DRŽAVU bismo mogli najjednostavnije definisati kao organizovanu političku zajednicu, koja ima prostorno ograničenu teritoriju koja joj pripada i na kojoj ostvaruje suverenu vlast. U užem smislu, država je institucija koja sa svojom realnom moći garantuje bezbednost svim svojim građanima.
Postoji jedna izreka koja glasi: "Bolje je izgubiti nego ne znati da si pobedio". Na našu žalost, po bivšem predsedniku Srbije i SRJ, mi smo na Kosmetu pobedili NATO, a da nismo svesni da smo isti taj Kosmet izgubili, vojno i politički.
I sada kad je EU odlučila da trasira Kosmetu put ka nezavisnosti sve su glasnije tvrdnje zapadnih analitičara da je Srbija Kosmet izgubila 1999. godine, a da Albanci zaslužuju nezavisnost.
I da se vratim na definiciju države u kojoj se kaže da država suvereno vlada svojom teritorijom. Realnost stanja na terenu govori sasvim suprotno. Država Srbija ne kontroliše deo svoje suverene teritorije već punih osam godina. Analogno toj činjenici možemo zaključiti da Srbija nije suverena država.
Ponuda EU Srbiji da za gubitak dela svoje teritorije bude ubrzano primljena u zajednicu evropskih država uz uslov, koji je postavio francuski predsednik Sarkozi, da Srbija prizna nezavisnost Kosmeta, je u najmanju ruku politički cinizam.
Uslovljavanje prijema Srbije u EU saradnjom sa međunarodnim sudom u Hagu time je proširena novim uslovom, koji Srbija teško može da ispuni. U ovom trenutkom u Srbiji ne postoji političar koji bi pristao na ispunjenje tog novog uslova. Srbija se nalazi u političkoj pat-poziciji. Nije ni za utehu to što je Havijer Solana ponovio da su put Srbije u EU i rešavanje statusa Kosmeta dva paralelna puta. Već više puta, u ne tako davnoj prošlosti, bili smo svedoci da su izjave pojedinih svetskih zvaničnika davane po sistemu toplo-hladno, a uvek nas je snalazilo ono najgore.
Nije sva krivica na zapadnim političarima. Srbija kao da ne može da izađe iz krhotina propalog režima pa nastavlja sa klaustrofobičnom politikom. Opredeljenjem za samo jednu opciju, koja se krije iza nacionalnih i državnih interesa Srbije, može sve da nas gurne u nove izolacije i dalja zaostajanja, kako u političkom tako i u privrednom, naučnom, kulturnom, razvoju. Srpstvo kao oznaka za nacionalno poreklo ima neuporedivo šire i važnije značenje.
Mi smo po prirodi svog postojanja građani sveta, ma kako taj loš svet izgledao. Sami ne možemo, a spremamo se da zahladimo odnose sa većinom zemalja sveta.
Generacije koje su rođene na početku eks-JU krize žive u nadi da će moći živeti kao sav normalan svet. To podrazumeva da mogu da putuju po svetu, slobodno, bez ograničenja i zabrana, i upoznaju se sa svojim vršnjacima i da sa njima zajedno dolaze do novih saznanja i bogatijeg života u svakom smislu. Ni dva odsto pripadnika te generacije mladih u Srbiji nije bio, a i neće ići na naš, uskoro "njihov" Kosmet. Teško je, a još tužnije je tako nešto konstatovati. Međutim, to je takođe realnost života.
Okretanje samo ka Rusiji i oslanjanje, politički i ekonomski, samo na najveću zemlju sveta, dugoročno gledano nije najprihvatljivije rešenje.
SAD i dalje računaju da će Rusija u datom političkom trenutku postati "konstruktivan" partner i shvatiti realnost koja je sadržana u izjavi Kondolize Rajs: "Nadam se da su Rusi opredeljeni kao i mi za stabilan rezultat. Suština je da Kosovo i Srbija nikada više neće biti jedno".
I ako Rusija dalje računa na pukotinu u odnosima između Brisela i Vašingtona, samit EU zaključio je da je pregovarački proces iscrpljen, čime se Brisel približio stavu Vašingtona o nezavisnost južne srpske pokrajine, kao jedinom mogućem rešenju.
I ako rezolucija 1244 Saveta bezbednosti UN ne daja pravni okvir za razmeštanje misije EU koja bi trebala da zameni aktuelnu misiju UN, EU je donela odluku oko broja i sastava političko-bezbednosne misije.
Zakazana sednica Saveta bezbednosti UN biće zatvorena za javnost, što dodatno podgreva skepticizam građana u Srbiji. I pored protivljenja Beograda na toj sednici će govoriti predstavnik kosmetskih Albanaca. Izgovor međunarodnih političkih faktora da će predsednik Kosmeta na sednici SB UN nastupati kao individua, privatno, i iznositi samo lične stavove, i da neće nastupiti kao zvanični predstavnik kosmetskih Albanaca, je izgovor koji, pored gorčine koji svaki građanin Srbije nosi na duši, izaziva osmeh na licu.
Prema rasporedu političkih snaga u Evropi i sa one strane Atlantika, ostaje samo da se odredi rok, način i dinamika procesa priznavanja nove države i njeno ucrtavanje na kartu Evrope...