U SVOJOJ knjizi "Misija mira", Karl Bilt, prvi visoki predstavnik UN za BiH, u predgovoru između ostalog navodi:
"Sve vreme osećao sam neophodnost da za svet, a i sebe lično, iznesem najvažnije delove toga što se desilo, a gde sam se ja nalazio".
Karl Bilt, sada već dokazani i cenjeni diplomata, imao je u vreme svog mandata veoma težak zadatak - uspostavljanje i održavanje mira u ovoj zemlji.
Međutim, deset godina nakon prestanka njegovog mandata taj mir je ozbiljno uzdrman, život na ovim prostorima opet postao nespokojan, nažalost zbog odluka najnovijeg Biltovog naslednika.
Kada je izvršna i zakonodavna vlast Republike Srpske, i kada je pozicija i opozicija, iste te republike odbila da pogne glavu, počelo je...
Počela je retorika iz državnog vrha BiH i Hrvatske, kao i njihovih glasila, sa zloslutnim tonovima. Nakon poznate i degutantne izjave Željka Komšića, usledila je izjava njegovog kolege i sunarodnika iz Hrvatske, Stipe Mesića, kako se Srbima opet "događa narod", te da "entiteti nisu države i da nikada neće ni biti". Ova je izjava samo jedna u nizu njegovih licemernih nastojanja da obezvredi Srbe, ali na takve smo izjave izgovorene iz usta Stipe Mesića navikli. Kako će glasiti njegova izjava ukoliko Kosmet postane nezavisan, možemo pretpostaviti. Biće interesantno saznati kako će taj potez međunarodne zajednice objasniti? Verovatno će to podržati i još jednom potvrditi svoje "principijelne stavove".
Naravno, Srbi iz Republike Srpske nisu davali povod za takve napade, poređenja ili etiketiranja, posebno ne "bezgrešnoj" Hrvatskoj koja se polako, ali sigurno, suočava sa objavljivanjem dugo i vešto prikrivanih zločina nad Srbima (dokumenta i svedočenja pripadnika UNPROFOR-a na suđenju za zločine u Medačkom džepu, oslobađajuća presuda kapetanu Radiću...), što je tek početak. Kad-tad, Mesićevi vojnici moraće da odgovaraju i za brojne zločine u Republici Srpskoj, za Sijekovac, Kupres, Dubicu, Mrkonjić Grad i za još nekoliko desetina mesta gde su ostavili krvave tragove.
Da bi skrenuli pažnju svoje i svetske javnosti sa navedenih događaja, primenili su do sada više puta oprobani metod, poređenje Milorada Dodika sa Miloševićem. Kakav apsurd, kakvo licemerje.
Svemu tome treba dodati da se u većini javnih glasila drugog, bh. entiteta istovremeno samo intenzivirala kampanja, jer ona nikad nije ni prestajala, protiv Republike Srpske, protiv njenog rukovodstva, kako protiv Srba u BiH, tako i onih u Srbiji.
Šta sve to znači, na šta nas to podseća?
I običnom čoveku je vrlo lako zaključiti da Srbe opet treba proglasiti krivim, "lošim momcima", kočničarima progresa i evropskog puta... Uvek i u svakom momentu imaju spremne "glasnogovornike" koji na sve načine iznova osuđuju, traže sankcije za neposlušne Srbe, zahtevaju radikalne mere.
Takve pojave i namere prepoznao je i Glavni odbor vodeće stranke u Republici Srpskoj i BiH i ovoga puta ih je preduhitrio i o tome upoznao javnost. Održani mitinzi u 64 grada i mesta Republike Srpske, dali su jasan odgovor na sve te napade.
To su bili mitinzi mira, pozivanja na mir i toleranciju, na demokratski dijalog. Svakako, bili su i mitinzi podrške sadašnjoj poziciji i opoziciji, kao i sjajan primer javnog mišljenja i raspoloženja naroda prema onom šta nam se trenutno dešava.
Mitinzi su bili svojevrstan vid referenduma.
Republika Srpska je pokazala dostojanstvo, zrelost i nije, za razliku od drugog, entiteta pribegla omalovažavanju, vređanju ili etiketiranju.
Imali smo potrebu, kako kaže Karl Bilt u uvodu ove priče, da za svet i sebe iznesemo najvažnije od onoga što se desilo...