Potpisivanjem SSP-a OHR gubi svaki smisao

MOSKVA - Nakon potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) između BiH i Evropske unije, postojanje Kancelarije visokog predstavnika u BiH (OHR) gubi svaki smisao. Jer, ako će OHR i dalje imati ključnu ulogu, uopšte nije jasno s kim će Brisel da pregovara, sa samostalnom i odgovornom vladom BiH ili sa njenim mentorom.

Ovo je u intervjuu za "Glas Srpske" rekao ruski analitičar i ekspert za Balkan Anatolij Pomorcev.

* On ističe da pristanak EU na potpisivanje SSP-a sa BiH znači ispunjavanje svih zahtjeva Evrope, pa ako je zaista tako, ako su ta pitanja riješena i BiH, kako kažu u Briselu, spremna da započne put prema EU, šta će OHR u ovoj zemlji?

- BiH može da postane članica EU samo kao potpuno samostalna država, ali dok je ne napusti OHR, definisati je kao takvu prosto je nemoguće - naglasio je Pomorcev.

*  Koliko su, prema Vašoj procjeni, demokratske institucije vlasti u BiH još pod kontrolom Kancelarije visokog predstavnika, odnosno da li ta institucija još uvijek posjeduje neograničenu političku snagu?

POMORCEV: Samo postojanje OHR-a u BiH ukazuje na činjenicu da je visoki predstavnik i dalje u stanju da potpuno kontroliše politički život u vašoj zemlji. Nikada nisam čuo da se Miroslav Lajčak odrekao bonskih ovlašćenja, koja ga čine gospodarem BiH. Naprotiv, prijetnja korišćenjem dotičnih bila je jedan od Lajčakovih aduta tokom posljednjih mjeseci, kada je politički život u BiH bio veoma buran. Srećom, za razliku od svojih prethodnika, Lajčak se do sada nije usudio da upotrijebi svoja ovlašćenja, što je veoma pozitivan znak. Za to je, u velikoj mjeri, indirektno zaslužan premijer Srpske Milorad Dodik, koji, za razliku od prethodnih političkih lidera RS, zna da argumentovano brani svoje stavove, koji izazivaju nezadovoljstvo OHR-a i, jednostavno, ne se boji prijetnji sankcijama i smjenama upućenih na njegovu adresu. Mislim da je ovakvim svojim ponašanjem Dodik jasno pokazao da vrijeme neograničene moći OHR-a polako, ali sigurno ističe.

* Utiče li ta moć OHR-a na investicije u BiH, i na koji način?

POMORCEV: Naravno da utiče, i nisam siguran da je taj uticaj pozitivan. Poslovni aranžmani u zemlji ne sklapaju se sa OHR-om već sa lokalnom vladom ili lokalnim preduzetnicima. Ali, OHR ima moć da smijeni bilo kojeg činovnika, bilo kog direktora bilo koje firme, može da zamrzne imovinu, blokira bankovne račune, može maltene sve. U ovakvim okolnostima govoriti o nekoj velikoj sigurnosti je veoma teško. Svi mi znamo da u politici, koja je uvijek tijesno povezana sa ekonomijom, postoje lobističke grupe i niko ne može da garantuje da ove grupe ne mogu da utiču na djelovanje OHR-a. Dakle, u određenim okolnostima kapaciteti OHR-a mogu biti iskorišćeni u svrhu nečasne konkurentske borbe, što na ekonomskom, što na političkom planu. Takva perspektiva ne uliva puno sigurnosti investitorima, koji su zainteresovani za ulaganja u BiH, ali nisu dovoljno upućeni u situaciju u vašoj zemlji.

* Šta je pozitivno, a šta loše OHR uradio u BiH?

POMORCEV: Prije svega treba napomenuti da je OHR preuzeo vlast u BiH odmah nakon završetka krvavog građansko-religioznog rata u zemlji, koja je u trenutku uspostavljanja institucije Visokog predstavnika bila podijeljena na dva neprijateljska dijela - Republiku Srpsku i Federaciju BiH. U tom trenutku, ključnom za mir u regionu, OHR je odigrao veoma pozitivnu ulogu medijatora, koji je održavao kontakte između donedavno zaraćenih strana. Ali, sa druge strane, obimna angažovanost OHR-a na rješavanju političkih pitanja u BiH dovela je i do negativnog efekta, a to je formiranja cijele generacije bh. političara, za koje je visoki predstavnik bio car i bog u jednom licu. Funkcioneri u oba entiteta BiH nisu više razmišljali koliko njihova politika odgovara biračima, već kako tu politiku ocjenjuje šef OHR-a. Velika, rekao bih i prevelika, ovlašćenja OHR-a dovela su do stvaranja atmosfere neodgovornosti i nesamostalnosti među bh. političarima, jer oni su donedavno jednostavno izbjegavali da donose neke krupne odluke, bez odobrenja visokog predstavnika. Treba spomenuti i sumnjivu logiku OHR-a kada je u pitanju višegodišnje angažovanje ove institucije na projektu stvaranja unitarne BiH. Gledajući ovaj proces, očigledno uperen protiv RS, svako može da stekne utisak da se OHR već odavno pretvorio u instrument određenih krugova iz Sarajeva. Mislim da je ovakve napore u pravcu stvaranja neke nove, "jedne i jedine" BiH, koja nije spomenuta u Dejtonu i ne odgovara većini stanovništva BiH, teško definisati kao pozitivne.

* Je li vrijeme za gašenje OHR-a i kada će se to desiti?

POMORCEV: Moj odgovor je veoma jasan - nakon potpisivanja SSP-a između BiH i EU, postojanje OHR-a gubi svaki smisao. Jer, ako će OHR i dalje imati ključnu ulogu, uopšte nije jasno s kim će Brisel da pregovara, sa samostalnom i odgovornom vladom BiH ili sa njenim mentorom. Pristanak EU na potpisivanje SSP-a sa BiH, po mom mišljenju, znači ispunjavanje svih zahtjeva Evrope, pa ako je zaista tako, ako su ta pitanja riješena i BiH, kako kažu u Briselu, spremna da započne put prema EU, šta će OHR u ovoj zemlji? BiH može da postane članica EU samo kao potpuno samostalna država, ali dok je na napusti OHR, definisati je kao takvu prosto je nemoguće. Treba otvoreno reći da gašenje OHR-a nije u interesu bošnjačke političke elite, upravo zbog navedenog angažovanja OHR-a na "velikobosanskom" projektu. Dakle, stvaranju unitarne BiH, gdje bi glavnu riječ imali Bošnjaci. Možda upravo želja za opstankom OHR-a i jeste razlog odlaganja u nedogled administrativne reforme u FBiH, poznate po ogromnom broju lokalnih vlada, ministarstava i ostalih birokratskih ustanova koje nisu u stanju da rade efikasno. Stiče se utisak da je ovo stanje napravljeno vještački i isto se tako vještački i čuva, samo da bi se koristilo kao izgovor za ostanak OHR-a, u čuvenom stilu "Help Bosnia". Rokovi gašenja OHR-a u BiH meni nisu poznati, ali po mojim procjenama, to bi se moglo desiti već naredne godine.

* Kako gledate na još uvijek neizmirene dugove BiH prema Rusiji za isporuku zemnog gasa u toku rata i kasnije, kao i na plan izgradnje novog gasovoda u BiH?

POMORCEV: Prije svega treba napomenuti da veći dio odgovornosti za "gasni dug" BiH prema Rusiji, koji iznosi oko 100 miliona dolara, snosi Vlada Federacije BiH, jer opšte poznata je činjenica da su najveći potrošači tog energenta bili i ostali Sarajevo i Zenica. Nesposobnost sadašnje političke garniture iz FBiH da riješi to pitanje još jednom pokazuje duboku institucionalnu krizu, u kojoj se već dugo vremena nalazi taj entitet. Za Rusiju to je jasan znak s kim se može raditi na tlu BiH, jer za razliku od federalnih političara, zvaničnici RS uvijek stoje iza svojih riječi. Mislim da su baš zato i pregovori o izgradnji gasovoda kroz BiH vođeni prvenstveno sa Vladom RS, koja je do sada sebe pokazala pouzdanim partnerom. Ruski gasovod prije svega garantovaće RS, a samim tim i BiH, veći nivo energetske bezbjednosti, smanjenje cijene gasa za konačne potrošače, otvaranje novih radnih mjesta i nove prihode u državnu kasu. Rusiju u ovom slučaju interesuje povećanje broja korisnika gasa, a i porast uticaja na dešavanja u politici i ekonomiji BiH i šire.

* Kako Sjedinjene Američke Države gledaju na širenje ruskog uticaja u BiH?

POMORCEV: Prirodno je da ne gledaju to sa nekom velikom radošću, i to je apsolutno razumljivo. Do prije par godina Rusija je u BiH bila prisutna samo nominalno, pa su Amerikanci bili gospodari situacije. Međutim, u posljednje vrijeme došlo je do velikih promjena - danas je Rusija i te kako prisutna u BiH i siguran sam da je to tek početak nove balkanske ofanzive zvanične Moskve. Normalno je da Vašingtonu taj trend ne odgovara, jer širenje ruskog uticaja u BiH automatski znači smanjenje uticaja drugih država, između kojih i SAD. O nezadovoljstvu američke diplomatije aktivnostima Ruske Federacije u BiH najbolje govori posljednja sjednica Savjeta za primjenu mira u BiH, kada je Rusija odbila da potpiše finalni kominike, koji je bio formulisan u ambasadi SAD.

* Rusija je tokom proteklih nekoliko godina, naročito u posljednje vrijeme, na BiH počela da gleda kao na stabilnu zemlju. Da li je započeto ulaganje ruskih investicija u RS veliko, hoće li se nastaviti, i u kom pravcu?

POMORCEV: Rusija veoma ozbiljno shvata postojeću i buduću saradnju sa Republikom Srpskom. Treba napomenuti da se sadašnji vlasnik Naftne industrije RS, kompanija "Zarubežnjeft", nalazi u vlasništvu države. Prema riječima generalnog direktora te firme Nikolaja Bruniča, aktivnosti "Zarubežnjefta" u RS ne ograničavaju se samo postojećim projektima, već su najavljeni i novi. Finansijsko obezbjeđenje rada ruskih naftaša u RS garantuje banka "VEB", koja spada u užu grupu najuticajnijih finansijskih institucija Ruske Federacije, u Upravnom i Nadzornom odboru imate veliki broj visokih zvaničnika ruske vlade. Isto se može reći i o koncernu "Gasprom", koji upravo sada razrađuje plan izgradnje gasne infrastrukture u RS i BiH. Ne treba zaboraviti ni protokol o strateškoj saradnji, koji je prije dva mjeseca potpisan između predstavnika ruske energetske kompanije "Inter RAO" i "Elektroprivrede Srpske", koji pokazuje interesovanje Rusa za izgradnju više hidroelektrana na rijekama RS. Očigledno je da je angažovanje "Zarubežnjefta" u RS bilo, u nekom smislu, ispitivanje terena, koje je ispalo više nego uspješno. Prema tome, već u naredno vrijeme može se očekivati novi talas interesovanja za saradnju sa RS od strane ruskih firmi. Najinteresantnija u RS meni se čine poljoprivreda, uključujući preradu voća i povrća, izgradnja putne infrastrukture, hidroenergetika, turizam, građevinarstvo, sektor medija... Saradnja sa RS ne znači automatsko zatvaranje vrata za predstavnike FBiH, ali dosadašnja praksa pokazuje da kod poslovnih ljudi iz tog entiteta nema baš neke želje za saradnjom sa Rusijom.

* Da li je Zapad, i koliko, uticao na destabilizaciju srpske ekonomije s ciljem uticanja na rezultate izbora u Srbiji, i da li je uspio da utiče na te rezultate?

POMORCEV: Mislim da je negativan uticaj Zapada na srpsku ekonomiju, s ciljem da se utiče na rezultate izbora, imao više virtuelan karakter. Riječ je prije svega o veoma dobro razrađenoj medijskoj kampanji, usmjerenoj na stvaranje atmosfere nesigurnosti kod birača. Tu treba spomenuti bombastične informacije o padu indeksa Beogradske berze, mogućem rastu inflacije, stopiranju stranih investicija u slučaju da ne pobijedi opcija koja odgovara Zapadu. Međutim, građani Srbije su morali biti svesni činjenice da ekonomska propast njihove domovine ne odgovara prije svega interesima same Evrope, koja je uveliko prisutna u srpskoj privredi. Dakle, i u slučaju kada bi većinu glasova osvojile liste DSS-a i SRS-a, ne bi trebalo govoriti o automatskom prekidu komunikacija sa Briselom i nekom izolacijom Srbije od ostatka svijeta. Mada, desilo se ono što se desilo, i ja se nadam da će koalicija ZES-SPS uspješno riješiti goruća pitanja koja postoje između Beograda i Brisela. Prije svega mislim na situaciju oko južne srpske pokrajine Kosovo i Metohija.

* Da li je Srbija, prema čestim vijestima koje navodno procure iz tajnih aktivnosti EU, bez saradnje sa EU zaista osuđena na izolaciju i neimaštinu?

POMORCEV: Mislim da ta teza nije tačna. Kao prvo, teško mogu da zamislim situaciju u kojoj Srbija ama baš nikako ne sarađuje sa Evropom. Curenje informacija iz tajnih izvora EU ima cilj da se u srpskom društvu napravi utisak da je samo u saradnji sa Evropom spas. Međutim, saradnja sa EU jeste bitna i mora biti jedan od prioriteta vlade u Beogradu, ali ne može i ne smije da bude samo jedan prioritet, zbog kojeg Srbija mora da plati svaku cijenu. Srbija, koja ima veoma povoljan geografski položaj i istorijske veze sa Rusijom, mora da bude most između Istoka i Zapada, a ne slijepo crijevo EU. Karakteristično je da to shvata i sama Evropa. Jedna od najvećih do sada zapadnih investicija u Srbiji, planirano strateško partnerstvo fabrike "Zastava" i koncerna "FIAT", orijentisano je upravo prema ruskom tržištu. Projekat "Južni potok", u kojem, osim Rusa, učestvuju i Italijani, ovu tezu samo potvrđuje. Dakle, ne treba govoriti da Srbija treba da sarađuje samo sa ovim ili samo sa onim, a ako ne bude takva, onda će biti izolovana i siromašna.

****** ******

* Šta sve čeka BiH na putu ka članstvu u Evropskoj uniji nakon potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju BiH sa EU?

POMORCEV: Potpisivanje sporazuma između BiH i EU ne treba doživljavati samo kao uspjeh BiH. Osim što je uspjeh, to je i nagovještaj velikog ispita za BiH. Očigledno da će Brisel u narednom periodu zatražiti nastavak reformi, prije svega ustavne, oko koje sloge između tri naroda nema ni na vidiku. Veliki stres za bh. privredu značiće i ukidanje carine na uvoz u BiH proizvoda iz država-članica EU. Likvidacija carinskih barijera može zadati smrtni udarac proizvođačima u BiH, što najbolje ilustruje zatvaranje fabrike automobila kod Sarajeva, jer se ispostavilo da su uvozni automobili jeftiniji. Dakle, potpisivanje SSP-a ne znači završetak, već upravo početak jednog velikog i zahtjevnog procesa.

****** ******

*Situacija na Kosovu posljednjih godina se konstantno pogoršavala za srpsku stranu, sve dok nije došlo do jednostranog priznanja Kosova i donošenja ustava. Šta je sljedeće i kako će se to odraziti na situaciju u regionu i šire?

POMORCEV: Nažalost, ne vidim nikakvog nagovještaja da se situacija na Kosovu u naredno vrijeme poboljša. Predstavnici ilegalnih institucija kosovskih Albanaca uživaju punu podršku SAD i određenog broja evropskih zemalja, pa zbog toga u skoroj budućnosti sigurno neće odustati od svoje nelegalno proglašene nezavisnosti. Štaviše, postoji opasnost od toga da će Albanci, s prećutnim odobrenjem Zapada, probati da silom "integrišu" srpske enklave u "pravni sistem" nepostojeće države Kosovo. Spriječiti takav razvoj situacije u stanju je samo Savjet bezbjednosti UN, gdje najmanje dvije stalne članice - Rusija i Kina - ne podržavaju odvajanje Kosmeta. U perspektivi, Kosovo može postati, a i već odavno je postalo, svojevrsna "crna rupa" Evrope i Brisel, čije su diplomate bile jedni od kreatora "nezavisnosti" te srpske pokrajine, tek će da boli glava. Za region su posljedice kosovske "nezavisnosti" više nego opasne. Dovoljno je pogledati šta se dešava u Makedoniji da bi postalo jasno da je stabilnost Balkana nakon 17. februara veoma upitna.  

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.