačku naciju obećavajući im "neue njeltordnung", ili što bismo mi danas rekli, obećao im je novi svetski poredak. Vođa Trećeg rajha planirao je da uspostavi novi svetski poredak tako što je hteo da uništi Jevreje, vlasnike bankarskog kapitala, male narode...
Na našu sreću, Hitlerov plan nije uspeo.
Međutim, svedoci smo svakodnevnog stvaranja novog svetskog poretka. Uništavanje malih naroda, kao cilj, izgleda da je ostao nepromenjen. Samo što moderni kreatori tog novog svetskog poretka koriste druge metode. Njihove metode, po principu zavadi pa vladaj, sa okusom krvi, osetili su narodi na ovim prostorima Balkana. I ne samo oni.
Kad smo se dobro zavadili i obilato iskrvavili, došli su, ovde na naše prostore, da nas mire i da nam nameću njihove standarde i demokratske vrednosti, svesno zatvarajući oči pred činjenicom da je na ovim prostorima skoro nemoguće prepisati i primeniti sve standarde koje je zapad stvorio. Uostalom, ono što su oni stvorili, nije apsolutna univerzalna vrednost i jedina tekovina civilizacije.
Siniša Pavić u svom "Hazarskom rečniku" kaže: "Grčko 'ne' nije isto što i francusko 'ne', a ovo nije isto što i nemačko 'ne' i nemačko 'ne' nije isto što i srpsko 'ne'."
Drugim rečima, naše istorijsko iskustvo nije isto sa istorijskim iskustvom zapada.
Čovek svojim rođenjem, po bazi automatizma, stiče univerzalna prava govora, mišljenja, slobode veroispovesti, samoopredeljenja i druga prava koja su podvedena pod osnovna prava čoveka, odnosno ljudska prava. Sva ljudska prava predstavljaju integritet svakog čoveka, s tim što je pravo na život i pravo na slobodu preduslov ostvarenja svih drugih prava.
Pravo na toleranciju i uvažavanje različitosti je svojstvo demokratske kulture i pravne države. Ako se demokratija shvati kao prost zakon većine, onda se ona može pretvoriti u diktaturu većine nad manjinom. Ukoliko su demokratski principi zakonom predviđeni, a u praksi se ne sprovode u život, onda je to simulirana demokratija.
Ako je verovati pravnicima, nije teško zaključiti da zapad na ovim prostorima sprovodi u delo specifičnu simuliranu demokratiju, što, uostalom, pokušava da čini i bošnjačka većina u BiH.
Koncepcija prava po rođenju, pretpostavlja takav stepen demokratske kulture u kojoj je tolerancija vitalna tačka bez koje takve kulture nema, a koja, između ostalog, zahteva i političku zrelost i svest o odgovornosti.
Kako je tolerancija pitanje duhovne slobode, većina nema pravo da manjini nameće svoje mišljenje, posebno nema pravo da pri tome koristi govor mržnje. Bošnjački političari nikako da se prizovu pameti i da konačno shvate da ne treba da zatvaraju oči pred sopstvenim, i ne samo sopstvenim, propadanjem, već tvrdoglavo nastavljaju da koriste govor mržnje kao glavno oružje za ostvarivanje jeftinih političkih ciljeva.
Branimir Bata GRULOVIĆ