Pogledi iz Rusije: Oprez, Srbijo!

U POSLjEDNjIH nekoliko dana u zapadnoj, a i lokalnoj štampi, prije svega - hrvatskoj i bošnjačkoj, opet se pojavila tema presude, izrečene u Hagu prije mjesec i po dana po tužbi BiH protiv Srbije. Dakle, prvi je počeo američki dnevnik "Njujork tajms". U prošli ponedjeljak u njemu je objavljen članak u kojem se navodi činjenica da je Srbija sakrila od sudija Međunarodnog suda pravde u Hagu veći dio državnih vojnih arhiva, čiji podaci puno više govore o umiješanosti Srbije i njenih državnika u rat u BiH. Naime, razlog presude, koja je oslobodila Srbiju od odgovornosti, prema mišljenju novinara "Njujork tajmsa", jeste nedovoljna obaviještenost sudija, koji zbog nekih "zarđalih" razloga, kao što je suđenje pokojnom Slobodanu Miloševiću, nisu imali uvid u punu dokumentaciju iz srpskih tajnih arhiva. Neću sada da se bavim analizom toga koliko je vjerodostojna informacija koju je objavio američki list, a odmah prenijeli maltene svi medije u Federacije BiH i Hrvatskoj, i to na udarnim stranama, jer svako, ko to pročita, vidjeće koliko su mlake te optužbe i slaba je argumentacija ispunjena u stilu "rekla-kazala". Bez obzira na to, probaću da pretpostavim kakve bi eventualne posljedice ova medijska kampanja mogla da izazove u ovom trenutku. Nije uopšte tajna da su uticajni američki mediji, a samim tim i dotični "Njujork tajms", puno vezani za vladu, administraciju i ostale državne institucije SAD, dakle - iznose stavove koje vlada želi da plasira u svijet. Pitam se sada zašto se sumnja u utemeljenost presude pojavljuje baš u tom trenutku, kada je Srbija konačno odbacila plan Ahtisarija, a planovi SAD o munjevitom stvaranju još jedne albanske države, ako i nisu propali, onda su znatno usporeni. Očigledno da je u pitanju pokušaj stvaranja novog pritiska na Beograd, koji sada, da se ne lažemo, euforično slavi svoju prvu, poslije dugo vremena, spoljnopolitičku pobjedu u Savjetu bezbjednosti UN. Dakle, sumnja u pravosnažnost presude haškog Suda pravde, koju iz svih snaga plasiraju medije država koje baš nešto posebno ne vole Srbe i Srbiju, mogu imati za posljedicu postavljanje na dnevni red pitanja "pa ako sudije nisu vidjele punu dokumentaciju, valjalo bi da se presuda ukine, a suđenje ponovi". Naravno, poznato je da na presudu ovog suda nema žalbi, ali svi mi dobro znamo da po propisima UN nema ni bombardovanja suverenih država bez sankcije SB UN, i nema prekrajanja njihovih granica, ali to su samo pravila, koja se non-stop krše, zar ne? Uopšte se ne bih čudio kada bih saznao da već u ovom trenutku hiljade stručnjaka-pravnika na Menhetnu već danima diskutuju o tome kako bi bilo najpametnije sročiti "pravni razlog" za reviziju te presude. Pa zašto je njima baš stalo do te presude? Evo i odgovora. U slučaju, naravno hipotetičkom, kada bi došlo do ukidanja te presude i ponavljanja suđenja zbog "nedostatka dokumentacije", "osjetljivosti pitanja" i "najvećeg genocida u Evropi od Drugog svjetskog rata", srpski politički vrh bi mogao da se suoči sa teškom dilemom - ili da popusti oko Kosova i Metohije, ili presuda, ovog puta, neće biti baš povoljna. Napomenuću - u slučaju, ako bi Srbija bila proglašena krivom zbog genocida i učešća u ratu u BiH, onda bi ona morala da isplati BiH mnogo milijardi evra, a bilo bi ugroženo i postojanje srpskog entiteta u toj zemlji. Dakle, potezanje za argumentacijom tipa revizije presude Međunarodnog suda pravde, sa jedne strane, pokazuje slabost srpskih suparnika, jer oni već po ko zna koji put hoće da prekrše međunarodno pravo. Ali, sa druge strane, za sada ne možemo biti sigurni da to njima neće poći za rukom, pa zato moramo biti oprezni i spremni da se suočimo i sa ovim potezom zagovornika "nezavisne Republike Kosovo". Kratko rečeno - oprez, Srbijo! Anatolij POMORCEV

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.