VISOKI predstavnik Miroslav Lajčak na brifingu za grupu odabranih novinara (treba li pitati - kojih i iz kojih redakcija!?) rekao je, između ostalog, i ovo:
- Ono što smo vidjeli u proteklim danima, a stizalo je iz Republike Srpske i Srbije, jeste previše demagogije i zamagljivanja. Ovo zaglupljivanje naroda mora prestati. Izrečeno je na hiljade laži i nijedne činjenice. Pokazalo se da su odluke koje sam donio zasmetale samo onima koji su protiv funkcionalne BiH.
Osvrćući se na reagovanje premijera Srbije Vojislava Koštunice, Lajčak je rekao da su ta reagovanja već nanijela veliku štetu evropskom putu Srbije:
- Laž je da sam neprijatelj Srba i Srbije. Nisam ovamo došao da bi bio ičiji neprijatelj. Imam jasan mandat i radim po njemu. Mnogo me ljudi u Srbiji zna i znaju da me niko ne može navesti da radim protiv nekoga, a za dobro drugog. Srbija je izabrala pogrešnu osobu i instituciju koju želi proglasiti neprijateljem.
Poslije svega jedina logična dilema ostaje: kome, zaista, Miroslav Lajčak drži lekciju?
Izgleda, svima i svakome, ko želi da ima pravo na svoj stav i svoje mišljenje. Izuzev Sonje Biserko i njoj sličnih, sve što stiže kao reakcija (dakle, mišljenje i stav) iz Republike Srpske i Srbije predstavlja, po Lajčaku, demagogiju i zamagljivanje. Doslovno sve. Međunarodno pravo da se štiti Dejton, ustavno pravo da konstitutivni narodi odlučuju o svojoj sudbini, ljudsko pravo da se brani ponos, Božije pravo na život, dostojan čovjeka.
Gospodine Miroslave Lajčak, vi kažete da je "cilj halabuke iz Republike Srpske gašenje OHR-a"; nisam siguran da baš znate izvorno tumačenje riječi - halabuka. Pošto ste prvi bili na potezu, pročitajte nobelovca Ivu Andrića, on kazuje koja je opasnost od praznih kola, a koja od prazne glave i šta stvara buku a šta donosi halabuku...
Možda ćete tada mnogo toga shvatiti, a možda nikada!